Objava: 23.08.2014 | 22:00
U ovom terminu bilo je ukupno gotovo 100 osoba (sudionika, svećenika, suradnika…) što je također utjecalo da je termin bio posebno dinamičan, pun upoznavanja, prepoznavanja, novih i starih prijateljstava, Božjih dodira, anđeoskih zagrljaja…
Rektori su se davno prije početka termina pobrinuli da raspored bude u najvećoj mjeri prilagođen broju i uzrastu sudionika, pa je svaki dan u biti bio prekratak za dojmove i „unutarnju obradu“ svih pitanja i trenutaka srca.
Kako je jedno od prvih poslanja suradnika i svećenika (powered by Holy Trinity) na Krapnju stvaranje atmosfere, mogućnosti da čovjek u tišini srca postavi sebi prava pitanja i osluškuje Gospodina, takav je bio i program. Svjedočanstva su se nizala ostavljajući jedno za drugim duboki trag u svim prisutnima dotičući bitne teme, okolnosti, izazove života i vjere, posebno predbračnu čistoću, studiranje, zaposlenje i rad, povjerenje u Božju providnost, djelotvornu ljubav, obraćenje i molitvu, zaigranost i Božju prisutnost, bolest i predanje… Svaki onaj koji je iznosio temu zna da su napasti posebice prije držanja teme brojne ali je Božja volja jača i služenje Bogu važnije od napasti, pa je svaki unio dio svoje duše u izlaganje i izložio svoju osobnost i nutrinu pred drugima – sve na veću slavu Božju. Upravo je taj čin povjerenja na strunama Duha Svetoga nalazio svoj put do skrovitih mjesta naših srca i tamo ih osvijetlio svjetlom i radosti Boga živoga. Naravno bilo je i suza – tih malih, kratkih i prozirnih, ali ipak vidljivih znakova pokretanja tokova potočića srca i duše, koji nisu obavezni, ali su tu kao vidljivi znakovi Isusovog dodira i boli radi poneke udaljenosti od Njega. I ovoga puta je taj nevidljivi, ali osjetilni plašt molitve ljudi u molitvenom satu, koji su čitavo vrijeme dan i noć molili za nas, bio nad nama i oko nas te nam je olakšavao otvaranje našeg srca i duše i pomagao nam da druge volimo jer u njima stvarno vidimo Isusa.
Zajedništvo ljudi koji se i ne poznaju baš toliko, a opet iz nekog se razloga vole i počinju voljeti još više – čudno, čudesno i baš to daje odgovor na pitanje kako je to moguće da ti ljudi koje znaš par dana odjednom budu tako dragi. Isus jest u svakom čovjeku i naravno to već znamo, ali ovdje na Krapnju i u Kursilju to i vidimo i osjetimo, što su brojni sudionici istakli u dojmovima.
U programu je bila organizirana i pomno osmišljena igra koja je uključivala kretanje u timovima po gotovo čitavom otoku, suradnju i razmišljanje sudionika, te na kraju zajedničku radost radi ostvarenja cilja. U ovu je igru uloženo dosta truda koji se naravno isplatio jer su sudionici vrlo pozitivno reagirali na izazove iz igre i pritom se zabavljali.
Sve mise i pjesme su bile više nego izvanredno praćene brojnim pjevačima i sviračima, a posebna je bila misa zadnje večeri u suton na obali, gde je i nakon zalaska sunca Svjetlo ostalo s nama, te smo imali priliku spaliti svoje brige i grijehe kao znak da ih Isus sve preuzima na sebe, oprašta i nosi umjesto nas. Svećenici su uvijek i u svako vrijeme bili dostupni za duhovne razgovore i ispovijedi uz šetnju po vrtu, obali, na način da je svatko mogao u miru iznijeti ono što mu je stajalo na srcu i predati to Isusu.
Tokom termina su svi sudionici, suradnici i svećenici imali priliku sudjelovati u mini radnoj akciji u kojoj su mogli dati svoj vidljivi doprinos poboljšanju izgleda samostana, vrta, šume i plaže. Rezultat je bio očaravajući jer se za sat/dva vidjela značajna razlika i poboljšanje na svim područjima radne akcije.
Zadnja večer je bila priređena kao zabavna uz nekoliko duhovnih, duhovitih i glazbenih izvedbi, uključivo mušku i žensku klapu, zbor Hilarus, Klerikoza kolektiv (glazbeno-humoristični izričaj svećenika)…
Na pitanje što nakon Krapnja i Kursilja dano je niz opcija jer su ovoga puta sudionici imali prilike čuti o socijalnoj samoposluzi, krizmaničkim tečajevima, molitvenom satu, 40 dana za život, postu i molitvi za budućeg/sadašnjeg muža/ženu.
Na dojmovima smo imali prilike čuti mnoštvo iznenađenja sudionika i puno puno naznaka da je Onaj Koji Jest bio s nama i da je iskoristio priliku putem svih nas prizvati k sebi u mnogočemu još svoje djece, a čuli smo i neke kritike kojima se također veselimo jer su nam one putokaz za budućnost koja je svakako tu za sve nas u Kristu i za naš maleni mali tečaj kršćanstva zvan Kursiljo.
Neki od odabranih dojmova koji slijede ipak mogu bolje približiti kako je zaista bilo na ovom terminu.
Za kraj dio o toj toliko željenoj i prisutnoj radosti u Isusu:
Veselje srca život je čovjeku,
i radost mu produljuje dane životne.
Prevari svoje brige i utješi srce svoje,
otjeraj od sebe žalost:
jer je žalost pogubila mnoge,
od nje nema koristi nikomu.
Sirah, 30, 22-23
Josip Ećimović