Na blagdan Preobraženja Gospodinova uputilo se nas stotinjak duša na maleni otok Krapanj nedaleko Šibenika. Dan je bio vruć, put manje ili više izazovan, a odredište svima isto: kuća Emaus unutar franjevačkog samostana Sv. Križa koji će nam narednih tjedan dana biti dom. Neki dolaze prvi put, pomalo zbunjeni, ne sluteći što ih očekuje u danima što slijede, a neki se vraćaju ponovno, znajući da na ovom mjestu na osobit način mogu doći u dodir s Bogom, s bližnjim i sami sa sobom.
Nakon što smo se smjestili, na redu je bila večera i sveta misa, a potom smo se svi ukratko predstavili jedni drugima.
Sutradan, u nedjelju, naš domaćin vlč. Andrija Vrane nas kroz uvodnu temu „Tko sam ja“ podsjeća da nas je Bog stvorio kao originale, da se nije zabunio kada je nas stvarao, pokazujući nam koliko smo Mu vrijedni i kako je pristan u našem životu: „U lahoru s mora ima Netko tko te miluje.“ Osim Andrije, imali smo i taj blagoslov da među nama na terminu budu još dva divna mlada svećenika, don Mirko Šakić i Višeslav Foretić, koji će svojom gorljivošću i služenjem u narednim danima zapaliti mnoga srca.
Poslijepodne animatorica Iva u temi „Traganje za vrijednošću“ svjedoči kako je na raznim mjestima tražila potvrdu vlastite vrijednosti i kako ju je naposljetku pronašla kroz iskustvo ljubljenosti od nebeskog Oca. Navečer smo sudjelovali u zajedničkim igrama. Uz puno smijeha, zabave, manjih (ne)spretnosti opustili smo se i upoznali još malo bolje. Važno je sudjelovati, kažu, a ipak pobjedu je odnijela ekipa animatorice Marijane.
U ponedjeljak ujutro krećemo s temom „Milost i krštenje“ koju je držao vlč. Višeslav, probudivši nas pitanjima „Što hoćeš? Zašto si se odlučio/-la doći na Krapanj?“ da bi nas potaknuo da se iskreno preispitamo, da se ohrabrimo leći u grob svoje udobnosti i „skočiti u more“ tj. odgovoriti na Božju želju da On nas pronađe i pruži nam ruku. Poslijepodne u temi „Kršćanin u svojoj Crkvi“ Zrinka govori o važnosti otkrivanja našeg poziva i službe koji imamo kao kršćani u Crkvi koja je živa jer ona je tamo gdje smo mi.
U utorak smo dan započeli molitvom na molu sa vlč. Andrijom. U predavanju u dva dijela koje je držala psihologinja Ljubica Duspara dobili smo vrijedne spoznaje na temu srama i krivnje, uzrocima nastanka tih osjećaja, načinima kako ih prepoznati i suočiti se s njima i prevladati ih. Naša Ljubica zajedno sa suprugom Ivicom godinama rado dolazi na Krapanj da bi se odazvala pozivu služenja, a i ove je godina bila na raspolaganju za razgovore tijekom cijelog tjedna.
Poslije je uslijedila tema „Kršćanski život je drugačiji“ koju je održala Antonia. Kroz snažno iskustvo Božje providnosti i u najtežim životnim okolnostima, posvjedočila je radost življenja autentičnog kršćanskog života.
Poslijepodne nam je mladi bračni par Brčić u temi „Čistoća“ pobliže prikazao osobni i zajednički put s Bogom, odluku o čistoći i brojne izazove na tome putu. Iskrenost njihovog svjedočanstva, u kojem su naglasili važnost očuvanja ne samo tjelesne, nego i emocionalne čistoće, bila je poticaj za daljnji rad u grupama. Podijelili smo se u muške i ženske grupe da bismo tu temu produbili još više te podijelili svoja iskustva i osobne borbe.
U srijedu smo imali priliku slušati Lovru koji svjedoči kako je u 33. godini upoznao živog Boga i kako je od tog trenutka krenuo u produbljivanje svoje vjere. Na tom putu su mu osobito važni ispovijed, aktivno sudjelovanje na svetoj misi, osobna molitva i razmatranje Svetoga pisma. Također je istaknuo koliko mu znači predanje Isusu po Mariji. Srijeda je ujedno bila i dan šutnje u koju nas je uveo vlč. Višeslav. Nakon pokorničkog bogoslužja svatko od nas imao je priliku zaroniti u svoju nutrinu, otvoriti se susretu sa živim Isusom, predati Mu sve što nas tišti. Navečer smo se okupili u crkvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koji je u crkvi bilo izložen sve do sljedećeg jutra. U klanjanju, snažnom slavljenju i pjesmama našeg glazbenog tima te je večeri Bog doticao srca, povijao rane i blagoslivljao nas preko svećeničkih ruku i molitve naših svećenika Mirka i Višeslava.
U četvrtak smo jutro započeli radnom akcijom prije doručka koju smo zajedničkim snagama priveli kraju prije dnevnih vrućina. Na red je došla i tema „Zapreke i kralježnica“ koju je održala Suzana. Podijelila je s nama svoje zapreke i strahove, ali i snagu, zahvalnost i pouzdanje koje je primila kao plodove prevladavanja zapreka, koje je nužno da bi se postalo zrelim kršćaninom. Poslijepodne smo također imali turnir u odbojci, a neki su se uspjeli okušati i u piciginu. Dan smo okrunili svetom misom u Cezareji uz zalazak sunca i blizinu mora. Donijeli smo naše grijehe i slabosti na komadu papira te ih ubacili u posudu, a potom u njoj zapalili vatru i gledali kako nestaju. Tako je simbolično prikazano i što Isus radi s našim grijesima koje mu iskreno predajemo u svetoj ispovijedi. Kraj dana bio je rezerviran za pokazivanje pjevačkog i plesačkog talenta na karaokama koje je vodila Tonka. Gorljivom pjevanju i izvedbama priključili smo se svi prisutni, a za najboljeg izvođača te večeri izabran je Niko.
Sljedeće jutro započeli smo molitvom križnog puta prema postajama iz hrvatske povijesti, koji je predvodio naš vlč. Andrija, a svaka postaja je bila popraćena domoljubnom pjesmom. Magdalena nas je uvela u temu „Apostolat“. Govoreći o svojem služenju potaknula nas je da sagledamo gdje je naše poslanje i kako sve možemo donositi Krista jedni drugima. Ponekad biti apostol znači i to da „samo“ odvojimo svoje vrijeme i budemo tu jedni za druge. Rektor Matej predstavio je aktivnosti Kursilja preko godine i upoznao nas s pojmom pokursilja, a potom su uslijedili dojmovi sudionika. Navečer je na redu bio bal anđela na kojem smo saznali tko je za nas molio i ostavljao nam male znakove pažnje kroz tjedan dana. Uz druženje i pjesmu zaključena je posljednja večer na Krapnju.
U subotu nakon svete mise i doručka došlo je vrijeme da se oprostimo i krenemo svatko svojim putem. U ovom tjednu ljetovanja s Gospodinom podijelili smo puno radosti, osmijeha, utjehe, iskrenih razgovora i medvjeđih zagrljaja, za mnoge od nas bilo je to nezaboravno iskustvo koje ćemo trajno čuvati u svojim srcima, a sigurno će donijeti nova prijateljstva i plodove koje ćemo tek posvjedočiti jedni drugima na budućim susretima. S kakvim god pitanjima, teretom i očekivanjima da smo stigli na ovaj otok, ako je suditi po promjeni na licima – s njega odlazimo preobraženi, barem u djeliću našeg srca. Nošeni snagom zajedništva i molitve, uz lahor s mora i miris borova, iskusili smo autentični dodir Neba koji je teško dočarati riječima, a čini se nemoguće sve što smo ovdje doživjeli sabrati u jedan tekst.
Ipak, u nastojanju da to iskustvo približimo drugima, prenosimo dojmove nekoliko sudionika ovog termina:
Na poticaj prijateljice i njenog svjedočanstva odlučio sam pitanja, brige, umor staviti u kofer i povesti na Krapanj u nadi da će se razjasniti. Dani na Krapnju otvaraju srce, upoznaješ ljepotu šutnje s Bogom, spoznaješ ljepotu zajedništva kroz nasmijana lica taknuta Njegovim Duhom. Organizacija kampa, duhovnog sadržaja, smještaja, hrane, slobodnog vremena bila je na vrhunskoj razini. Svakom bih preporučio Krapanj – emocije koje sam tamo stekao spremio sam ih u srce puno zahvalnosti i mira. Zahvalan sam dragom Bogu sto mi je omogućio da Krapanj obogati moj mozaik života. – Matija
Sve što sam očekivala u vezi kampa je i bilo, npr. molitve, šutnja, teorijske spoznaje, svjedočanstva… Jedino što nisam očekivala je da će sve biti toliko dobro! Trenutak koji želim izdvojiti je s klanjanja kada sam bila s Isusom pod križem zajedno s Majkom Marijom i apostolom Ivanom. To me ganulo i promijenilo mi pogled na trenutno stanje u mom životu. Odluka koju sam donijela u kampu, potaknuta razgovorom s vlč. Višeslavom, jest moliti časoslov svaki dan te se truditi imati svakodnevni odnos s Bogom pa i za najužurbanijih dana. Ne zaboraviti od koga sam došla, kome pripadam i kome ću na kraju ovoga života otići. – Valentina Mak
Na Krapanj sam došla samo s nadom u puno Gospodinove blizine. Bio je Gospodin blizu i darivao obilato. Gospodin me toliko ljubio preko drugih ljudi; pokazao mi je tolike istine o sebi kojih nisam do kraja bila svjesna i za koje Mu nisam dovoljno zahvaljivala. Darovao mi je i puno radosti, smijeha i milosti da prihvaćam druge u ljubavi. Bio je Gospodin prisutan i u mirisu mora i buri koja kao da je čistila s mene sve ono što nije Njegovo, a On me čekao u suncu i milini svakog novog jutra. Nakon Krapnja želim još više ustrajati u molitvi da Gospodina stavljam ispred svega. Isto tako, odlučila sam i odgovoriti na poticaje u vidu služenja koje sam ranije dobila, a kojima je trebao žar Krapnja da ih oživi i ostvari. – Milana
Dobila sam zajedništvo u skupini ljudi s kojima sam imala priliku dijeliti razne stavove, mišljenja i iskustva te sam dobila blagoslov da moju grupu vodi zaista posebna animatorica koji mi je otvorila novi svijet kada je riječ o govoru o vjeri i zaista je bila prva stepenica i primjer hrabrosti kojoj sam težila. Također, shvatila sam koliko je moj život već mnogostruko blagoslovljen. Također, iskusila sam Tišinu (s velikim T). To je, za mene, bilo potpuno novo i toliko oslobađajuće iskustvo da mi je bilo teško u konačnici progovoriti. Shvatila sam da trebam više tišine. No, ta tišina, iako je bila plodonosno vrijeme za dublje promišljanje o vjeri i čitanje Biblije te dublje uranjanje u Riječ, mi je prvenstveno bila blagoslov jer sam ju vidjela u drugima. Nismo trebali dizati pogled tijekom tišine i promatrati druge, ali sam najveće otkriće i blagoslov doživjela kada sam vidjela druge ljude kako se predaju tišini, moleći, čitajući, razmatrajući, ponirući duboko u sebe. To je bio vrhunac mog iskustva na Krapnju. U konačnici, odlučila sam, uz molitvu i snagu Duha, jasnije i otvorenije progovarati o svojoj vjeri, biti primjer kada to mogu i neprestano moliti za snagu da živim svoj apostolat. Također, shvatila sam važnost dubokog uranjanja u Bibliju i Božju Riječ. Naravno, iskustvo Krapnja i Kursilja samo je uvećalo zajedništvo između mene i supruga te nam je dalo nezaboravno iskustvo i potaknulo nas da i dalje rastemo u vjeri. – Ida
Shvatila sam da je Bog moj Otac široko raširenih ruku spreman za zagrljaj. -N.D.
Nastojat ću svaki dan odvojiti vrijeme za šutnju da bih manje čuo sebe, a više Boga.
Svaki put se iznova iznenadim koliko tih tjedan dana na Krapnju mogu obogatiti osobu. Ove godine sam došla bez očekivanja, sa željom da se odmorim. Dobila sam stostruko više. Bilo je puno milosnih trenutaka, od popodnevne šutnje iza koje je slijedilo cjelonoćno klanjanje do prekrasnih svjedočanstva naših animatora. Bilo je lijepo vidjeti promjenu na drugima, ali osjetiti promjenu u svom srcu je nešto uistinu posebno.
Nisam znala što me čeka, ali sam znala da doma ne idem ista. Izdvojila bih trenutak tijekom šutnje i klanjanje kada mi je Bog kroz duhovne pjesme progovorio na moje patnje, pitanja, strahove. Odlučila sam uvesti molitveni red. Više mise, čitanja Sv. pisma, klanjanja.
Dobio sam jedno novo iskustvo i zajedništvo koje ću pamtiti cijeli život. Trenutak koji bi podijelio je kada sam u tišini u crkvi pred Presvetim u jednom trenutku rekao: Isuse, lijepo mi je tu biti. Odlučio sam se još više boriti!
Nema tih fotografija ni riječi koje mogu opisati mjesto gdje živi Bog ljetuje. Ako imaš potrebu ili želju upoznati ga, želim ti reći da Te voli, sve oprašta, čuje tvoje vapaje, strahove, želje, razumije tvoju srditost i shvaća tvoju ogorčenost… Samo Mu se javi.
Očekivala sam odmor i da će biti isto kao prošle godine. Skroz sam se odmorila, program je bio skoro identičan kao prošle godine, ali je sve bilo drugačije. Dotaklo me puno toga pa sam puno plakala jer ja volim plakati. A najviše me dotaklo što, kada god sam plakala, Tonkica je uvijek bila tu i dodala maramicu. Razmotrit ću gdje me Bog poziva na služenje. Više ću biti u kapelici pred Presvetim. Javit ću se Ljubicinom frizeru za tečaj frizerke.
