Još sam pod dojmovima sa Tečaja iz Hercegovine i obraćenja koja su se tamo dogodila. S tim u vezi želim citirati poznatog bečkog kardinala Koniga koji o kursilju reče slijedeće: „Kursiljo je sasvim izuzetan pokret. Pokret stvoren za naše vrijeme, sa osobitom zadaćom ostvarenja 2. Vatikanskog Koncila, pokret koji omogućuje jaka obraćenja. A o tome se danas radi, da se iz kršćanske forme, iz prazne čahure dođe do osvjedočenih kršćana“ (Iz knjige „Was mein Leben leben gab“ Cascales, str. 81). Radujući se takvim događanjima, zahvaljujem svim moliteljima, suradnicima i pratiteljima.
Pred nama je došašće, pa za uvod neka bude pjesma naše suradnice Ružice Anušić iz našeg molitvenika, str. 201.
DOLAZAK
Gle, pustinja cvate od dodira tvoga
I zemlja se suha opet zeleni,
Izvori sad su gdje ti stala je noga,
Pravdu dobivaju obespravljeni.
Svjetlo u mraku grijeha se širi,
S neba ljubav na zemlju slijeće,
Lav se i tele, janje s vukom miri,
hrom čovjek hitro zdrava preteče.
Sljepoću liječiš i rane vidaš,
Gluh Riječ i pjesmu svoju čuje,
Zarobljenom grijeha lance kidaš,
Adventom radost odjekuje!
Pozvani smo staviti Mu se na raspolaganje da sve to ostvari i preko naše suradnje. Stoga treba povećati budnost u adventu već od zornica, da ne bismo propustili šanse. Zato je došašće vrijeme intenzivnog posla. A od takvog posla su i plodovi veći. Da ne duljim – na posao!
