Ova parafrazirana rečenica s kraja latinskog reda mise nekako najbolje ocrtava doživljaj Krapnja u prvom studentskom terminu. Izrekla ju je u dojmovima jedna sudionica nadahnuta homilijom prethodnog dana. Idite Krapanj je! Da, Kursiljo na Krapnju je završio, ali tu priča ne staje, Isus nam želi reći, idite i živite Krapanj!
U periodu od 13- 19. srpnja Mali tečaj kršćanstva na Krapnju pohađalo je pedesetak sudionika mahom studenata i radne mladeži koji su zajedno sa svećenicima i suradnicima pokušali dublje upoznati sebe i uspostaviti intimniji odnos s Bogom.
Program je kao i uvijek na Krapnju bio raznolik te su se izmjenjivale svećeničke i suradničke teme. Susret je započeo temom Tko sam ja kojom je vlč. Andrija Vrane uveo sudionike u Kursiljo. Nastavio se temom Andreje O. Ja nisam strogi Bog kroz koju je progovorila o svojem traženju tijekom odrastanja i prepoznavanju Boga kao blagog oca.
Slijedeći dan uslijedila je druga svećenička tema vlč. Marka Vukovića koji je na zanimljiv i jedinstven način prezentirao prispodobu o izgubljenom sinu , naglasivši nevjerojatnu Božju ljubav prema mlađem, ali i starijem sinu. Poslijepodne drugog dana zaključeno je svjedočanstvom gošće suradnice iz Posušja Tomice S. koja je svjedočila o svom životu prije i nakon Kursilja te o promjenama koje joj Božja prisutnost i osluškivanje Božje volje donosi u životu.
Treći dan započeo je temom Predanje suradnice Marije S. koja je govorila o svom iskustvu predanja Bogu i potrebi potpunog povjerenja u Boga koji ulazi u sve što mu predamo. Ostatak dana sudionici su proveli u šutnji kojoj je prethodilo pokorničko bogoslužje. Tokom popodneva sudionici su imali priliku za ispovijed i razgovor za svećenicima.
Četvrti dan svoju temu je sudionicima iznijela Leticija H. koja je govorila o iskustvu Boga uslijed neizlječive bolesti te problemima s kojima se morala nositi za vrijeme odrastanja. Posvjedočila je da i u trenucima teškog zdravstvenog stanja život treba predati Bogu uz kojeg se lakše nose sve životne poteškoće.
Poslijepodne četvrtog dana na Krapanj je stigao gost iz Splita don Ante Rako koji je sudionicima govorio o svom iskustvu hodočašća u Santiago de Compostela koje je nedavno završio. Sam put je trajao 30 dana i predstavlja jedinstveno iskustvo trpljenja i žrtve. Slušajući don Antu mnogi su pronašli poveznice između Kursilja i Cammina, posebno u dijelu međusobnih odnosa s ostalim hodočasnicima. Vlč. Andrija izrekao je još nekoliko poveznica, naglasivši da je Kursiljo nastao upravo na putu u Santiago de Compostela odakle vjerojatno i toliko sličnosti.
Dan je završio klanjanjem pred Presvetim koje je predvodio vlč. Marko Đurin. Kao i uvijek na Krapnju i ovo je klanjanje oduševilo prisutne o čemu su mnogi svjedočili u dojmovima.
Peti dan, sudionicima su svoje teme iznijeli Matea M. i Tomislav G. Matea je govorila o prijateljstvu, a Tomislav o upoznavanju Boga tokom odrastanja i mijenjanju slike Boga. Dan je završio druženjem svih sudionika uz igre i pjesmu.
Posljednji dan na Krapnju započeo je pisanjem i izricanjem dojmova od kojih izdvajamo nekoliko :
Nisam imala velikih očekivanja, u glavi mi je bio odmor i ako bude moguće tišina i vrijeme s Bogom. A kako to s njim biva dobila sam ono suprotno. Puno novih ljudi, puno pitanja, priča i izazova. U početku sam čak mislila malo i previše za mene. Ja sam bila jedna od onih koji sebično tragaju za svojim „mirom“ i svojim odnosom s Bogom. I onda tu kao da sam dobila šamar, ali onaj očinski i dobronamjerni. Shvatila sam tu kod vas da nije uopće bit u tom prividnom miru i da nema samo intimnog odnosa s Bogom bez odnosa sa svima vama.
Došla sam da se odmorim, ne mislim, a radila sam sve suprotno od toga. Posložio je sve događaje i ljude na prava mjesta. Sa jednim iskustvom više, sa obnovljenim duhom, spremna za ono, što mi sprema se dati.
Dojmile su me se sve teme, a posebno tema potpunog predanja Bogu. Čak sam i u šutnji, za koju sam mislila da će mi biti naporna, u šetnji uz more našla užitak i mir za upućivanje misli Bogu. Ovdje sam upoznala krasne ljude, čula različita iskustva, osvježila svoje prijateljstvo s Bogom i produbila svoje povjerenje u Njega. Kući bih htjela ponijeti bezbrižnost na licu jer smo si ovdje opet posvijestili da su životne poteškoće lako prebrodive kad se u njima oslanjamo na Boga koji nas neizmjerno ljubi baš takve kakvi jesmo i koji će sve kockice koje su iz naše perspektive na krivom mjestu u našem životu kad-tad staviti na pravo mjesto.
Svaki Krapanj za mene je iskustvo živoga Boga koji progovara. Nekako mi se čini da je za to najzaslužnija vaša otvorenost Bogu, Duhu Svetome, to se snažno osjeti. I onda je dovoljna samo jedna tema koja te „pogodi“ i shvatiš zašto si ovdje i kakvu odluku moraš donijeti. Hvala vam što nam sve to omogućujete!
Zadovoljni odjecima ovog Kursilja na Krapnju možemo zaključiti da se sav trud isplatio. Velika hvala svim sudionicima prvog studentskog termina, posebno svećenicima i suradnicima koji su se toliko nesebično davali. Na kraju zahvaljujemo Bogu što nam je podario tjedan zajedništva u osluškivanju Njegove riječi i prepoznavanju iste u bližnjem, zahvalni što nam je omogućio da i ovdje na zemlji doživimo predokus Raja!
