Došao je i taj ponedjeljak. Ponovni dolazak na Krapanj. To sveto tlo gdje duša osjeća potpunu slobodu i silu Duha Svetoga. Dolazak u Očev dom.
Pripremu za Krapanj započeli smo devet dana ranije devetnicom Duhu Svetomu i svakodnevnim odlascima na Svetu Misu za sve naše svećenike koji su nas pratili i duhovno krijepili, rektore, animatore, čuvalice, kuharice, domara i sve sudionike među kojima su mnogi nakon termina postali i prijatelji/braća i sestre u Kristu; živo i opipljivo.
Prvoga dana u zraku se moglo opipati uzbuđenje, ali i iščekivanje od svega što nas očekuje u narednim danima.
Razmjenjivali su se sramežljivi pogledi i osmjesi među sudionicima.
Dok je kod djece to bilo puno jednostavnije i neopterećeno u igri i slobodi koju im krapanjska borova šuma i hladovina pruža u daleko većoj punini negoli inače.
Našu duhovnu obnovu započeli smo temom Traganja i pitanjem ”Tko sam ja?”
Tema koja nas vraća na tvorničke postavke i daj nam naslutiti kome nam se vratiti. Čiji smo i kome pripadamo. Tema koja je izronila suze – one prve, iskrene, oslobađajuće i pročišćavajuće. Prvi dan je bio dan kada smo počeli ostavljati terete koje smo sa sobom dovukli. Ovo je tema u kojoj se grupe otvaraju i nastaju iskreni razgovori u kojem susrećemo i osjećamo Kristovu prisutnost.
Prolazeći po danima i temama, iskrenim svejdočanstvima animatora zajedništvo se produbljivalo svakoga trenutka. Posebna kruna svakog pojedinog dana bila je Sveta Misa, klanjanje i mogućnost ispovijedi.
Imali smo priliku njegovati zajedništvo i razgovore kroz muške i ženske večeri, kao i radnu akciju koja se muški dio posebno dojmila.
A žene se posebno dojmila ženska večer i druženje uz tetu Mirjanu koja je pred nama otvorila škrinju mudrosti svog bračnoga života.
Snena jutra ako nismo započinjali Svetom Misom onda smo ih započinjali zajedničkom molitvom na Trgu, molu i kod spilje Gospe Lurdske.
Blagoslov je i bogatstvo naša Crkva. Živa i radosna. To je ono što smo gledali svih sedam dana boraveći na Krapnju. Naš Emaus. Divno je biti dio takve Crkve. Kroz svjedočanstva ne moguće je ostati ravnodušan i ne poistovjetiti se u mnogim životnim situacijama. Shvatiš da nisi sam u svojim borbama i da je sve lakše kada se podijeli i čuje iskustvo onoga koji je određenu situaciju prošao.
Milosno je znati da unatoč svim poteškoćama, zaprekama bilo u bračnom životu, na poslu, u svakodnevici možemo biti radosni, slobodni i da trebamo biti sol zemlje i svijetlo svijeta.
Najmilosniji trenutak termina bila je bračna osama i obonva bračnih zavjeta. Mnogi su nakon toga petka zasjali novim sjajem, a Gospodin je svima napunio nove mjehove. Vodu bračnoga života pretvorio u vino.
Sa tim petkom radost je postala potpuna i tako smo dalje nastavili slaviti te pjesmom i igrom zahvaljivati za sva djela koja nam učini Gospodin. To se posebno moglo osjetiti i vidjeti idućega dana na balu anđela, nakon otkrivanja obitelji koje su čitav tjedan molile jedne za druge.
Sve ove teme, osama i obnova zavjeta ne bi protekle u sabranosti i miru bez naših teta čuvalica i tetaka čuvalaca.
Vojske molitelja iz sata u sat.
Kao niti bez naših nemuronih teta u kuhinji koje se brinu za okrjepu našeg tijela.
Ali u tim kratkim preiodima posluživanja u kuhnji i brisanju suđa itekako bude sa njima iskrenih razgovora u kojima se osjeća prisutnost Duha Svetoga.
Posljednjeg dana rastanak je popraćen snažnim zagrljajima, blagoslovima i riječima psalma 23:
“Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja preljeva.”
Nikolina Karamatić
Dojmovi sudionika:
„Shvatila sam u potpunosti možda po prvi put vrijednost i važnost sakramenta braka. Ono što ću ponjeti odavdje sigurno je to da ću popraviti odnos sa suprugom, bit ću strpljiva, nježna i ljubiti ga još više.“
„ Nakon dugo vremena osjetio sam veliki napredak u braku i želim tu bliskost koju sam tu doživio ostvarivati i dalje u svojoj svakodnevnici.“
„Probat ću više služiti bez mrmljanja.“
„Trebam se promijeniti na puno područja, posebno u organizaciji zajedničkog vremena sa suprugom. Moram ju pokušati čuti. Moram pokušati biti bolji muž, otac, brat, sin.“
„ Prije Krapnja, zapela sam u svakodnevnoj kolotečini i nisam se znala vratiti sebi, suprugu i Bogu. Ovdje sam svaki dan naučila ili osvjestila nešto novo. Često sam čula usporedbu s armiranim betonom i mogla sam zamisliti da tako radim na sebi i da je najbitinije da sve bude uz prisutnost Duha Svetoga. Pri tome mi je palo na pamet da ste vi s Krapnja došli kao pravi građevinari koji ste predano radili s nama na našoj izgradnji i zato vam hvala! Svaka vaša priča me obogatila.“
„Najviše me se dojmila blagost i dobroćutnost svih prisutnih te pristupačnost svećenika.“
„Iz ovog plodonosnog razdoblja provedenog ovdje na Krapnju, suprug i ja smo donjeli čvrste odluke kako ćemo konkretno raditi na produbljivanju našeg duhovnog života, uvođenju češće i dublje zajedničke molitve, jačanju zajedništva s kršćanskim obiteljima i svjedočiti svojim životom, ponašanjem i ophođenjem prema drugima našega Gospodina.“
„Rijetko bi u vanjskom svijetu ostavio svoju djecu nekome nepoznatome na čuvanje. Ovdje bih svakome osobno mogao ostaviti svoju djecu na cjeli dan! Toliko povjerenje je izgrađeno u kratkom roku.“
„Posebno bih istaknuo da Duh Sveti prebiva u našem srcu, što je rekao don Andrija. Često sam ga tražio negdje okolo, vani.“
„Svi zajedno došli smo napraviti tortu. Svaki svećenik, sudionik, animator, volonter, obitelj… svi su baš onaj sastojak koji je bio potreban da torta/ tečaj uspije i bude tako predivna/predivan!“
„ Planiram promijeniti krivo postavljene prioritete u životu.“
„Posebno mi se dojmio opipljiv mir koji se osjetio čim smo došli na Kursiljo.“
„Kursiljo je vratio naš brak na pravi kurs.“
„Hvala vam na svemu, hvala što ste toliko Kristoliki. „
„ Provela sam predivan tjedan u obiteljskom terminu. Upoznala sam puno predivnih mladih obitelji. Punila sam se preko njih Božjom ljubavlju i radošću. Od njihove djece naučila sam kako primiti ljubav i ne zatvarati se pred darom ljubavi. Ne puni čovjeka samo davanje nego i primanje.
Jučer, 7 dana nakon povratka doma, ponovo se našla na Krapnju i u kratkom susretu sa predivnim svećeničkom koji je trenutno u terminu mladih ponovno sam osjetila onu radost kao i prošli tjedan. Rekao mi je:onaj koga tražite davno je našao Vas; U tom trenutku sam shvatila ono najbolje što mi se dogodilo je da sam ja Njega davno našla ali sam mu na Krapnju tek rekla DA. Veliko hvala još jednom svima! „
