Godišnja Ultreja Kursilja, održana 7. studenoga 2026., bila je dan velike Božje milosti, vidljive i opipljive u zajedništvu oko 400 okupljenih sudionika, prijatelja i suradnika Kursilja. Posebno bogatstvo i radost bili su i stotinjak djece koja su nam se pridružila u pratnji svojih roditelja.
Naše zajedništvo započeli smo oko euharistijskog stola, svetom misom koju je predvodio vlč. Josip Čulig, uz koncelebraciju i zajedništvo duhovnika i svećenika pristiglih iz različitih dijelova Hrvatske. Njihova prisutnost, molitva i zajedništvo bili su dragocjen dar ovom susretu. Vlč. Petar Mlakar ohrabrio nas je propovijedi, podsjećajući nas na radost kršćanskoga života i poziv koji iz njega proizlazi.
Posebnu radost i ganuće u susretu s Gospodinom donio je naš zbor mladih, okupljen pod vodstvom Petre Pavlović. Njih pedesetero svojim je zdušnim pjevanjem uzveličalo hvalu i slavu koju smo iskazivali Gospodinu.
U ozračju pjesme De Colores i dirljivog pozdrava vlč. Andrije Vrane nastavili smo zajedništvo Ultreje, koje je obilježilo prisjećanje na sve ono što Gospodin čini u životima ljudi kroz Kursiljo. Godišnja statistika dala nam je uvid u silno mnoštvo ljudi koji su prošli tečaj Malog radosnog kršćanstva i čiji su životi obogaćeni zajedništvom, a brakovi i obiteljski životi doživjeli preobrazbu.
No iza brojki i statistike stoje konkretni životi i susreti. Upravo su nam to približila svjedočanstva koja su uslijedila. Članovi obitelji Rak govorili su o putu koji su prošli kroz bračnu krizu i o tome kako su se, uz podršku prijatelja, pridružili zajednici Kursilja, u kojoj je Gospodin vodu njihova života pretvorio u vino.
Naša mlada suradnica Martina Mršić hrabro je posvjedočila o snazi sakramenta ispovijedi, iskrenoga kajanja i susreta s milosrdnim Ocem. Slobodna i osnažena tim susretom, danas svjedoči silnu Božju ljubav i ljepotu života u zajednici.
Svoju radost susreta s Kursiljem podijelio je i vlč. Krunoslav Karas. Promatrajući radost svojih krizmanika i vidjevši koliko su se druga djeca promijenila nakon krizmaničkog tečaja dolaskom na Krapanj, i sam je počeo osjećati tu istu radost koja se rađa u njegovoj nutrini.
Sva ta svjedočanstva i radost koju smo dijelili još su neko vrijeme odjekivali u pjesmi, a potom smo se okupili u malim grupama kako bismo podijelili zahvalnost, dojmove i ganuća koja smo primili tijekom susreta. U isto vrijeme naši mladi animatori, uz koordinaciju Zrinke Ivanko, brižno i predano čuvali su i animirali šezdesetero djece različite dobi, omogućujući roditeljima da se nesmetano posvete zajedništvu i programu Ultreje.
Radost susreta nastavila se i za zajedničkim stolom na Agapeu, gdje smo, okrijepljeni i duhom i tijelom, uz razgovore i zagrljaje još neko vrijeme uživali u zajedništvu.
Najljepše je vidjeti kako se različiti darovi i služenja sjedinjuju u jednom cilju – da Krist bude u središtu i da svatko tko dođe može osjetiti radost zajedništva.
I nekoliko dana nakon Ultreje Duh kliče u nama, a meni neprestano odzvanja rečenica koja se provlačila kroz čitav susret:
„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!”
