Od 15.7. do 21.7. na Krapnju je održan 3. Obiteljski termin, koji se zbog vrste zanimanja većine sudionika i animatora, mogao zvati i 1. IT-evski termin.
Animatorski tim se za tečaj pripremao svakodnevnom Sv.Misom u periodu od dva tjedna prije termina, kao i devetnicom Duhu Svetom, u periodu 9 dana prije termina (op.a). Ne terminu je bilo 19 polazničkih obitelji, uz 5 animatorskih obitelji. Polaznici su većinom bile obitelji koje su prvi put došle na Krapanj, na preporuku drugih te su i sami odlučili doći i vidjet. I tako dođoše, vidješe, upoznaše tko su, proplakaše, olakšaše dušu, nađoše se u troje i doniješe odluku kako dalje. I vidješe da se može biti radostan, usprkos svim životnim tegobama. Među polaznicima je od prvog trena bila prisutna spremnost i otvorenost za rad u grupama. Grupe su prepoznate kao sigurna mjesta u kojima možemo biti otvoreni, slobodno se otvoriti drugima, biti to što jesmo – ljubljeni, voljeni i željeni originali. Bili smo blagoslovljeni budući da su na terminu, uz naravno don Andriju, bila još 3 svećenika: vlč. Petar Krašek, vlč. Tomislav Končurat i vlč. Saša Malović. Njihove su teme bile prožete osobnim svjedočanstvima Božjeg djelovanja u njihovim životima i mnogi sudionici su istaknuli upravo to (osobno svjedočanstvo) kao ono što ih je najviše dotaknulo. Hvala im i na satima i satima odvojenima za ispovijedi i duhovne razgovore. Hvala im i za razgovore na ‘marginama susreta’.
Hvala tetama čuvalicama, Andrijana, Ivanka, Filip i Antonela. Zahtjevan termin po broju djece. Njihov velik trud uložen kako bi se roditeljima omogućilo da se susretnu.
Dvije obitelji iz Švicarske nisu bila jedina veza sa Švicarskom, kada je u pitanju ovaj termin. Naime, animatorski tim je djelovao poput Švicarskog sata. Skladno i točno. Redom ih nabrajam, kako mi padaju na pamet: obitelj Katić (Vjeko i Martina), obitelj Zović (Danijel i Željana), obitelj Slonje (Valent i Ana), obitelj Karačić (Mirko i Edvina) i obitelj Boro (Darko i Narcisa). Međusobno smo se nadopunjavali u svim zadacima koje smo imali, živjeli smo radost Kursiljo služenja.
Muška i ženska večer su ponovno bile pun pogodak i osvijestila potrebu za takvim susretima i češće.
Održana je tradicionalna obiteljska alka, slavodobnica Dora Boro, grlo na kojem je jahala piše ove redove.
Dojmovi su bili snažni i dugotrajni, sudionici su većinom spominjali predivna iskustva iz bračne osame. Hvala Kursiljo zajednici čije su molitve bdjele nad tim razgovorima.
Nekoliko dojmova:
‘ Odlazim mirna. Odlazim u miru sa suprugom. Odlazim sretna jer je moj dijete izrazilo želju doći ovdje ponovo, na srednjoškolski termin. Odlazim uzbuđena jer imam vijest koju mogu prenijeti drugima u potrebi – o mjestu koje liječi boli, o zajedništvu s ljudima, Bogom i svećenicima koje liječi svaku dušu.’
‘ Susret sam s Gospodinom doživjela u mnogim temama koje su bile potkrijepljene svjedočanstvima žive vjere i osobnog iskustva’.
‘ Doma odlazim radosna, ispunjena Duhom Svetim, moja čaša ljubavi se prelijeva’.
‘ Nakon Krapnja bi htjela i dalje njegovati stečena prijateljstva, te se odvažiti jednog dana na veće i aktivnije djelovanje u Kursiljo zajednici’.
Hvala dragom Bogu na tom mjestu i na tom vremenu, u kojem možemo živjeti zajedništvo i radost. Ljubav je Božja razlivena u srcima sudionika po Duhu Svetom koji na Krapnju djeluje.
De Colores!
Darko Boro
