Početno okupljanje je bilo pred crkvom Presvetog Srca Isusova – kako je od druženja na Krapnju prošlo cca 2 mjeseca susreti su bili puni emocija, zagrljaja, poljupca, uzvika… Čudno je vidjet da je Isus i Njegova Radost prisutna na Krapnju došla u naš grad – ljudi koje vidimo a s kojima smo boravili na Krapnju zapravo su Njegovi glasnici – radosni, veseli – zato nam susreti i jesu takvi – puni radosti jer se ponovo vidimo – a možemo vidjeti Njega u drugima.
Misa je počela – predvodio ju je vlč Petar Mlakar, a nakon nje vlč Domagoj Matošević vodio je klanjanje – uz obećanu živu glazbu sa našim vrhunskim glazbenicima. Crkvene klupe su bile gotovo pune – naš dragi Brči poduzeo je nadljudske napore da što više ljudi dođe na ovo slavlje – krizmanici, srednjoškolci, studenti, radnička mladež, obitelji… I isplatilo se jer je cca stotinjak možda i stopedeset ljudi nazočilo prekrasnoj misi i vrlo dojmljivom klanjanju. Nakon što nas je Gospodin spojio u misi i klanjanju otišli smo u dvoranu gdje nas je čekala nepregledna količina hrane pa su svi koji su došli imali su se priliku zabaviti i podružiti uz burekiće, kolače, kiflice, sokove…. Na platnu su se vrtjele slike s krapnja i ostalih kursiljo druženja a na cca 97,99% slika je bio i naš Brči s punim imenom Hrvoje Google Brčić. Na ovaj su događaj naravno došli i vlč Andrija Vrane, vlč Marko Torbar i vlč Kristijan Bogdan a posebna zahvala ide čitavoj ekipi sa šalate – vlč Domagoju Matoševiću, vlč Ivanu Grbešiću, vlč Josipu Đurinu i vlč Josipu Starčeviću na svoj pomoći, volji i logistici… Kažu da je vjera najprije susret s Bogom kao osobom, a upravo nas Bog uči da je On u svakome od nas, tako nam je svima ovaj susret na šalati ujedno pomogao da u drugim ljudima ponovno vidimo i susretnemo upravo Njega i to baš u formi prijatelja. Osnaženi istinom znamo da je Bog vječna ljubav i znamo da je manje od 7 dana dovoljno da nekoga zavolimo i učinimo ga našim prijateljem, pa smo krenuli dalje u život sretno noseći Njegovo svjetlo.
