Prepuna velika dvorana Pastoralnog centra župe BDM Žalosne u Španskom! Nisu bile dovoljne ni stolice iz malih dvorana da posjedaju svi koji su željno očekivali profesoričino izlaganje. Po nekim procjenama ,oko 130 ljudi svih dobi.
Tema predavanja “Ranjeno dijete i ja” jest zapravo nastavak svibanjskog izlaganja.
Da bi mogli živjeti po Božjim zapovijedima, valja vidjeti gdje su zapreke između Boga i mene.To je moja ranjenost.
Profesorica nam je u svibnju dala i “domaću zadaću” koja se sastojala u vježbama disanja. Ivanka nam je na samom početku posvjedočila kako je njoj ta vježba pomagala spoznati svoje negativne osjećanje, preraditi ih i reagirati tek onda kad je u ljubavi.To je bio dobar uvod koji pokazuje da se duhovnost i znanost međusobno nadopunjuju, isprepleću te jedna i druga, služe čovjeku.
Program su obogatili i naši glazbenici, mladi bračni par Dubravka i Luka Rojc. Hvala im.
Predavanje se sastojalo iz dva bloka prvi dio je naslovljen Ranjeno dijete i ja a drugi dio predavanja pod nazivom Sakramenti je izradio pok. fra Mirka Mataušića a prezentirala profesorica kako bi upotpunila prvu temu.
Profesorica nas je upoznala sa ranjenim djetetom u nama. To su virusni porogrami u nama koje su nam nesvjesno prenjeli roditelji sustavnim zabranjivanjem proživljavanja negativnih osjećaja. Nekada se sami čudimo svojim reakcijami i nismo ni svjesni da to reagira u nama ranjeno dijete. Kad smo pod stresom osjećamo se ugroženi kao malo dijete i reagiramo neprimjereno. Zbog reagiranja iz naše ranjivosti dolazi do svađa i problema u bračnim odnosima a i u odnosima roditelji- djeca. Voljnim naporom možemo izbjeći loša djela ali ne možemo izbjeći loše osjećaje zato trebamo i osjetiti i spoznati negativne osjećaje. Ne potiskivati osjećaje nego imati hrabrosti prepoznati ih i ne reagirati po njima.
Čuli smo i kako se suočiti i nositi sa krizom. Kriza u našem životu je to veća štio više odbija promjene.
Bol i poteškoće nas prisiljavaju da se mjenjamo i da nalazimo nova rješenja. Kriza je blagoslov ako nas sili da unosimo promjene u naš život i tražmo istinu. Cilj traženja istine je prihvatiti svaku poteškoću, naučiti se padati i dizati ali i izvući pouku iz svakog pada. Tu će nam pomoći proživljavanje osjećaja ranjenog djeteta u nama. Moramo se naučiti prolaziti kroz tamni tunel jer na kraju svakog tunela je svjetlo .Traženjem istine sve više se usklađujemo sa Božjim zakonima. Stav da nam je istina najvažnija je karakteristika zrelijih pojedinaca.
Mi koji priznamo Boga za svoje počelo znamo da Bog želi da njegova djeca budu sretna. Mi smo Božja djeca i imamo razloga, najprije voljeti sebe, a onda i sve druge.Kako ćemo voljeti druge ako ne volimo sebe?
Zahvaljujemo profesorici što je na zanimljiv način pvezala psihologiju i duhovnost i uputila nas kako se nositi sa ranjenim djetetom u nama.
Stipe
