Nakon četiri tečaja Kursilja za odrasle u župi Presvetog Srca Isusovog u Velikoj Mlaki dana 23.04.2025.g. održana je Uskrsna Ultreja.
Uz stotinjak okupljenih susret je započeo sa Svetom misom koju su predvodili vlč. Josip Čulig, i vlč. Andrija Vrane.
Osvrnuvši se na evanđelje tog dana o putu u Emaus vlč. Čulig je u svojoj homiliji rekao:
„ Kako smo svi mi nekad bili Kleofa, tužni, neke nade nam se nisu ispunile, poraženi. I Isus nam izlazi u susret, poput pastira koji ide u potragu za izgubljenim ovcama. Jednostavan način na koji Isus izbija na scenu je prekrasan: inkognito, traženje i slušanje razloga te tužne rasprave.
Tada se učenici koji ga slušaju počinju mijenjati. Oni iz tuge prelaze u žar, od toga da ga smatraju strancem do toga da žele da ostane s njima.“ Rekao je također: „Na taj način Učitelj želi nastaviti probijati u naš svakodnevni život, kada se izgubimo u svojoj tugi i razočaranju.“
Za kraj je istaknuo: „Svaki kršćanin mora učiniti Krista prisutnim među ljudima: mora se ponašati na takav način da oni koji ga vide opaze bonus odor Christi (dobar Kristov miris); on mora djelovati tako da se kroz postupke učenika može otkriti lice Učitelja“
Nakon Svete mise dugogodišnja suradnica Kursilja Ivanka Samardžić je u svom nagovoru predstavila novi Psaltir Kursilja iz ugla nekoga tko je sudjelovao u njegovom nastanku od samog početka, kada je vlč. Andrija najbliže suradnike potaknuo na razmatranje blaženstava kako bi ušli u dublji odnos s Bogom. Ivanka je navela da je za nju taj period bio kao duhovna obnova od devet mjeseci.
Mislila je da živi u istini, da je pravedna, da je miroljubiva, da ljubi, a onda joj je Isus pokazao da nije tako baš tako, da iako je u pravu je često puna očekivanja, osude, razočarana i tjeskobna. Pokazao joj što je Njegova istina i da želi da bude sretna. Onda je došlo pitanja „pa zašto bi se ja mijenjala, ja sam ispravna“ i shvatila da je to milost da može prva pristupiti, lako oprostiti i da onaj drugi to nije u mogućnosti.
Kroz blaženstva je došla do radosti i slobode. Tada je vlč. Andrija potaknuo suradnike da pišu svjedočanstva i da svoju molitvu krenu pisati u obliku psalama. Za nju je to bilo nešto novo i nepoznato, ali malo po malo vježbajući i pokušavajući je išlo. Danas su ta svjedočanstva i molitve dio novog psaltira.
Psaltir nam treba služiti da naša molitva iz „Daj mi“ prijeđe u klicanje od radosti i ushita.
Duboko dirnuti Ivankinim nagovorom podijelili smo se u grupe i razmatrali sadržaj izdvojenog svjedočanstva iz Psaltira te imali kratki razgovor.
Nakon rada u grupama druženje smo nastavili uz okrepu u župnoj dvorani.
Maja Vanjković
