Osvrt na 3. obiteljski termin Kursilja na Krapnju (06.07. – 12.07.2026)

Bogu hvala na Kursilju u Hrvatskoj. To je prva misao koja nam dođe kad se sjetimo 3.obiteljskog susreta u Krapnju. Vjerujemo da smo došli Božjom providnošću i, kako je rekla naša rektorica Katarina, ispunjenom čežnjom srca naših.

Prijavili smo se po preporuci kumova i prijatelja koji su bili na Krapnju i koju su s oduševljenjem pričali o tome. Mi smo se pak nadali da ćemo, usred životne faze u kojoj jesmo, napokon dobiti pet minuta za razgovor, poraditi na odnosu i braku, možda i odmoriti a o Kursilju nismo znali skoro ništa.

Sad možemo reći da Kursiljo doista jest radosno življenje vjere! To se osjetilo čim smo ušli u dvorište samostana. Dočekali su nas ljudi u plavim majicama, rektori i animatori susreta. Vedra i radosna lica, iako je bilo 7minuta do svete Mise. Poželjeli dobrodošlicu, nudili okrijepu a Mate je već uzeo naše kofere i zajedno s malim sinom Josipom vodio do našeg bungalova.

Susret je započeo svetom Misom i predstavljanjem obitelji. Čudesno je kako je Bog spojio ljude iz različitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od Svetog Martina na Muri do Čapljine. Svi s različitim pričama i očekivanjima ali vidno gladni Božje riječi.

Prvih dana nismo znali da tijekom susreta imamo molitelje koji mole za nas. Vjerujem da su oni velikim dijelom zaslužni što se čovjek na Krapnju osjeća mirno i spokojno kao da je u djeliću raja na zemlji.

Veliki blagoslov ovog susreta bili su svećenici koji su pored velečasnog Andrije izdvojili vrijeme, napunili nas duhovno i bili slobodni za ispovijed i razgovor u svako doba. Njihovi nagovori bili su na temu Tko sam ja?, Milost, Crkva, Sakramenti, Zapreke.. Svaka tema toliko duboka i nepresušan izvor naših promišljanja, uvijek iznova, doslovno do kraja života.
Bogu hvala na našim svećenicima.

Pored svećenika od srca smo zahvalni našim rektorima i animatorima. Bili su nam primjer zajedništva, davanja i iskrene radosti a neki su nas i postidjeli svojom poniznošću i nošenjem sa trenutnim tegobama. Tu majku i bebicu uključujemo u naše molitve.
Njihova svjedočanstva, priče, savjeti, njihova otvorenost i iskrene emocije uz koje smo i mi plakali ćemo zauvijek pamtiti. Bili su nam na poticaj i ohrabrenje.
Rad u grupama isto bitan i poticajan. Tu bi svi svjedočili, otvarali srca i iskreno slušali jedni druge. Osjećala se prihvaćenost a ista prijateljska ljubav osjećala se i kod posluživanja obroka.

Pored bogatog ali opuštenog programa, turnira u odbojci na pijesku, Alke, radne akcije, muške i ženske večeri, vrhunac susreta je definitivno bračna osama te obnova bračnih zavjeta. To nas je sve dojmilo. Nismo ni znali koliko nam je potrebno i koliko je važno da se sa supružnikom nađemo u razgovoru oči u oči i da si kažemo neke stvari koje možda dugo nismo. Mi ćemo zauvijek u srcu nositi Mariju i Marina koji su nam za to dragocjeno vrijeme čuvali najmlađeg Josipa!
Obnova bračnih zavjeta, uz zalazak sunca, započela je oprostom. Duboko nas je ganula ponovno izgovorenim zavjetima kojima smo si prisvjestili težinu i važnost riječi koje smo si obećali.
Nakon napunjenih srca, sreće i čestitanja to nije bio kraj. Uslijedila je zabava uz naše prve plesove sa svadbi od kojih su neki bili posebno kreativni a neki su i poletjeli. Hvala paru iz Livna na akrobaciji.

U Krapnju smo odlučili oprostiti i zaboraviti pogreške, prestati zamjeriti i pustiti ono što nas je umaralo i udaljavalo. Jer ne ide novo vino u stare mješine. Odlučili smo više komunicirati ali koristiti prave rečenice. Odlučili smo umirati sebi, ‘sveta gluma’, sebe darivati bez očekivanja istoga zauzvrat jer ljubav ne traži svoje i poraditi na služenju. Pronaći radost u tome jer smo naučili da je brak dar za služenje. Uvodimo svakodnevnu molitvu do 22h, inače molimo na koljenima.
Jednostavno staviti Boga na prvo mjesto pa će sve biti na svom mjestu.
Naučili smo da nas Bog ljubi upravo ovakve kakvi jesmo te da nam nikakve zvjezdice nisu potrebne, niti nas točkice definiraju.
Naučili smo da je sve milost, svako jutro u kojem se probudimo ali i da prihvatimo svoj križ i slijedimo Kristov križ jer nema komfora na ovom svijetu, osim možda na Krapnju 😉
Naučili smo da je potrebno da svijet ‘izađe’ kako bi Bog mogao ući. Jesmo u svijetu ali nismo od svijeta.
Najljepše od svega, vidjeli smo kako je lijepo živjeti u zajednici. Koliko je lakše.

Suprug i ja duže vrijeme imamo želju na neki način vratiti Bogu za sve blagoslove u životu koje nam je dao ali i za sve što smo dobiti u Krapnju.
Osjećamo da nam je Bog odgovorio i na tu čežnju i da bi Kursiljo mogao biti taj put. Vjerujem da će imenjaci pronaći način kako.
U srcu će mi ostati mladić kojemu suze idu dok pjevamo pjesmu ‘Da te samo dotaknem’ ali s istim žarom diže ruku na himnu susreta ‘Treća krapanjska’ pa ću s njom završiti osvrt:

“Krapanj živi očito je.
Jer tko Krapanj jednom prođe,
I na drugi termin dođe!

Svatko tuđe dijete nosi,
Svi su uvijek ovdje bosi.

Treći treći Krapanjski,
Termin je obiteljski.
Treći treći Krapanjski
Mali raj je Jadranski.

Ovdje ćemo ostati!”

Podijelite objavu

Skip to content