Prvi obiteljski termin trajao je od 18.6. -24.6.23.
Posebnost termina je bila u tome što je u njemu sudjelovalo jako puno male djece, čak 20 ispod 3 godine. Glasovi beba i mališana napunili su prostore samostana. Život se mogao čuti.
Prvi susreti: međusobni pogledi sudionika i ruke pomoći za velike kofere i torbe već su se dogodili na brodu do Krapnja.
Pozvao si nas od svuda: Bjelovara, Austrije, Istre, Slavonije, Zagreba, Draganića, Hercegovine…
Sva su ta putovanja bila obgrljena molitvom naših molitelja, a nastavila se kroz čitavih tjedan dana, svaki sat.
Vrijedne ruke tete Ane i kuharica pripremile su nam večeru, a Ti si nas otkupio oko stola.
Božje originale krenuli smo u nedjelju navečer upoznavati. Koliko različitosti, svi jedinstveni, svi Tvoji.
Hvala, Gospodine, na mirnim, blagim i tihim noćima koje smo živjeli kroz tih tjedan dana.
Ponedjeljak ujutro došli smo pred našu Gospu Lurdsku i izmolili krunicu prije Svete Mise. Zatim je nakon divljenja Tvojoj prirodi i moru, don Andrija govorio temu Tko sam ja? , a svećenik Davor….
Tu smo počeli puštati Bogu da budemo ljubljeni. Krenuli smo skidati naše lažne sigurnosti, maske i počeli tragati u dubinu nas samih.
Drvenci i svjedočenje naših animatora još su više potaknuli da prebiremo po našim srcima.
Povukli smo se u grupe. Tu smo shvatili da smo zaista upućeni jedni na druge. Moglo se je čuti: nisam ovo razumio, znam da sam krivo to radila, ne mogu si pomoći, trebam to pustiti, hvala na savjetu, nerado govorim o tome, ali ovdje osjećam da to mogu izreći. Mogle su se vidjeti suze, sjaj u očima, veliki osmjesi.
Dan je završio odbojkom. Sudionici su bili veliki i mali, svećenici, tete čuvalice. Zajedništvo je raslo.
Utorak je bio dan za muževe. Ujutro je bila radna akcija, a navečer muška večer. Hvala ti, Gospodine, što si nam dao braću.
Svećeničke teme Milosni život i laičke: Kršćanski život je drugačiji I Kršćanin u svojoj Crkvi dirnuli su nas toliko da su suze klizile niz lica. Brižan si i nježan Otac jer si nam dao Crkvu koja nas može potpuno preobraziti, izvući iz blata i učiniti da blistamo.
U srijedu je u središte stavljena Teologija tijela pape Ivana Pavla II. Toliko potrebna za naše brakove, toliko milosno za slušati, upijati i učiti o sakramentu u kojem smo. Razbuktala se vatra Duha Svetoga.
Navečer je uslijedila ženska večer. Dijeleći svoja iskustva žene kao da su otvorile škrinju sa blagom.
Krist na žalu, svećenik Davor u moru, a braća i sestre na molu. Tako je počeo naš četvrtak. Fra Jure objasnio nam je sakrament pomirenja.
Hvala na pastirima koji su u ovom terminu pokazali sebedarje za Crkvu.
Uvijek iznova oduševila nas je Bazga, a svjedočanstvo bračnog para nakon toga ulilo nam je nadu I pouzdanje da Ti uvijek brineš , naš vjerni Otac.
Bračna osama rasteretila je bračne parove. Kada su krenuli u šetnju nosili su velike ruksake problema, pitanja sa sobom, a putem su to sve ostavljali. Ozarena lica, lak hod i ruka u ruci – slika je povratka iz bračne osame.
Obnova bračnih zavjeta koja je uslijedila bila je kruna svih tih pet dana u kojima si orao, kopao i sijao novo sjeme naših brakova.
Petak smo posvetili Duhu Svetome. Mogli smo te osjetiti, poput one: u vrućini lahore. Mi i svijet bilo je svjedočanstvo koje nam je pomoglo da razmišljamo o oruđu koje smo dobili na Krapnju i kako bismo ga mogli upotrijebiti kada odemo s otoka. Prijateljska zajednica osnažila nas je da puštamo korijenje u našim župama, gdje smo pozvani.
Subota je počela svetom misom, nakon čega je uslijedio rastanak.
Hvala što si nam napunio srca, dao braću i sestre i bio milostiv i blag prema nama cijelo to vrijeme.
