Od 31.12. do 04.01. u Pastoralnom centru na Baškim Oštarijama održana je duhovna obnova za mlade zajednice Kursiljo koju su vodili vlč. Marinko Miličević i Tvrtko Barun SI. Mladi su Novu godinu dočekali u klanjanju pred Presvetim. Teme, meditacije, molitve i svjedočanstva ojačavali su pouzdanje u kojem želimo kroz ovu godinu rasti. Sada već tradicionalno svojim posjetom počastio nas je i biskup Mile Bogović s kojim smo razgovarali o hrvatskim mučenicima, ali i aktualnim pitanjima Crkve u Hrvata. Cijeli događaj duhovnog zajedništva koje smo tamo iskusili možete doživjeti kroz dojmove sudionika i fotografije koje su nam neki od njih poslali:
Pokušavala sam nešto napisati kao dojam o onom što Gospodin učini, ali osim “Moja se čaša preljeva” ne dođem puno dalje. Osjećam veliko ganuće svime doživljenim i proživljenim i još sva nekako treperim iznutra. Volim ići na klanjanje i susresti se s Gospodinom živim i prisutnim, ali Klanjanja na Baškim su me tako duboko potresla da se pitam jesam li do sad bila svjesna. Osjećala sam kao da klečim do Njegovih nogu, uronjena u neopisivu ljubav. Ovih dana po Zagrebu sretnem poneko poznato lice sa Baških i prepoznam to isto ganuće, suzne oči i veliku radost na licu. Veliku Milost nam učini Gospodin, milost koje još nisam u potpunosti svjesna.
Ike Štrbić
Pitala sam se zašto moram dočekat novu godinu na Baškima. Jer sam to osjećala čim sam dobila upit, da moram bit baš tamo, s Gospodinom. I On je svaki dan odgovarao, slikovito i živopisno. Odgovarao je kontrastima, suprotstavljajući buku i košmar dana u kući, tišini u noći kad napokon svi usnu. Odgovarao je, preko noći zamijenivši vjetar, čija hladnoća probija kožu i tjera na skrivanje u skrovište, s toplim sunčevim sjajem koji daje elan za svaki korak u šetnji prema vrhu. Odgovarao je u prirodi, spajajući nama naočigled more i led, planinu i dol, kamen i zelenilo u bezvremenski vrhunac ljepote uopće. Odgovarao je kroz ljude, mlađe i starije a jednako voljene, kroz glasnije i tiše a jednako upečatljive, kroz povučene i otvorene a jednako zanimljive. Odgovarao je kroz pregršt smijeha, spontane razgovore, kroz glazbu i , naravno, igru. Na kraju krajeva, Gospodin je ipak najviše rekao kroz suze. Nisu to bile suze koje tuguju, niti suze koje očajavaju, to su bile suze koje oslobađaju. Oslobađaju od utega prošlosti, teških izbora sadašnjosti, straha budućnosti. Suze koje nam Gospodin daruje kao milost u trenucima kada mu se najiskrenije predajemo, kada se otvaramo bez straha, kada ga ljubimo bezuvjetno. Biti u mogućnosti reći da su duhovnost i predanje ono što je obilježilo tvoje slavljenje nove godine, toliko je simbolično, a i nemjerljiva je milost, i zato hvala Bogu na dočecima poput ovog na Baškim Oštarijama.
Danijela Blažević
Baške Oštarije – mir, ljepota prirode, Božja prisutnost, planinarenja, šetnje, snijeg, bura, prostranost, netaknuta priroda, sloboda…
Pastoralni centar- toplina, zajedništvo, udobnost, smjeh, zabava, pjesma, društvene igre, razgovori, druženja, duhovni program, prihvaćanje, susretljivost ljudi, pristupačnost duhovnika, Božja prisutnost u svakoj osobi, slavljenje Boga, hrabrost, molitva, rad, trud, strpljivost, poniznost, povjerenje, opuštenost…
To su osjećaji i misli koje me vežu kad se sjetim tih dana, hvala vam svima koji ste mi uljepšali ta 4 dana, neka vas prati Božji blagoslov. 🙂
Tomek Leskovec
Doživjela sam snagu vjere i molitve te dobila još veći dar pouzdanja u Gospodina i Njegovu volju u našim životima. Posebno bi naglasila kako je na mene utjecala snaga molitve zajednice, gdje se pokazalo da smo duhovna obitelj. To veselje i radost mi je najdraža uspomena na Baške Oštarije.
Također ljubav koju su svi iskazivali prema našem djetetu koje je još u mojoj utrobi, budilo je u meni svaki dan opet zahvalu Gospodinu na taj njegov prekrasan i najveći dar – dar života!
Uživala sam u opuštenosti koja je vladala tih dana, zajedništvu sa novim ljudima koje sam upoznala kao i sa starim prijateljima, te zajedništvu sa našim prekrasnim svećenicima koji su nam se pokazala kao prava braća u Kristu.
Baške Oštarije su kao zimski mali Krapanj, i iskreno sam zahvalna što sam i ove godine mogla biti dio toga.
Ana Ećimović
