Često se kaže: „Kada nekoga voliš, onda ga voliš.“ Nema puno filozofiranja, niti razloga za to, no u sebi znaš prepoznati kada je ljubav iskrena i bez nekog razloga. Tako su mi govorili i za Krapanj. Puno mojih prijatelja vraća se na taj otočić iz godine u godinu, svaki put oduševljeniji i zaljubljeniji u Krista i snažniji za povratak u svetu rutinu i svakodnevnicu. Spletom okolnosti, odlučila sam ove godine, po prvi puta, poći i ja, u nadi da ću se barem malo približiti Ljubavi koja će me nositi tijekom cijele godine i svega što me od jeseni čeka.
Kako bih čitateljima ovog osvrta približila djelić onoga što smo proživjeli, izdvojit ću nekoliko događaja koje su bile prave dragocjenosti i posebnosti ovog termina. Termin je brojio oko sto sudionika, skupa s animatorima. Svakog je dana netko od animatora ispričao svoje svjedočanstvo koje nam je bilo poticaj za razgovor u manjim skupinama. Svjedočanstva su bila snažna, dirljiva i duboka te je svatko mogao pronaći nešto s čime se može poistovjetiti i prepoznati da nije sam u svojemu problemu. Teme kojih smo se doticali na temelju svjedočanstava bile su o obiteljskim odnosima, o životu prije i poslije upoznavanja Krista, o predbračnoj i bračnoj čistoći, o razlici između krivnje i kajanja, o svjedočenju Krista na poslu i svojoj okolini, o prihvaćanju i nošenju svakodnevnog križa, o duhovnoj suhoći, itd. Kažu animatori da nikada, ni na jednom ljetnom terminu na Krapnju, nije bilo toliko svećenika. Bilo ih je pet, što je nama sudionicima puno značilo jer je svatko, mogao doći na red za duhovni razgovor i molitvu. Osim sa svećenicima, mogli smo razgovarati i s bračnim parom Duspara – Ljubicom, koja je psihologinja, supruga i majka i Ivicom koji je osoba s dugogodišnjim životnim iskustvom, hrvatski branitelj, suprug i otac. S njima smo živjeli svih tjedan dana – dijelili obroke, svoja promišljanja, suze, brige, poteškoće, žalosti i radosti.
Jedan od najposebnijih trenutaka proživljenih u ovom terminu Krapnja je sigurno i zagovorna molitva. Puno ljudi, puno potreba, čežnji i želja, a istovremeno i puno molitelja spremnih na žrtvu i molitvu za drugog. Predivno!
A tek šutnja? To je bilo jedno posebno poslije podne koje je bilo jako glasno i puno govorilo u našim dušama. Ušutili smo i napokon dozvolili Kristu da govori nama.
Nezahvalno je pisati o svojim dojmovima na kraju nečega ovako lijepog i posebnog jer svaka duša u sebi krije toliko dojmova, blaga, prosvjetljenja i novih spoznaja koje ne stanu ni na sto listova papira.
Nevjerojatno je kako jedan tjedan može promijeniti cijeli život – neki su pronašli ljubav svog života, neki prijatelje za cijeli život, nekima se pružila prilika za novo radno mjesto, neki su upoznali Ljubav, a neki su se dobro iskupali i odmorili. Najvažnije je da sve što smo primili ne ostane samo na tom tjednu, nego da taj tjedan živimo i dalje – tako će naša radost i ljubav prema Kristu rasti i biti svjedočanstvo i poticaj drugima da krenu tragati za Istinom i Ljubavi.
Ana Reizl
Ovo mi je bilo treće ljeto na Krapnju, ali prvo u službi animatora. Dosadašnjih godina Bog je pripremao zemlju moga srca, nježno ju je čistio od kamenja, drače i korova kako bi ove godine mogao otvoriti nebeske brane i spustiti more milosti koje sam otvorenog srca primila u razgovoru sa sudionicima, animatorima, rektoricom, Ljubicom i Ivicom Duspara te svećenicima. Ovaj termin je bio posebno blagoslovljen, Bog je nešto veliko radio sa svima nama, trebao je 5 svećenika. Plodove još ne znamo, ali vjerujem da će dozrjeti u Božje vrijeme.
Put moga zrijanja od sudionika do animatora započeo je 2018. g s prvim dolaskom na Krapanj, a sada je prvi plod dozrio, spremna sam bila biti animator. Biti animator znači nesebično se davati i biti na usluzi svim sudionicima, pomoći ostalim animatorima i biti poslušan rektoru. Ovo uistinu nije teško jer nisam išla svojim snagama i voljom koja je malena, slaba i ograničena, već sam sve što imam i što jesam dala Njemu da vlada u meni. Sve sam mogla u Onome koji me jača. Noć uoči dolaska na Krapanj spavala sam svega 2,5 sata. Znala sam da dolazim služiti i da trebam moći izdržati tjedan dana služenja. Bogu sam zahvalna što nisam spavala više jer tada bih se pouzdala u svoje snage, ovako ovo mi je bio još jedan racionalni znak da cijelu sebe predam Bogu i da On vlada u meni, mojim mislima, srcu, osjećajima, radu i govoru. Tako je i bilo, gorila sam, ali nisam izgarala, trčala sam, ali se nisam umorila. Dani su bili ispunjeni raznim aktivnostima od redovitih i ukusnih obroka, druženja, igara, kupanja, slobodnog vremena, pjesme i sviranja do onoga zbog koga smo svi ponajviše došli – traganja za živim Bogom. Kroz svjedočanstva animatora otvarala su se mnoga srca, rasplamsao se stijenj što tinja i svakim danom radost je izvirala iz svakog pogleda, a iskreni osmjeh je krasio svako lice. Dan šutnje mi je pomogao da napokon i ja čujem Boga. Plakala sam kao malo dijete, Njegova ljubav je prevelika! Ocean je mala riječ za ljubav i milosrđe koje se izlijeva na svakoga od nas. Svakim danom mi je sve više pokazivao koliko me ljubi. Moje služenje drugima nije moj dar od mene, već za mene – tu sam susrela živoga Boga. To su mi najdragocjeniji trenutci na Krapnju gdje Bog govori kroz bližnjega i gdje se sklapaju posebna prijateljstva. Kao što sam već spomenula da svaki odnos započinje s razgovorom pa tako i odnos s Bogom započinje u razgovoru s Njime. Noći na Krapnju pod vedrim zvjezdanim nebom su predivne, a uz cjelonoćno klanjanje one postaju posebne jer tada se otvaraju nebeske brane, tada se blagoslovi s neba spuštaju ravno u naša srca.
Za kraj ostaju plodovi, oni nisu još dozreli, sjeme je tek bačeno. Ali proklijala su neka sjemenja koja su ranije posijana. Moje srce još više želi biti bliže Bogu, želim još više služiti Crkvi sa svim svojim darovima i koji su mi znani, a neznane jedva čekam spoznati. Ljubav je čudesna, ona rađa novi život u svakom smislu te riječi. Dođi na Krapanj i oživi svoj život na pravi način – s Bogom.
Stoga budite odgovorni i ne zaboravite, ljetovanje na Krapnju s Isusom može ostaviti neizbrisiv trag u vašem životu.
Antonia Miloš
