Moje tijelo jest hram Duha Svetoga. Duh Sveti, Tvoj Duh Oče, jest bogatstvo!
Zašto se onda ponekad osjećam prazno, čak tjeskobno?
Tko su „siromasi duhom“ kojima obećaješ kraljevstvo nebesko?
Namjesto direktnog odgovora, zaredale poteškoće u mome životu… po kojima sam iskusila svoje ne znanje, slabosti, prikrivenu želju da sama vodim svoj život… materijalnu oskudicu…
Sve što sam dosada znala, nije bilo učinkovito.Ne znam, ne vidim rješenje, nemam pomoćnika… Iskustvo dubokog nutarnjeg siromaštva…. Bože moj, Bože moj, pomozi mi! Ti mi jedini možeš pomoći!
Bio je to vapaj iz dubine moga bića. I Gospodin se smilovao.
Probio moju gluhoću, rasvijetlio moju tminu…. dao milost da Ga čujem, u Riječima Svetog Pisma… da Ga vidim u svakoj osobi i svakom događaju.
Od tada mi je savjetnik, pomoćnik, prijatelj, vođa kroz život, liječnik, učitelj.
Pokazao mi ZAPREKE do bogastva u meni … moje želje, moj kut gledanja, moje misli…
Pokazao… gdje sve trebam drugoga … Stalno trebam drugoga … Porasla poniznost, zahvalnost, pouzdanje, opuštenost , prepuštenost
Vodi brigu o svim mojim potrebama, tjelesnim , materijalnim i duhovnim.
Vidim dotad nevidljivo, jer sve pouzdanje stavljam u ruke Njegove…
Moj Bog i sve moje!
BLAGO OŽALOŠĆENIMA, ONI ĆE SE UTJEŠITI
Ovdje sam žalost poistovjetila samo s gubitkom voljenih.
Tješio me ISTINOM
Ja sam Gospodar života, duša nikad ne umire, tješio me NADOM da ćemo biti cijelu vječnost zajedno, davao čak i emocionalnu utjehu…, posvješćivao moju krhost, ranjivost, navezanost na ljubljene osobe i privlačio sebi da iskusim…, kad Njega imam, imam sve…
Iskusila i žalost zbog grijeha drugih …prije me to ljutilo… kako može stalno isti grijeh ponavljati …. sad imam SUĆUT za nemoć bližnjega … nema ljutnje, nego nježna sućut … kao što majka ima sućut za svoje dijete .
Žalostili su me i moji grijesi… Isus me poticao na češću ispovjed i VJEŽBANJE u budnosti nad svojim mislima, rječima i djelima.
Žalostila me bolest … nju sam iskusila kao čistilište… pročišćenje od ZABLUDA….
BLAGO KROTKIMA, ONI ĆE BAŠTINITI ZEMLJU
Nekako sam svoj život najviše doživjela u ovom blaženstvu… Zašto?
Jer mi je oduvijek bilo važno imati miran suživot … u svakom vidu ZAJEDNIŠTVA, osobito bračnog, obiteljskog, a i svako drugog…
U ovom svijetu, krotkost baš i nije cjenjena vrlina. Mnogi ne teže tom blaženstvu .., ali rado borave u društvu krotkih…, jer mogu biti prihvaćeni takvi kakvi jesu, bez sukoba.
Iskušala sam i lažnu blagost kao plod potiskivanja negativnih emocija te silnu želju za suradnjom s Bogom koji mi je pomagao ukrotiti divljinu u sebi…, ne u drugom… u sebi!
Plod takva vježbanja je …strpljivost, poniznost, bezuvjetno prihvaćanje svake, baš svake osobe… svim srcem, svom dušom , beskrajno pouzdanje u Boga koji je stalno tu…, ne negdje daleko, nego TU… i stalno pomaže… do blagosti…, do iskustva da je to MOĆ a ne slabost , komadić neba na zemlji … duša diše “punim plućima”.
Prognana, vratila se Ocu… blagosti, dobroti, ljubavi… i živi!!!
On u meni, ja u Njemu!
Milina!
BLAGO GLADNIMA I ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI, ONI ĆE SE NASITITI
Znala sam za tjelesnu glad i žeđ…
No o žeđi za PRAVEDNOŠĆU sam… promišljala
I iskusila da je žeđ za ljubavlju, priznanjem, poštivanjem, mirom, radošću, srećom… najdublja potreba moga bića…
A onda i svakog drugog bića…
Iskusila SVOJU pravednost…, ako je netko dobar prema meni, rado mu pomažem, ako je nježan, dajem mu cijelu sebe!
A Bog mi slao osobe srdite, one koje su me znale često povrijediti, zatvorene, sebične, zarobljene… frustrirane…
Kako sad Bože, šta je ovdje PRAVEDNO?
I Bog bi me učio… ljubav nisu EMOCIJE, ljubav je ODLUKA… uvijek svima činiti samo DOBRO
Ali što je u datom trenutku DOBRO za bližnjeg?
Namjesto odgovora, Bog mi daje vidjeti sebe Njegovim očima….
Pred Njim sam uvijek grešnik, no On me BEZUVJETNO LJUBI.
Kako sam željela Njegove misli, misli LJUBAVI … učio me odvajati OSOBU od zla kojeg je učinila. (Tako On postupa sa mnom… učim od Učitelja)
Jedno je osoba, a drugo… grijeh.
Osobu ljubim i tako se stvara prostor za PROMJENE.
Jedino ljubav može biti MOTIV za PROMJENU.
Vježbam, vježbam, i vježbam… Bog mi svesrdno pomaže.
Moja me pravednost činila napetom, a Božja, osposobljavala … LJUBITI i kušati da sam kći Njegova…, baštinica BLAGOSLOVA!
BLAGO MILOSRDNIMA, ONI ĆE ZADOBITI MILOSRĐE
Vježbala sam opraštati svima sve… u Očenašu stoji …”Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…“
I iskusila da moje opraštanje miče zapreku iz srca, pa ljubav Božja može i nadalje teći u moje srce, i iz njega, u srca drugih.
Iskusila i otpor naspram opraštanja … nije „zaslužio/la“ da mu/joj se oprašta
svoju osobnu grešnost, svoju oholost prikrivenu ljudskom pravednošću… no, ja sam ODLUČILA oprostiti… Ljubav je odluka! (za Boga koji je Ljubav)
Opraštanje je ljubav prema sebi i drugom…
Moja duša se rasterećuje, a i drugom skidam krivnju i pomažem da se ispravi…
Tako Bog meni STALNO čini, a on živi u meni … On OPRAŠTA…, a ne ja… ja samo dajem SLOBODNI pristanak.
BLAGO ČISTIMA SRCEM, ONI ĆE BOGA GLEDATI
Sad sam već bila svjesna svoje grešnosti….
A tko je to Bože čist?
Samo Marija koja je bez grijeha začeta i nikad grijeha nije učinila…
Posebno sam promišljala o riječi …SRCE
Srce je SREDIŠTE čovjekove osjećajnosti.
Iskusila sam pogled u svoju sebičnost i sebičnost drugih, u svoju zloću… i zloću drugih…, te svijest da je uzrok u srcu.
Kako imati čisto srce koje može Boga gledati?
I Bog me učio kako do čistoće srca ….BDIJENJEM nad svojim MISLIMA, riječima, djelima …pokazivao ČISTOĆU NAKANA….
Nekad sam činila dobro da bi me hvalili, danas vježbam… da mi MOTIV bude samo LJUBAV… za Boga i čovjeka, tek tada ubirem RADOST i sve je LAGANO, JEDNOSTAVNO.
Nisam više ŽRTVA nego SRETNICA što se Bog sa mnom kao suradnicom, služi.
BLAGO MIROTVORCIMA, ONI ĆE SE SINOVIMA BOŽJIM ZVATI
Dirnula me riječ MIROTVORCI i iskusila da svi želimo mir…, ali valja revnovati oko uspostave mira , najprije u sebi…, onda u svakom, baš svakom vidu ZAJEDNIŠTVA.
Čak i onda kad mi se čini da sam „žrtva“, prva pristupam, nudeći uvjete za mir.. ..razumijem te, imaš puno obaveza, poteškoća, zato si napet i sl. …opraštam i pristajem biti “most” do mira koji spaja potrgano ZAJEDNIŠTVO.
Valja biti ne samo miroljubac nego i MIROTVORAC
A mirotvorac treba već imati MIR u sebi.
Kako u svakom trenutku do MIRA u sebi?
Samo me moj osobni grijeh (ne grijesi drugih) odvaja od Boga , koji je Mir.
Oprosti mi Bože, moja očekivanja, osude, predrasude….
I Mir ispunja moju dušu, POSREDNICU mira
Za pravo pomirenje, potrebno je da i druga strana traži oprost, ali ako i ne traži, ja BLAGOSLIVLJAM i uživam mir koji oslobađa …. prostor za pomirenje.
BLAGO PROGONJENIMA ZBOG PRAVEDNOSTI, NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO!
Činilo mi se da nisam bila progonjena …
Što sad meni u ovoj riječi govoriš Gospodine?
A onda mi je pokazao da čovjek može biti prognan… ne samo fizički nego i iz SRCA… ne poštujem te više, ne uvažavam, izbacujem te iz svoga života, jer se s tobom ne slažam.
Blaži oblik takvog progonstva kušam češće od kako javno iznosim svoj stav …ma ne svoj, Božji stav o nekim pitanjima … istospolnim zajednicama, načinu poslovanja (pošteno-nepošteno), u odnosu naspram osoba koje su se ogriješile o zakon, moralni ili državni….
Jedno je osoba, a drugo grijeh ili zlo.
Za svoja uvjerenja valja i trpjeti… količina trpljenja pokazuje koliko mi je važan Isus i njegov nauk,.. s ciljem da i život dadem za njega,… duša ne umire… živi vječno s Onim koga nije zatajila.
Zato ja molim za one koji vode ratove i čine nasilje a „svijet“ me osuđuje …(podržavaš zlo)
“Moje misli nisu vaše misli i moji puti nisu vaši puti…”
Nastojim što češće biti s onima „sa ruba“, iako nemam potporu većine … Bog mi je potpora….
PLODOVI
Ljubav, radost, mir,..
Ivanka
