U periodu od 17. do 19. travnja 2026. godine održan je jedan od mnogih u nizu Kursiljo krizmaničkih tečajeva, a ovoga puta naši animatori na čelu s rektoricom Ivanom Rako uputili su se na obalu lijepe naše – u Rijeku. Tamo nas je dočekao pater Mate Žaja koji je trenutni upravitelj župe te je naša duhovna obnova započela svetim Misnim slavljem pod kojim je pater, u sklopu propovijedi, progovorio o temi „Tko sam ja?“ i na taj način započeo našu duhovnu obnovu. Nakon Mise uputili smo se u župnu dvoranu u kojoj se naš program nastavio. Prije svega pogledali smo i poslušali priču o Drvencima koju su krizmanici malo i predobro prihvatili jer su na momente bili toliko nasmijani i veseli da animatori više nisu mogli u miru čitati priču. Koliko god je to možda bila zapreka, bila je i milost jer smo osjetili u tom veselju i u toj radosti da smo istinski prihvaćeni. Taj osjećaj gurao nas je dalje tijekom tečaja, pa i našu Leonardu koja je ubrzo nakon Drvenaka podijelila s našim sudionicima kako je to ona tragala za vrijednošću. Njezinu temu smo kasnije komentirali u malim grupama koje su isto bile vesele i otvorene što je dodatno doprinijelo već postojećem osjećaju prihvaćenosti. Dan smo završili klečeći pred Stvoriteljem i pjevajući Mu zahvalne pjesme. Na momente me bilo strah kako će klanjanje izgledati pošto su nam sudionici iznad prosječno veseli i nasmijani, ali Gospodin se pobrinuo da bude mir tijekom tog svetog trenutka i da svi zajedno uživamo Njegovu ljubav i prisutnost.
Idući dan, odnosno subota, malo je reći da me izula iz cipela. Od svih mojih očekivanja samo par ih se ostvarilo, a ostatak je bio čista Božja providnost i ljubav. U trenutku u kojem sam najmanje to očekivala, Gospodin mi je dotaknuo srce i poslužio se paterom Matom da ga i oporavi. Izgleda kako ipak i za nas animatore vrijedi „Dođi i vidi“ jer koliko god mislimo da znamo kako tečajevi teku i funkcioniraju, zaboravljamo kako mi nikada nismo bili niti ćemo biti onima koji njima upravljaju, već je to sam Gospodin koji se objavljuje na načine na koje ne možemo niti zamisliti. Osim toga meni posebnog trenutka, postojao je i još jedan, a zove se „Lurdski mir“. Pod svetom Misom pater je odlučio kako si nećemo međusobno pružiti „običan“ mir, već Lurdski, odnosno zagrljaj. Sve nas je zatekao, ali i istinski razveselio taj čin ljubavi i prihvaćanja. Sve ostalo bilo je „očekivano“ – igrali smo igre, slušali temu naše Ane o životu kršćanina koji je drugačiji te moju vlastitu temu o zaprekama u kršćanskom životu. Uz spomenuta svjedočanstva, subota je bila oplemenjena i onim s temom Čistoće o kojoj su govorili mladi zaručnici te temama patera Žaje. Uz cijeli ovaj prekrasan dan, Bog je odlučio podariti nam još pa nas je tako zajedno s mladima Župe Zamet poslao na mali izlet u Opatiju i Rijeku i putem umnažao naše zajedništvo i radost potvrđujući tako riječi iz Matejevog evanđelja – „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima“ (Mt 18, 20).
Ispunjeni i radosni, u zahvalnosti smo dočekali i ušli u zadnji dan radosnog tečaja kršćanstva za krizmanike u Zametu. Prvo je pater Žaja progovorio o Duhu Svetom, a onda je naša Marta održala svoju temu „Apostolat“ u kojoj je progovorila o načinima na koje donosi Gospodina drugima i koliko joj to znači u životu. Cijela duhovna obnova završila je kako je i započela – sv. Misom. Nakon Mise naša Ivana održala je kratki sastanak za roditelje tijekom kojega je podijelila s njima što smo mi to radili ovaj vikend i gdje to mogu ponoviti ako žele. Spoiler: na Krapnju😉. Nakon sastanka uslijedila je dvominutna duhovna obnova za roditelje krizmanika koja je urodila suzama, zagrljajima, radošću i zahvalnošću. Potom smo se svi zajedno slikali i još kratko ostali u druženju ispred crkve.
Zaključila bih ovaj osvrt riječima patera Petra Šaulića koji je rekao: „Naše je sijati“. Ovaj vikend samo to je bilo dovoljno i potrebno, ostalo će Gospodin.
Kako ne bi sve ostalo samo na mojim riječima, dijelim s vama i jedan dojam sudionika koji potvrđuje kako je ovo bio radostan tečaj – „Naučio sam tko sam ja i kako Duh Sveti djeluje, doživio sam smijeh“.
De colores!
