Uoči Treće nedjelje došašća, Mali Tečaj radosnog kršćanstva Kursiljo, kojeg vodi vlč. Andrija Vrane sa suradnicima laicima, organizirao je četverodnevnu Duhovnu obnovu. Sveti Pavao( zaštitnik Kursilja) u Poslanici Filipljanima kaže: ” Radujte se u Gospodinu, uvijek!” A meni se postavlja pitanje: Zašto velik broj kršćanina ipak nije radostan? A kako apostol to dva puta ponavlja,očito je da je to moguće. Gospodin nikada ne traži nemoguće. Vjerujem da je isto pitanje sebi postavilo 30 osoba svih životnih dobi, koje se u četvrtak skupilo u velikoj dvorani Pastoralnog centra naše župe. Već prilikom predstavljanja, moglo se čuti, koja su njihova očekivanja: ući u dublji odnos s Bogom, ISKUSITI da je Bog Živ, da živi u svakom srcu. Sobom su donijeli svoje trenutne poteškoće,svoja svjedočanstva o dosadašnjem Božjem djelovanju u njihovom životu, svoju čežnju da stalno žive u Božjoj blizini.
Program Kursilja je sastavljen od svećeničkih i laičkih tema. Svećenik nam prenosi teološke istine na svjedočki način, dok laici svih dobi, svojim životom potvrđuju kako je moguće biti radostan unatoč poteškoćama, bolesti,smrti voljenih.Nije to ona svjetovna radost, euforija, radost je to zbog smislena života, suživota s Bogom, Ocem Nebeskim. Zbog Njega i Njegove brižne ljubavi koja nas prati, moguće je natrag nakon lutanja, moguće drugačije komunicirati u braku, stalno opraštati, ljubiti unatoč zaprekama. Moguće , jer nas je Otac za to osposobio. “A onima koji ga primiše, podade MOĆ da postanu djeca Božja.”(Iv 1.12)
Nakon svećeničkog nagovora i svjedočanstava laika, polaznici nastave rad po malim grupama. Pod vodstvom suradnika, razgovara se o tome “što me dodirnulo” u nagovoru ili svjedočanstvu laika. Cijelo vrijeme Tečaja, 24 sata na dan, netko moli za plodove ovog susreta: sa samim sobom, s Bogom, s drugima. U ozračju povjerenja, međusobne prihvaćenosti, bratske i sestrinske ljubavi, moguće je otvoriti srce, iznijeti ono što čovjeka muči i primiti sve što Bog, dobri Otac ima za svako svoje dijete, koje želi još bliže k Njemu. U pauzama, kolačiči, kava, čaj (koji pripremaju suradnici u logistici) još jednom potvrđuju dobrodošlicu. U takvom ozračju, niču divni plodovi.
Na kraju Tečaja, suradnici i sudionici svjedoče isto: davanje i primanje se međusobno isprepleću. Sve je iz istog Izvora. Bilo je prosvjetljenja, novih spoznaja, novih odluka, želje za suradništvom, kako bi sada i oni drugima pomagali bliže Bogu. Hvala ti dobri Isuse za toliko blago! I nije slučajno da je susret završio na Nedjelju Gaudate. Jer nitko nije sam došao na Tečaj. Duh Sveti, Duh ljubavi je ponaosob pozvao svakog sudionika. Po plodovima je to vidljivo…
Unatoč događanjima u svijetu, moguće je živjeti drugačije; bez straha,depresije,tjeskobe.Jer Bog je veći od svakog zla i nevolje! Mi nismo neki siročići kojima se život poigrava,nego ljubljena djeca Božja!
Ivanka Samardžić
Zahvalna sam Ivanki jer me oslobodila toga da sve “moram”. Kroz svako vaše svjedočanstvo sam otkrivala sebe i gdje ja nisam slobodna. (A. V.)
Važno je tko sam ja?, a ne kakva sam. Dojmila su me se svjedočanstva jer govore o stvarnoj borbi u životu. (I. D.)
Doživjela sam susret i zajedno s Duhom Svetim idem dalje. (K. R.)
Najviše me se dojmio rad u zajednici i puno razgovora, bliski odnosi. Nosim Duha Svetoga I želim više sebe davati drugima. (M.P.)
Nosim novu čežnju i ljubav prema Riječi Božjoj. (R. F.)
Sve mi sažetije i jasnije nego na Krapnju.Shvatio sam kako nas Gospodin povezuje u jedno tijelo. (I. M.)
