20.03.2018. održan je još jedan u nizu susreta po metodi Kursilja s našim prijateljima iz udruge „Kokotiček“. Na samom početku nas je pozdravila prof. Ivana Peček, a zatim nam je vlč. Leonardo Šardi progovorio o važnim istinama naše vjere.
Između ostalog rekao je: „Svojim uskrsnućem Isus nam je dao sigurnost da ćemo Ga jednog dana gledati oči u oči. Danas Ga npr. možemo vidjeti u Crkvi, sv. Misi,molitvi. Sv. Misom uvijek slavimo Uskrs, i to događaje prije samog Uskrsa kao i Isusovo uskrsnuće. Veliki tjedan je posebno značajan za Crkvu. Sam naziv „veliki“, govori nam da se dogodilo nešto veliko.
Na Veliki četvrtak je Isus imao posljednju večeru sa svojih dvanaest apostola. Zašto je Isus rekao „Ovo činite meni na spomen“? Zato da Ga se uvijek sjetimo. Važno je da nam se duša hrani Tijelom Kristovim jer tako dobivamo snagu za sve što nam život nosi. Isus je Bog koji se spušta do poda da bi služio nama ljudima. Svojim primjerom pokazuje kakvi moramo biti jedni prema drugima. Pranje nogu na Veliki četvrtak znak je poniznosti i služenja. Pozvani smo pokazivati ljubav jedni prema drugima, a primjer imamo u životu svetaca, npr. u životu sv. Majke Terezije, ali i tolikih ljudi među nama koji se žrtvuju i služe najpotrebitijima. Na Veliki četvrtak važne su tri stvari: 1.Isus nam je dao zapovijed ljubavi, da ljubimo jedni druge takvi kakvi jesmo. 2.Dao nam je sv. Euharistiju. 3.Dao nam je Sveti Red – dakle, svećenike. Svećenici smo jer nam je to darovano, to je Njegov dar nama koji mi ničim nismo zaslužili.
Veliki petak je jedini dan kada nema sv. Mise, samo su obredi Velikog petka. Klanjamo se križu iz poštovanja prema žrtvi koju je Isus podnio za sve nas.
Na Veliku subotu je blagoslov Uskrsne svijeće, opet zvone zvona i slavimo Isusovo uskrsnuće.“
Za kraj svog izlaganja vlč. Leonardo je napomenuo kako Isus želi da živimo od sv. Mise i pričesti jer onaj tko iskreno ide na sv.Misu, taj može tada biti dobar i pomagati drugima. Naime, sv. Majka Terezija je mogla tolikima pomagati jer je uvijek prvo sat vremena bila s Isusom u molitvi.
Zatim nam je naša Beta, na želju Kokotičeka, progovorila o svom posjetu Svetoj Zemlji. Nakon srdačnog pozdrava, željela je čuti ime svakog Kokotičeka, na što su oni i radosno pristali. Govorila nam je kako se pripremala za put u Svetu Zemlju; mjesec dana prije polaska krenula je moliti i sastavila je popis ljudi koji su je zamolili da moli za njih. Taj popis je tada ostavila na Isusovom grobu. Između ostalog, došlo je i do ozdravljenja jedne prijateljice od teške bolesti. Govoreći nam o mjestima koje je posjetila, napomenula je kako je svugdje imala osjećaj ljepote i uzvišenosti, te kako je crkva Isusovog groba, unatoč nemirima i razdorima – mjesto posebnog pijeteta i tu se nikad nitko ne svađa. Posebno nam je bilo dojmljivo mjesto gdje je živjela sv. Elizabeta jer je tamo na svim jezicima svijeta, na pločama, ispisan Marijin „Veliča“, pa tako i na hrvatskom jeziku.
Za kraj našeg druženja pogledali smo filmić i povezali ga s našim Kokotičekima. Kao što Matt putuje svijetom i ljude uveseljava poticajem na ples, isto tako i Kokotičeki – svima koji im dođu, neminovno ispune srca radošću i potiču na život u neopterećnosti prolaznim brigama. https://youtu.be/Pwe-pA6TaZk
Iako toga možda nisu svjesni, oni svojom jednostavnošću doista ukazuju na ono što je tako lijepo rekao Mali princ: „Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo.“ Njima možete doći i umorni i nezadovoljni i zabrinuti, no nakon par minuta druženja s njima, sve postaje drukčije. Ponovo smo s njima u travnju, a do tada, otvorimo oči za ono bitno i obogatimo se njihovim dojmovima 🙂
Anika Sačić
1.Što si novog danas naučio/la?
2. Je li se nešto promijenilo u tvom razmišljanju o Uskrsu?
3. Što ti je danas bilo najljepše?
4. Ima li nešto što želiš reći za kraj današnjeg druženja?
Luka: 1.Naučio sam nešto o Isusovoj domovini. 2.Nije, sve znam. 3.Najljepša mi je bila slika crkve sv. Petra. 4.Bilo mi je lepo.
Toni: 1.Isto o Isusovoj zemlji i kak je rekla Beta d i tam vjeruju ali malo drukčije. 2.Isto sam sve znao, ali sviđa mi se kak je Leo rekel da je važan Isus a ne samo veselje. 3.Slike. 4.Bilo mi je lijepo, i našoj gošći želim sretan i blagoslovljen Uskrs.
Antonio: 1.Vidio sam nove crkve. 2.Nije. 3.Sve. 4.Nemam
Tamara: 1.Sve, koliko sati leta ima do Tel Aviva. 2.Ne, sve isto. 3.Ta tema o Izraelu. 4.Neka moja susjeda Beta može imati jedno cijelo predavanje samo o Jeruzalemu.
Dunja: 1.Isto kaj je Toni govoril, o Isusu i Njegovoj domovini. 2.Da, ono o služenju i da trebamo biti dobri jedni prema drugima. 3.Sve mi je bilo lijepo. 4.Sve mi se sviđalo.
Mateja: 1.Puno toga, o Isusu sam naučila. 2.Pri meni je sve isto. 3.Ono o Isusu i Njegovom kraju. 4.Nemam.
Toni: 1.Sve, o Isusu. 2.Je, sve se promenilo. 3.Sve, slika s ribama i pomfritom. 4.Donesel sam molitvenik sa sobom.
Mirko: 1.Sve. 2.Da. 3.Vinko Coce mi je najbolji. 4.Za slijedeći put prijedlog – da imamo špek, luk i čvarke.
Melikor: 1.Da, u Izraelu neki više poštuju vjeri nego mi ovdje. 2.Nije jer sve znam. 3. To što sam se družio s obitelji Cingula. 4. Prijedlog za Aniku, da nam drugi put dopela don Stojića.
Prof. Ivana: 1.Drago mi je što je došla gđa. Cingula jer mi je nepoznanica to kak se ljudi različito odnose prema vjerskim istinama-npr. razlike između nas i Židova. 2.Postala sam svjesnija da smo pozvati služiti. 3.Sve mi je bilo najljepše, hvala što ste mi uljepšali rođendan. 4.Hvala svima za ovaj lijepi susret.
Marija C.(suradnica Kursilja): 1.Kasno sam danas došla jer nisam mogla ranije, no naučila sam da treba biti strpljiv. 2.Nije. 3.To što sam konačno ponovo došla i sve vas vidjela. 4.Jedva čekam opet.
Elizabeta (Beta) Cingula (naša gošća): 1.Naučila sam da postoji grupa ljudi s kojima mi je jako lijepo. 2.Da trebamo služiti jedni drugima. 3.Najljepše mi je bilo kad smo pjevali „Sretan rođendan“. 4.Jedva čekam opet.
[envira-gallery id=”1488″]
