Evanđelje dana( Mt 9,27-31) RAZMATRANJE
U današnjem Evanđelju dotakla me upornost dvaju slijepaca. Oni “pođu” za Tobom, “viču”, “uđu”u kuću, “pristupe”k Tebi… ne odustaju. Razmišljam o sebi…Koja je najdublja želja srca moga? Koliko sam uporna?Tko mi pomaže kad zapne?Još od malih nogu, smatrala sam zajedništvo puno mira, ljubavi i razumijevanja, najvećim blagom. Zato sam se silno trudila, davala sve od sebe, čitala psihologe, vježbala…Pomaci su bili, maleni. Onda sam, shrvana bolom, zavapila: “ Smiluj mi se,Bože moj!” I Ti si čuo vapaj moj. Pozivao svaki dan na svetu misu, poticao da PROMIŠLJAM o svakoj Tvojoj Riječi…(Ovdje promišljam o patnji, boli…)Ponekad Isuse ,dopustiš neka trpljenja ,da bi te tražila i došla bliže…”I otvoriše mi se oči.” Počela sam gledati zapreke u sebi, ne oko sebe… Nisam dobro posložila prioritete, tlačila svojim očekivanjima, mislila da sam” bolja” jer se “ više” trudim, i tako redom. Danas Ti Isuse zahvaljujem za svoju “ sljepoću” jer me baš ona, dovela k Tebi! Da je bilo lakše, možda bi bila mlaka kršćanka koja znade sve o Bogu, ali nije kušala silu i snagu Duha Svetoga, koji prebiva u meni. S Tobom mogu sve…prihvaćati različitosti( čak ti za njih zahvaljivati),opraštati, razumjeti, poticati, tješiti,bezuvjetno ljubiti, kako sam i sama ljubljena…uvijek i u svemu …VJEROVATI!!!Samo ljubav može dotaknuti srce… mjenjati misli, osjećaje, obrasce ponašanja. Tvoja ljubav Isuse! A ona je … stalna ponuda. Hvala ti Isuse!!!
