Evanđelje dana (Mt 15,29-37)
“Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugim.” Već dugo molim, Gospodine, za mnoge bolesnike, poznate i nepoznate. Trebalo mi je vremena da vidim kako, unatoč izvrsnom tjelesnom zdravlju, trebam moliti za sebe. Znala sam biti “hroma”. Kako? Gdje? Opraštala umom, a srce pamtilo uvrede. Znala sam biti “ slijepa”, nisam vidjela pravi uzrok svoje muke i tjeskobe. Svoju ljudsku pravednost! Nisam vidjela tebe, Isuse, u sebi i u svakoj drugoj osobi. A Ti si Svjetlo koje daje sve vidjeti ispravno. Bila sam “nijema”. Nisam mogla riječima izreći svoju muku i ona je bivala sve veća, a onda sam svaki dan u molitvi i na svakodnevnim svetim misama “sve to polagala pred Tvoje noge”, stavljala u tvoje Srce. Hvala ti, Isuse, za sućut, za milosrđe, za ljubav koja liječi dušu i tijelo!
Danas imam iskustvo Tvoje učenice. Čujem tvoju Riječ: ”Žao mi je naroda. Nemaju što jesti”. Razmišljam i o hrani, onoj tjelesnoj i onoj duhovnoj. Nekako mi se čini da je čovjek današnjice najviše gladan prihvaćanja, poštivanja i ljubavi! Znam nekada reći da je previše potrebitih, nemam toliko ni vremena, niti sposobnosti. A Ti me učiš da zahvalim za ono što imam, ma kako malo bilo. A onda, da to sve dajem dalje. Mnoga si “čudesa “ napravio Gospodine, kad sam samo strpljivo slušala, srcem ljubila, kad sam blagoslivljala, kad sam “ukrala od svog sna” kao jutros. Hvala Ti, Gospodine, što je “ulomaka i preteklo”. Evo stigoh i napisati što sam kanila jutros kad me prijateljica, shrvana bolom, trebala…
