Svjedočanstvo i promocija knjige “Umrijeti za život” na tribini sa članovima braniteljskih udruga 7. studenog 2024.

U prostorijama mjesne zajednice Ferenščica na Peščenici u Zagrebu kao nastavak suradnje Kursilja i brojnih udruga i pokreta, ponajviše braniteljskih, unutar inicijative ZaJedno održana je tribina na kojoj je naš branitelj i kursiljist Ivan Betlehem promovirao svoju knjigu simboličnog naziva “Umrijeti za život” te posvjedočio o svom braniteljskom, životnom i duhovnom putu. Tom je prigodom podršku došao dati i župnik župe bl. Augustina Kažotića pater Mario Udovičić koji je nakon himne i minute šutnje za sve poginule branitelje kratkom molitvom započeo susret.
Ivan Betlehem je tih devedesetih godina prošlog stoljeća bio jedan sasvim običan čovjek koji je radio i skrbio za svoju obitelj, brižan suprug i otac. Međutim, od samog početka osjetio je potrebu da se pridruži kao dragovoljac domovinskog rata i s ponosom govori o svom ratnom putu, ljubavi prema domovini i svojim dečkima kojima je zapovijedao. Iskreno nam je pripovijedao kako nije baš bio vičan pisanju u školi, ali Bog mu je dao snage da napiše knjigu o ratnim događajima i hrabrim ratnicima da se nikad ne zaborave, a ujedno je istaknuo važnost i preporučio pisanje u terapeutske svrhe: zapisati, kazivati, izreći je bitno, posebice u procesu iscjeljenja srca i duše.
Svjedočeći o vlastitom životu dotakao se svih gorućih problema naših branitelja poput osjećaja nemoći i odbačenosti poslije prisilnog umirovljenja iz vojne službe u godinama kad je čovjek još u naponu snage, borbe s PTSP-om, velike stope suicida među braniteljskom populacijom.
Na pitanje što mu je značila vjera nekad, u samom ratu i poslije Ivan Betlehem odgovorio je da je njegov moto oduvijek bio: obitelj, vjera i domovina. Međutim, sve dok nije na poziv svoje subraće došao na Krapanj u termin za branitelje gdje se nakon dugih 35-36 godina ponovno ispovijedio, Ivan nije poznavao Božju ljubav. Istaknuo je da su mu Krapanj i Kursiljo najviše dali u duhovnom smislu jer upravo je na tom otočiću mira susreo svog najvećeg prijatelja – Isusa – kojemu se i danas prepusti da ga vodi, kad on više ne zna i ne može.
Ivan je sa sobom donio mnoštvo fotografija koje su postavljene u malu izložbu, a posebice je dirljivo i emotivno govorio o palim suborcima iz svoje satnije te je upravo njima u pijetet zapalio jedanaest lampaša iznad fotografije svakog od jedanaest poginulih suboraca.
Nakon Ivanovog svjedočenja koje nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim podijelili smo se u tri grupe te su tri prisutna kursiljista predvodili kratki grupni rad, a potom je uslijedio neformalni dio u kojem smo se okrijepili družeći se i izmjenjujući svoje dojmove.
Ivan Betlehem je kao autentični svjedok svoga vremena napisao knjigu da se nikad ne zaboravi – kako je sam rekao: “Bog dragi nas je ostavio na ovome svijetu da možemo posvjedočiti o tome.”