- Obiteljski termin održao se od 12.-18.08.
Osjećam da nas je u ovom tjednu posebno štitila naša Velika Gospa koja nam je izmolila mnoge milosti i radosti do kojih smo uglavnom dolazili kroz duboku čežnju popraćenu trpljenjima. Sam dolazak na otok s djecom po jako vrućem danu bio je hodočašće prema zdencu vode žive.
Bogu smo zahvalni na četiri svećenika koji su bili prisutni u našem terminu. Njihovom prisutnošću bili smo prožeti mnogim milosnim trenutcima, od sakramenta pomirenja, do euharistije koja nas je radosno približila stolu gozbe s Gospodinom. Svećenička svjedočanstava o milosti, vjeri i ljubavi, životu s Isusom i Duhom svetim ganula su nam srca uz pokoju suzu. Gospodin je bio darežljiv i opipljiv kroz naše svećenike sve ove dane.
Rekao je jedan sudionik u svojem dojmu, „Mi sudionici nismo išli jedni drugima u susret nego smo trčali jedni drugima“. Već od prvog trenutka ulaska u samostan naše ruke ,osmjesi, pogledi i uši bili su tu bratu i sestri rame za plakanje, raširena ruka za zagrljaj, suza za podršku, osmjeh koji govori Bog te ljubi . Zbližavanja srca događala su se u svakom trenutku, kroz igre odbojke i alke, kroz radnu akciju, muško-ženske večeri, u bračnoj osami, u pauzama kod stolova za pušenje, kod obroka, kod pjesme našoj dragoj teti kuharici za njen rođendan, za vrijeme kupanja i druženju kod kampice, u obnovi bračnih zavjeta, na rasplesanom trgu i prvim zajedničkim koracima u ritmu salse.
Kroz svako svjedočanstvo Gospodin mi je govorio „ Može se!“, voljeti sebe, voljeti Crkvu imati braću, biti bolja supruga, s Gospodinom mijenjati sebe i preskakati granice, biti radostan Kršćanin, svjedočiti svojim životom, i ovakva nesavršena biti oruđe u Božjim rukama. Razgovori u maloj grupi bili su mala oaza radosti i susreta gdje su mi minute brzo prolazile, a svjedočanstva sugovornika bila duboka i iskrena pravo bogatstvo za dušu.
Duhovni program dobila su i djeca novim Kursiljo programom za djecu kojeg su pripremile naše zadarske tete čuvalice s Ivanečkim pojačanjem. Pogled na dijete koje odlazi uz suzni zagrljaj novom prijatelju i skok u more kod ispračaja uz poruku „Neću te zaboraviti !“ bio mi je dovoljan da kažem Bogu hvala za ovaj divan tjedan mog života.
Katarina B.
