Gost svibanjske Ultreje bio je dr .Josip Kovač, anesteziolog.
Naše zajedništvo započelo je svetom misom na kojoj je bio najveći broj sudionika, zajedno s našim dragim gostom. Nije ni čudno što Josipovo svjedočanstvo nosi naziv ” Hvala ti Gospodine!”
Kako smo u ovo Vazmeno vrijeme, nadomak Duhova, svaki dan čitali ulomke iz Djela apostolskih, u meni stalna pitanja: Nije li ista sila Duha Svetoga koja je preko apostola ozdravljala,uskrišavala, izgonila zle duhove,obraćala stotine duša pri jednom nagovoru, činila mnoga čudesa…u meni, u tebi? Gdje se izgubila vatra Duha Svetoga, koja je u svoj punini sišla na nas pri sakramentu svete Potvrde?
I onda dođe ovo svjedočenje. Hvala ti Gospodine koji odčitavaš svaki treptaj naših duša, hvala ti ljubljeni Oče koji strpljivo čekaš da te u svojoj slobodi, izaberemo za osobnog Učitelja!
Dr. Josip je dobio gnojnu upalu mozga i kako se bakterija proširila organizmom, i sepsu (trovanje krvi). Završava u komi s vrlo malim izgledima da preživi (takve dijagnoze uglavnom završavaju smrću ili trajnim nelječivim teškim oštećenjima motorike, intelekta…)
Gospodin je za Josipa imao drugi plan jer je unaprijed, iz njegova srca, odčitao pristanak da živi Novi život koji će svjedočiti silu i snagu Božje ljubavi koja čini čuda…ozdravlja tijelo, čisti dušu, prosvijetljuje um, mjenja misli srca, način života, ljestvicu vrednota…sam život!
Iako je odgajan u vjerničkoj obitelji, Josip je tek u bolesti spoznao samog sebe. Spoznajući sebe (svoju grešnost i bijedu grijeha), spoznao je i Gospodina, svog Stvoritelja (“Gospodin me doveo na Izvor Žive vode”). Tu, na tom mjestu, u bolesti, nemoći, nesigurnosti, kad se više ne možeš osloniti na sebe, na znanje, na struku…kad je potrebit jači oslonac, počima intezivno traženje Istine te ono nutarnje obraćenje potrebito da se obnovi sila Duha Svetoga dobivena krštenjem i svetom Potvrdom. Dva mjeseca fizikalne terapije ali i intezivne molitve, razmatranja Riječi Božje, “ulaženja”u Muku Kristovu…molitvena potpora obitelji, prijatelja…
“Zahvaljujući u molitvi Duhu Svetomu koji je sve više prožimao moju dušu, moje srce, moj um, ulijevala se snaga u moje tijelo koje se čudesno oporavljalo. “Baš me taj dio svjedočanstva fascinirao pa ponavljam dio “zahvaljujući Duhu Svetom, ulijevala se snaga u moje tijelo.” Duh , duša i tijelo su jedinstvena cjelina. Zato Gospodin kaže po evanđelisti Ivanu “Ja sam došao da život imaju, u izobilju da ga imaju” ( Iv 10, 10)
Josip je u molitvi doživio veliku bliskost s Majkom Marijom i Isusom što je ojačalo njegovu vjeru i povjerenje da će Gospodin sve okrenuti na dobro. Kaže da nije ni molio za ozdravljenje nego mislio: “Kako god bude, ja ću to prihvatiti. Hvala ti Gospodine!”
To je ulazak u Božju volju, spoznaja da nas Bog voli više nego sami sebe, i da bolje od nas znade što je za naše vječno dobro. Hvala ti Gospodine za Josipa, za tvoju ljubav koja obnavlja, podiže, uzdiže na mjesto koje nam (samo po tvojoj milosti) i pripada: “Djeca se Božja zovemo i jesmo” ( 1.Iv 1,1) “ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji” (Rim 8,17)
Ivanka
