Evanđelje dana ( Lk 3, 1-6)
RAZMATRANJE
Početak Evanđelja je opis političke situacije u doba Ivana Krstitelja. Mogu lako u njoj vidjeti trenutnu situaciju u svijetu… političku, gospodarstvenu, ovu s koronom.” Dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne…I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.” Ivan nije upirao prst u druge, iako je bilo valjanih razloga. Razmišljam o proročkoj službi koju sam dobila po sakramentu krštenja. Ona nije proricanje budućnosti nego PRONICANJE u Božje tajne. Koja je to tajna koja mi je nekad zastrta?I što mi to zastire pogled srca? Ti si Isuse već došao, Ti živiš u meni, Ti si sve bitne stvari napravio… osigurao mi ulaz u nebo( sigurnu vječnost) ali i omogućio svoju pomoć u svakom trenutku ovog zemaljskog putovanja. Zašto onda strahovi, brige, tjeskoba, neizvjesnost? Jer mi Ti Isuse nisi stalno u fokusu. Počnem gledati druge i drugo. Bezbroj puta si mi pokazao, da sam bez Tebe, “pustinja”… kad bi mislila svoje misli, imala svoje planove, kad bi djelovala po svome.Poučena iskustvom, sad činim drukčije. Kad osjetim strah, zastanem… pogledam u Tebe. Vidim Tvoje ispružene ruke pune ljubavi. Znam zašto sam se bojala. Zaboravila sam da si samnom, da si Ti Gospodar neba i zemlje, da si veći od svih “ svjetskih zavjera” od boli, od smrti…i strah nestaje. Strah je “ pustinja” a Tvoja Prisutnost, sve što mi za život treba… mir, sigurnost, povjerenje. Šta mi tko može!!! “ I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.” Vidim Te Isuse čim maknem “ zapreke”( svoje sudove, svoje mišljenje, strah, sebičnost, oholost, površnost…) Vide Te i drugi kad pričam životom, a ne samo riječima. Moj susjed je ateista, dobar čovjek ali “ alergičan” na spomen Boga. Prije par godina je trebao na godišnji s obitelji. Kod njega je bila teško bolesna punica koja nije bila u stanju putovati. Ja sam se radosno ponudila brinuti o njoj dva tjedna… Malo je bio iznenađen, ali ne previše. Poznavao je naš način života. Nakon povratka i puničinog svjedočanstva “ kako nam je bilo” mogu s njim pričati i o Bogu. Kaže on: “Rađe slušam tebe nego biskupa.” Nije ovo pohvala meni nego Bogu koji svakoj osobi priča na način da ga čuje. On je taj “ glas” u pustinji moje bijede koji zove svako, baš svako srce, na obraćenje, na promjenu misli… promjenu srca! I kad se moje( naša) srce promijeni, biti će to Nova zemlja i Novo nebo… Hvala Ti Isuse što neumorno pozivaš, što mariš, što sam Ti važna, što ljubiš!!!❤️❤️❤️
