Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!« ( Ps 91,1-2 )
Krapanj je mali otočić stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva, najniži je na Jadranu sa nadmorskom visinom 1,25 m, najmanji sa površinom 0,356 km2, te obalnom crtom (šetnicom) dugom 3,62 km. Prošlog stoljeća s više od 1500 stanovnika bio je najgušće naseljeni otok na Jadranu, a danas ih na njemu ima oko 200… Krapanj čini naselje od kamenih kuća, koje tvore splet uskih kamenih uličica, karakteristično za dalmatinsko podneblje, a iz te se mreže izdvaja stoljetna borova šuma i samostan Sv.Križa, u čijem se muzeju čuvaju brojni eksponati, koji svjedoče o životu Krapnja u prošlim vremenima.
Danas je Krapanj duhovni raj na zemlji gdje Mali tečaj kršćanstva Kursiljo godinama održava duhovne obnove u samostanu i borovoj šumi. Na Krapanj dolaze različite grupe: srednjoškolci, studenti, radnička mladež, obitelji, branitelji i umirovljenici provodeći tjedan dana na otoku tišine na odmoru tijela i produbljivanju duhovnog života. U prvom tjednu lipnja na tečaju nas se okupilo više od 60 sudionika ( branitelja, braniteljica i njihovih obitelji i suradnika ) iz cijele Lijepe naše i navijek voljene Bosne i Hercegovine ( od Vukovara i Vinkovaca do Štrigove, od Osijeka i Belišća do Zagreba, od Rijeke i Gospića do Paga i Splita, od Busovače i Posušja do Stolca ) . Više od polovine sudionika prvi puta je na Krapnju, a mnogi nikada nisu bili ni na kakvom duhovnim seminaru. Jedino što su znali o Crkvi je da bi se nedjeljom trebalo ići na Sv Misu, ali i to se vrlo često preskakalo.
Nisu znali što je to duhovna obnova, a pojedini su pristali doći ovdje na nagovor supruge, djece ili prijatelja uz velike upitnike iznad glave: što ću ja s toliko ljudi , što će me pitati , kako će reći istinu pred nepoznatima, a kamoli ispovijedati se nakon toliko godina… Što ću? Kako ću? Ma nemogu ja to! A svećenik odmah krenuo s prvom temom: Upoznaj sebe. Tko sam ja? Zatim prispodoba o Milosrdnom Ocu ( ili izgubljenom sinu? ) i gle čuda taj Milosrdni otac čeka na mene i radosno me pozvao po imenu!
Nema čovjeka koji ne želi biti radostan. Ako se i dogodi da to netko ne želi, onda je riječ o bolesti koju je potrebno liječiti. Radost je plod Duha Svetoga. Konačno, i Isus nam govori da je došao kako bi njegova radost bila u nama i kako bi naša radost bila potpuna. Samo u toj ljubavi mogu pronaći potpunu radost. Druge radosti kraćeg su ili duljeg vijeka, a ova radost o kojoj Isus govori je potpuna. Kako se ulazi u tu potpunu radost? Dva su najbrža i najsigurnija puta. Prvi je spoznaja da sam ljubljeno dijete Božje i da je Očeva ljubav razlog mog postojanja. Drugi put je zahvalnost za takvo postojanje i življenje u ljubavi Očevoj. Uvijek možeš moliti Isusa da te povede tim putevima. On je njima hodio. I tebe želi njima voditi. Htjedni njima poći i već danas napravi prvi korak.
»Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji.«
»Spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat mu spasenje svoje.«” ( Ps 91,12-16 )
Odabrani dojmovi sudionika:
Guram zidove od sebe. Otvaram srce. Osjećam da se mijenjam na bolje. Ne gledam u ljudima negativne osobine kao prije tečaja kroz koji prolazim. Prihvaćam ljude onakvima kakvi jesu. Mirnija sam i spokojna.
Osjetila sam veliko zajedništvo i otvorenost srca svih sudionika. Bog je liječio naša srca i umore kroz naše svećenike, suradnike i sve nas na tečaju. Moje je srce puno zahvalnosti i ljubavi za svakog od nas. Hvala ti Isuse dragi, Bože naš na svemu. Moj hod s Bogom se jako produbio kroz ovaj tečaj. Duboki razgovor sa vlč Andrijom pun ljubavi i razumijevanja produbio je moje razumijevanja same sebe, moje obitelji i mog odnosa sa Bogom.
Naslućujem promjene u svom životu jer sam dobila odgovor na moja pitanja, očistila dušu, uvidjela da nisam sama, da i drugi stradalnici rata imaju istu sudbinu, istu poteškoću…a to mi daje snagu za dalje, kako je vlč Andrija rekao: Bog računa na tebe !
Neizmjerno sam zahvalan Presvetom Trojstvu što zajedno s ljubljenom braćom i sestrama Hrvatskim braniteljima i braniteljicama na ovom tečaju radosnog kršćanstva Kursilju primam obilje Božje milosti, doista more Božanskog milosrđa. Kako je bilo ganutljivo i blaženo vidjeti ozarena lica i suze radosnice hrvatskih ratnika koji su se ispovijedali, neki i nakon nekoliko desetljeća i nađoše mir koji daje jedino naš Stvoritelj. Osjećam ponovni zanos ustrajno nastaviti slijediti našeg Gospodina Isusa Krista. Presveto Srce Isusovo primi sve naše hrvatske branitelje i njihove mile obitelji vječno ih štiteći i krijepeći u radosti i ljubavi koja je beskonačna. Volim vas sve.
Svjedočenja Roberta Tomića i Daria Kordića su me oduševila i vidio sam kako danas Bog djeluje u svim životnim prilikama. Bog nam želi svima pomoći samo mi moramo otvoriti srce. Bogu sam zahvalan na svim darovima koje sam primio. De colores !
Najviše me dojmila impresivna količina dobrote, dobre volje, jednostavnosti, ali i odličnoj organizaciji tečaja i same lokacije što sve svjedoči o Božjoj milosti i prisutnosti Duha Svetoga. Nakon ovoga tečaja biti će svakako promjena kod mene, ali se nadam isto tako i kod ostalih sudionika. Samo tako treba nastaviti dalje jer je ovo itekako korisno i sadašnjim i bivšim, ali i budućim polaznicima Kursilja.
Zahvalna sam za svakodnevno produbljivanje moga odnosa sa Bogom i za milost slobode da stojim živeći s Bogom i u Bogu. Moje srce je puno miline i ljubavi u Duhom Svetim. Ja sam ovdje prvi put i meni je sve bilo super! Samo tako i dalje.
Našao sam mir u sebi. Osjećam u sebi da se bolje osjećam. Primjetio sam kada sam dolazio da su mi srce i duša bili prazni, a sada kada odlazim našao sam mir u sebi i puno odgovora na pitanja koja su me tištila i svakome bi predložio da dođu branitelji kao ja i iskuse, dožive i osjete promjene na sebi koje su od Boga.
„ Naša snaga je na koljenima, naša snaga je u sklopljenim rukama, naša snaga je u nošenju križa; naša snaga dolazi od Gospodina Boga. I nema druge snage, nema druge mudrosti, nema druge pobjede osim pobjede nad ludošću ovoga svijeta – poniznošću, ljubavlju, žrtvom.“
( fra Jozo Zovko 1981.g. )
Pribilježio Šimo Šarčević desetog dana mjeseca lipnja 2024. ljeta Gospodnjeg, na dan 337.obljetnice izbora sv. Josipa za zaštitnika Hrvatske
