S nekoliko riječi želim sa svima vama podijeliti jedno lijepo iskustvo koje sam doživjela u Irskoj. Sredinom listopada spremali smo se posjetiti nekoliko dana prijateljicu koja živi u Dublinu i sjetili smo se priče koju nam je Marija Butković ispripovjedila na jednom tečaju, o tome kako se jedan hrvatski kursiljist našao u Dublinu u Irskoj i mogao snaći u tuđini upravo uz pomoć Kursiljista iz Irske.
S mišlju kako bi bilo lijepo upoznati prijatelje s kojima smo zajedno u Kristu, javili smo se kursiljistima Paulu i Johnu. John je bio u Zadru na Susretu Europskih tajništava Kursilja 2011. godine i znao je odakle dolazimo. Oni su sa zadovoljstvom prihvatili poziv na kavu i susret. Susreli smo se s njima u nedjelju 18. listopada 2015. nakon ragbi utakmice, jer ragbi je najvažnija sporedna stvar u Irskoj. u zajedničkom druženju proveli su nas kroz park Phoenix (najveći park u Europi) gdje smo popili kavu i uspoređivali tečajeve u Irskoj i Hrvatskoj. Paul je prije umirovljenja radio u parku Phoenix, tako da nam je detaljno pokazao park. Dojmio nas se osobito križ koji se nalazi u parku i koji je podignut o dolasku Pape Ivana Pavla II. u Dublin 1979. godine, kada ga je tamo dočekalo milijun ljudi.
Također nas se je dojmilo to što je Johnova pokojna mama čak 8 puta bila u Međugorju, koje nije baš tako blizu Irske.
Bilo je lijepo susresti se s ljudima koje smo prvi puta vidjeli u životu, koji su druge nacionalnosti i dobi, a opet tako bliski nama. Nakon samo tako kratkog vremena mogli smo se jedno drugome otvoriti i progovoriti o životnim radostima, ali i preprekama u životu, te o Kristu koji nam je tu uvijek u pomoći da ih premostimo.
De colores!
Marina Zelić
