U utorak, nakon večernje svete Mise, u župi BDM Žalosne u Španskom održana je Ultreja za mjesec travanj. Svjedočio je Veseljko Kralj, otac šestero djece. Na samom početku, Veseljko je istaknuo kako su mu supruga i djeca najveći dar a obitelj, primarno poslanje.
Duboko me dirnula Veseljkova jednostavnost, poniznost.
“Adame, gdje si?”U grijehu se čovjek skriva, bojeći se Boga. Veseljko je dobio milost da potpuno ogoli svoju dušu i iskreno priča o svim svojim grijesima, propustima, tvrdoći svoja srca, svojoj sljepoći. To može samo onaj tko je iskusio snagu Božje Milosrdne ljubavi koja briše prljavštinu naših grijeha, koja ima sućuti za naše zablude, koja pozna naše rane, koja razumije…i bezuvjetno ljubi.
Jedino što ne može (zapravo neće) jest, miješati se u našu slobodnu volju. Sloboda je najviši izraz ljubavi naspram čovjeka, miljenika duše Njegove. Tek kada je izmučen dubokim patnjama svoje duše, uskliknuo:” Isuse, smiluj se, ja ovako više ne mogu! Ovo nije život!” ..tek tada se Veseljkovo srce počelo otvarati. Bio je to prelomni trenutak. Sastale se ljudska bijeda , ljudska nemoć … i Božja svemoć! Koliko je samo strpljiv naš Bog, koliko vjeran , koliko postojan,koliko poštuje našu slobodu….koliko ljubi naš Bog!!! Veseljko kaže: “Ja sam otvorio srce a Duh Sveti mi je otvorio OČI.”One nutarnje oči koje sve jasno vide.Tada je mogao iskusiti da se može biti na slobodi a zarobljen okovima duše i okovima srca. Bog je taj koji oslobađa. Nakon valjane ispovjedi i potpore duhovnika, odlučuje reći istinu ne mareći da li će zbog nje u zatvor. I završio je u zatvoru ali i iskusio da se i u zatvoru može biti slobodan. Srce mu je bilo slobodno i u toj slobodi se družio s Osloboditeljem, Ocem Nebeskim, čitao Sveto Pismo, postio, promišljao, molio se, spoznavao volju Božju u svome životu,… te iskusio veliku i moćnu snagu molitve. Dirnulo me djetinje povjerenje u Mariju, Majku Nebesku te obilni plodovi molitve. Citira Veseljko sv. Faustinu kojoj Gospodin govori da Ga najviše žalosti naše nepovjerenje. Kako je s mojim povjerenjem?
Povjerenje su vrata kroz koja ulazi Gospodin i donosi ono što smo u molitvi tražili.
Nakon susreta sa Živim Bogom, čovjek ne može ostati isti. Samo onaj tko je iskusio snagu Božjeg Milosrđa, može biti iskren prema sebi i drugima. Božja bezuvjetna ljubav jest sigurno tlo na kojem se nikad ne propada. Iako je i dalje griješio, nadalje je bio budan, često se ispovjedao, molio u obitelji, išao na svete mise, hodočašća, vježao uz Božju pomoć, biti bolji suprug, otac djeci, sin, bolji čovjek.
Na jednom hodočašću u Međugorju, još jedno čudo. Majka mladića kojeg je u saobraćajki usmrtio, pristupa mu i kaže: “Sve sam ti oprostila. Ako je smrt moga sina bila zalog tvog obraćenja, hvala Bogu za to!”
O Bože koji živiš u našim srcima, o Uskrsli Isuse, HVALA ti!Tvoj Duh daje iskusiti božanski život u našem smrtnom tijelu. Zaista si uskrsnuo!!! Ma koja bi majka to mogla reći “sama od sebe”!?
Slijep bijah , sada vidim ….MRTAV bijah, sada ŽIVIM!
Tako bi ja u jednoj rečenici, izrazila ono što je isijavalo iz Veseljkove duše.
Svi smo pozorno slušali ovo uistinu snažno i upečatljivo svjedočanstvo te je porasla naša vjera u Gospodina kojemu je sve moguće, koji sve drži u svojoj moćnoj ruci i koji ljubi sve što je stvorio.Toliko ljubi da je život za nas dao a onda otišao Ocu Nebeskom da nam pripravi mjesto i svi budemo zajedno …čitavu vječnost. Za ovo malo zemaljskog putovanja, dao nam zalog svoga Duha, da nas diže, lječi,čisti, jača, uči i vodi k cilju.
Zahvaljujem dobrom Ocu za Veseljka, za svakog brata i sestru, za Njegovu ljubav koja vodi iz tame u Svjetlo, iz smrti u Život, da bi Ga upoznali i oni koji Ga još ne upoznaše i vidjeli oni koji Ga još ne vidješe, i čuli oni koji Ga još ne čuše.
Sve na veću slavu Božju!
