Objava: 13.04.2016 | 01:51
„Čovjekov se uspjeh ne mjeri stvarnim tjelesnim naprezanjem niti prirodom zadatka, nego duhom vjere s kojim je izvršen.“ Sv. Franjo Ksaverski
Sunce je napokon svanulo. Ptice ponovo pjevaju. Stabla se zelene. Proljeće je pokucalo na vrata. A na vrata župe sv. Vida u Vidovcu osim proljeća, pokucao je još jedan Kursiljo. Puni radosti i susretljivosti, vrata župe, ali i svojeg srca, otvorili su nam župnik: vlč. Dragutin Bogadi i neumorni u Kristu, kapelan vlč. Mario Kaniški. Radost, ljubav, prijateljstvo – bila je naša pjesma koju smo ‘pjevali’, ali i provodili od petka 1. travnja, do nedjelje 3. travnja.
Petak nam je započeo u slušanju Marije Cingule koja se zapitala: „Tko sam ja?“, a nastavio se pod dirigentskom palicom vlč. Najmana koji je progovorio o ‘Bogu Ocu’, a potom nam je ‘teta Tajana’ ispričala: „Kako me Isus oblikovao?“ Na kraju dana, umorni u tijelu, ali puni radosti u srcu, s tihom melodijom instrumenata, ali žarkom pjesmom na usnama, klanjali smo se živom Isusu u Presvetom Sakramentu. Poneka suza u oku, nikako nije bila znakom tuge ili pak razočaranja, već naprotiv – znakom pobjede Kristove, pa smo zajedno mogli klicati: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.“
Odmoreni i nanovo okrijepljeni, puni mladenačkog poleta i elana, svoj drugi dan tečaja započeli smo neizostavnom molitvom, temom vlč. Najmana o sakramentima, a onda nam je Nikolina progovorila o svojem doživljaju sv.Mise i molitve u vlastitom životu. Stela nam je progovorila kako nije samo ‘ljudski griješiti’, već je ‘Ljudski i praštati.’ A onda smo, osim svoje duše, nahranili i tijelo. A gubljenje kalorija započelo je odmah u sljedećem koraku u raznim igrama – skijanja, plesa, a kao desert bila je voćna salata – kako se zvala zanimljiva i energična igra.
U radosnom tonu nastavilo se i popodne, koje smo proveli slušajući Doroteju, koja nam je pričala „Kako se Bog ušuljao u moj život“, nakon čega nam je vlč. Najman progovorio o Isusu Kristu. A onda, na iznenađenje naših prekrasnih krizmanika u dvoranu je ušao mladi bračni par Mlakar koji je progovorio o ‘Čistoći za ljubav.’ A mi kako bismo bili čisti, svoju smo prljavštinu oprali u sakramentu sv. Ispovijedi. Svoj put kroz život iznijela nam je i Lucija koja je rekla da ‘Na tronu može biti samo Jedan.’
Nedjelja nam je započela u radosnom ritmu s vlč. Najmanom, koji je pojasnio krizmanicima tko je taj Duh Sveti kojeg će primiti ove godine, a potom nam je Anika ispričala kako možemo biti apostoli u ovom svijetu.
Ispunjeni, obnovljeni, puni radosti, nismo mogli ništa drugo doli zahvaliti Gospodinu za sve primljene darove i milosti. Sveta Misa bila je ujedno i još jedan mali susret roditelja naših krizmanika sa Kursiljom. Puni radosti, okrijepljeni u Duhu Svetom, s možda ponekom suzom u oku (ali samo radosnicom), završili smo još jedan tečaj, ali samo na kratko. Nove pustolovine tek su pred nama.
A sad ne preostaje nam ništa drugo nego zahvaliti Vama; na svakoj vašoj molitvi, poruci podrškei sjećanju. Veliko hvala i našoj mladoj, ali sjajnoj rektorici Nikolini, na velikom trudu i ljubavi.
A kako kažu da ‘šećer dolazi na kraju’ – hvala i našim mladim animatorima: Luki, Matiji i Tomislavu, na velikoj radosti i neumornosti u služenju. Ali ne, ipak nije kraj, šećer tek sad dolazi
Hvala našim predivnim krizmanicima na njihovoj otvorenosti, župniku i kapelanu na nesebičnoj podršci i svakoj lijepoj riječi podrške. I naravno, hvala dragom Bogu na svim primljenim darovima i milostima, da na kraju možemo svi zajedno pjevati: „Moj me Otac daruje, rasipa svijet za mene. Jer ljubi me!“
Bio je ovo samo jedan u nizu tečajeva na kojima se mogla osjetiti vaša blizina u molitvi i nepokolebljivost u davanju. Uistinu, mi smo puni radosti, a kako je bilo našim krizmanicima? Hmmm, nadamo se isto tako, ali evo, više o tome, pročitajte u njihovim dojmovima.
U proljetnom duhu i šarenilu: De colores!
Nikolina Tomašić