Sve je krenulo prije dvadesetak godina kad sam na Duhovnoj obnovi, koju je organizirao Mali Tečaj radosnog kršćanstva Kursiljo, kojeg vodi velečasni Andrija Vrane sa suradnicima laicima, za vrijeme čitanja Evandelja, doživjela da Riječ Božja govori meni, osobno.
Od tada sam svakodnevno čitala Bibliju, najprije Novi a kasnije i stari Zavjet. Iz dana u dan sam kušala kako Božja Riječ nije samo duhovno štivo, nego Živa Riječ koja dotiče. Nisam mogla zatomiti vatru ljubavi i ushita kojom me Riječ vukla sebi. Bivši župnik me „slučajno“potaknuo da čitam na svetim misama. I kako sam htjela sve dobro i razgovjetno pročitati, obično bi dolazila ranije na Misu i čitala ponuđeni tekst više puta. Tada sam postepeno kušala koje bogastvo Riječ u sebi krije. Što sam više čitala, sve sam više razumijela, sve sam više ponirala u Njeno bogastvo. Suprug je također dobio dar silne ljubavi za Božju Riječ, nosio Bibliju na posao, i isčitavao ju dok su drugi pili kavu. Svaki slobodni trenutak sam čitala Božju Rječ, hranila dušu Njenim bogastvom. Najprije sam čitala Ivanove poslanice, zatim Ivanovo Evanđelje. Iskusila sam da me tom Riječju, Bog punio savršenom ljubavlju koju nisu mogli dati ljudi oko mene. To mi je bila svakodnevna duhovna hrana. Često sam s mužem razmjenjivala dojmove i dijelila spoznaje. Kad je trebalo dati savjet djeci ili poznatima, kad je trebalo ispravno odlučiti a nisam znala kako, Bog me nadahnjivao svojom Riječi. Bezbroj puta me i tješio, a onda sam ja tom istom Riječi, tješila druge. Moja duša se snažno otvarala za potrebe drugima. Mogla sam vidjeti dotad nevidljivo i čuti neizgovoreno.
Bog je postao do tad nespoznato nutarnje Svjetlo koje me vodilo kroz dan, pokazivalo gdje sam skrenula s Puta i davalo snagu za povratak. A kad mi se činilo da sam opet prazna, tjeskobna, privlačio me sebi , spajao na Izvor .Sad više nisam trebala kao prosjak moljakati ljubav, sućut, razumijevanje.U Bogu sam to sve već imala. Tim bogastvom, mogla sam obogaćivati svako zajedništvo, najprije bračno i obiteljsko a onda i s drugim ljudima. Bitno se promjenila kvaliteta mog života. Ljepše mi je bilo sa samom sobom i drugima je bilo ljepše živjeti samnom.Iskusila sam da kakvoća zajedničkog života ne ovisi toliko o drugim ljudima,njihovom ponašanju, o tekućim događajima, nego najviše o mom osobnom odnosu s Bogom.
Jednom sam Isusovu Riječ iz Matejeva Evanđelja „što god učiniste jednom od najmanje moje braće, meni učiniste“ također čula osobno i tada smo se muž i ja uključili u inicijativu „40 dana za život“ te bdijemo u noćnim satima moleći za nerođene pred Vinogradskom bolnicom. Također me svojom Riječi potaknuo na izdvajanje desetine jer sam osobno čula Riječi iz proroka Malahije: „Donesite čitavu desetinu ..tada me iskušajte“.Nakon te odluke, u mom(našem) „ćupu“ uvijek ima, za obitelj i za druge potrebite! Gospodinu hvala! Svjesna svog neznanja i svoje ograničenosti, čitav život sam čeznula za Učiteljem, za Vođom kroz život koji će me , korak po korak, voditi do cilja….smislenog života koji raduje!
Hvala Gospodinu, kojemu se svidjelo da Ga baš preko čitanja i promišljanja o Njegovoj Riječi, osobno upoznam, zavolim i poželim Mu biti slična.
Ivanka
