Kako je BOGato milostima bilo prošli vikend u Retkovcu možete saznati iz dojmova naših dviju suradnica kojima je ovo prvi tečaj, a u privitku se nalaze i neki od dojmova mladih. Mali tečaj kršćanstva za pedesetak mladih iz župe sv.Pavla apostola vodio je vlč.Andrija Vrane u suradnji sa suradnicima (Mirko Miloloža, Senka Bilić, Hrvoje Brčić, Marina Šoljić, Krešimir Percela, Marko Otmačić, Nikola Kontrec, Franjo i Željka Adanić, Ana Talajić, Marko i Barbara Bambir, Vitomir Šimić, Marija Selak).
Retkovec, nedjelja navečer, ispred Crkve, nakon Križnog puta i Svete mise, mogao se vidjeti nesvakidašnji prizor: oko 50-ak mladih u društvu svojih animatora plesalo je u vlakiću, u kolu, ovako i onako, nevažno. Važno je bilo jedino zajedništvo koje je održavalo tu novodoživljenu radost. Jedan od suradnika je promatrao prizor i rekao: “Za ovu župu nema korizme”. Jedna je suradnica na to veselo dodala: “Mogu li svatovi postiti dok je Zaručnik s njima?”. Da, to je ta radost koja gleda iznad Križa, u Uskrsnuće, u novi život, svjesna da je Krist stalno živoprisutan i da ga se može susresti u svakodnevnom životu. Mnogi od sudionika su to potvrdili riječima, osmijehom i suzama. Jedan je razdragano rekao: “Ovo nikada neću zaboraviti, ovako nešto se više ne može ponoviti”. Sjećam ga se iz grupe, u drugom danu tečaja, u subotu nije puno pričao, samo je rekao da je zbunjen, pustili smo ga tako jer i tako ne bi ništa mogao pojasniti i u nedjelju se pojavio nasmiješen, nije prestajao pričati, objasnio nam je da je kroz temu jednog animatora prepoznao sebe i svoj život i vidio je da nije sam u svom problemu i da je promjena moguća. U petak kad smo tek došli, bili smo ‘mi’ i ‘oni’, a u nedjelju navečer smo bili ‘mi zajedno’. Povezao nas je Krist, doticao je njihova srca kroz iskrenost i otvorenost animatora, kroz pristupačnost vlč. Andrije, kroz jednostavnost mlade obitelji i njihovog malog Bartola kojeg su svi nosali okolo, kroz radost u nama koju su prepoznali i dohvatili. Ovaj tečaj sam doživjela kao kad bi jezero duše posuo biserima koji su u svom svojem sjaju, vrijednosti i ljepoti padali u dubinu i prema potrebi i prilici će biti izvađeni i jednog dana biti darovani drugima. Istina, ovako što se ne može ponoviti, no u hodu s Kristom znamo da ćemo i veća čuda gledati. Do slijedećeg tečaja: (obećavamo da ćemo uvježbati) De Colores 🙂
Ana Talajić
Moj prvi tečaj kao animator s mladima u Retkovcu. Okupilo se 50-tak srednjoškolaca i studenata. Dolazilo je pitanje što govoriti i ponuditi, ali ubrzo je postalo jasno da Bog o tome brine i On najbolje zna što treba reći a na nama je bilo samo da mu se prepustimo da preko nas može djelovati. Veselo i spontano smo počeli s predstavljanjem. Tradicionalno smo počeli s temom “Drvenci – Tko sam ja ?”.
Osjećala se zahvalnost što imaju priliku to čuti i posvjestiti si da mogu biti baš takvi kakvi jesu i da su takvi najbolji i najpotrebniji ovome svijetu, da ne moraju bježati od sebe već njegovati original koji imaju. Mladi su bili presretni i vidljivo radosniji nakon prvog dana. Tema “Ideal” našega dragog Nikole sve je dirnula u srce, te svojom otvorenošću potakla na razmišljanje. Na potpuno nov način mladi su prepoznavali i upoznavali Boga kroz živote mladih animatora koji su im svjedočili Boga kroz različite teme.
U grupama se osjetila želja za razgovorom, ispitivanjem i osluškivanjem. Duh je uvijek bio prisutan, koji je šaptao što treba reći svima nama i na taj način otvoriti srce Bogu.
Tečaj je bio vrlo veseo i opušten, na kraju čak i rasplesan. Pitajući se: “Jesu li potrebni ovi tečajevi i ima li smisla sve ovo?”, odgovor je došao vrlo brzo: Osjetila sam da sam Bogu bitna i da postoje ljudi kojima sam ja bitna. To je ono što mi je trebalo i što me podignulo i dalo mi snage, a druga je molitvom odlučila postizati sve bitne stvari za svoj život. To su samo dva dojma mladih, ali već dovoljno da damo slavu Gospodinu koji je sve to omogućio. Više pogledajte u privitku 🙂
Senka Bilić
