Na poticaj i organizaciju djece animatora Kursilja okupili smo se 15.5. navečer u pastoralnom centru u Baškim Oštarijama. Nazočilo je 10 bračnih parova, 3 majke animatora i 3 djevojke animatorice. Obnovu je vodio vlč. Marinko Miličević. Kod samog predstavljanja na početku obnove dominirali su iskazi sudionika: da su se teže odlučili, da nisu nikada bili na ovakvim vježbama, da čeznu malo se odmaknuti od svakodnevlja, u tišini se susresti sa samim sobom, neki su se zaželjeli duhovne okrjepe, neki su rekli da ne znaju što očekuju. Velečasni Marinko se također predstavio. Ako bi trebalo izdvojiti nešto najpoticajnije iz njegova predstavljanja to bi bilo iskustvo što ga je ponukalo postati svećenikom.
Kada je bio u domovinskom ratu, kolega branitelj mu je iskrvario i umro na rukama. Tada mu je došlo prosvjetljenje kako je život prolazan ovdje na zemlji te kako svakog časa svatko od nas može umrijeti. Ako je to tako,moramo uvijek biti čiste savjesti, intenzivnije se truditi biti bez grijeha. Da bismo to uspijevali nužno je stalno bdjeti, moliti, zazivati Božje milosrđe, činiti dobra djela, sakramentalno živjeti, biti u miru s braćom ljudima itd. Slijedeći dan je započeo sv. Misom, nastavio se temama, razmatranjima, izmjenom vlastitih iskustava razmatranja, te navečer klanjanjem pred Presvetim koje je trajalo cijelu večer. Za to svo vrijeme vlč. Marinko je bio raspoložen za pojedinačne razgovore, molitve, sv. Ispvijed. To je bilo možda najdivnije iskustvo gdje se izmjenjivala šutnja, predivno pjevanje i sviranje organizatorice Jelene, molitve. Nitko od nazočnih nije rekao da je bilo predugo, dosadno ili nešto sl. Naprotiv, osjećalo se ozračje ispunjenosti Božjom blizinom. A kada smo u blizini i zajedništvu s Gospodinom dolazi mir, strpljivost, radost, nestaje strah, sve brige postaju lakše rješive, neka toplina obuzima čovjeka, drugim očima gledamo na život, ljude oko sebe, obaveze ne padaju teško, ljubav prožima naše biće bez koje je nemoguće živjeti. Treći dan, u nedjelju, vlč. Marinko je ujutro potaknuo na razmatranje o Uskrsnuću Kristovu. Imali smo dovoljno vremena za razmatranje, druženje, čak je nekolicina sudionika išla planinariti po okolnim brežuljcima. Nakon ručka susreli smo se u dvorani gdje smo se osvrnuli na razmatranje toga dana, i iznijeli dojmove o duhovnoj obnovi. Nakon svete mise sa župljanima razišli smo se svojim domovima od Hercegovine, Ploča, Makarske, Zagreba. Ivanca, Varaždina, Garešnice i Samobora.
Često mi vjernici kažemo da nam je Bog na prvom mjestu, No, nakon ove duhovne obnove, nakon svake doživljene blizine Božje, uviđamo priličan raskorak između našeg svakodnevnog života i gore navedene tvrdnje. Često naše cijelo biće preuzmu brige, užurbanost, nemir, egzistencijalni problemi itd. Ne nalazimo dovoljno vremena za razgovor s Bogom koji nas svakog osobno ljubi, naš je jedini istinski prijatelj i brat. Zato, kako svi obećasmo na kraju duhovne obnove, ovakvi susreti moraju postati tradicija minimalno jedanput godišnje. A kako nam je Isus dao zadatak širiti riječ Božju, tj biti Njegovi apostoli, dužnost nam je svima prenositi naša iskustva vjere i poticati na duhovne obnove. Budućnost Crkve je u malim bazičnim zajednicama. I ovaj susret to potvrđuje. Koliko je lakše, praktičnije u manjim zajednicama doživjeti zajedništvo, komunicirati, otvoriti se, susresti se. To nam donosi mir i radost i pomaže da se svakodnevno obraćamo i ostvarimo težnje, duhovni rast. Da bi to uspjeli, svatko od nas mora dati bar mali doprinos. Ne smijemo posustati, jer samo oni koji ustraju bit će spašeni!
Ilija Markić
Dojmovi sudionika:
- Zahvaljujem Marinku što je otvorena duha prenosio i primao poruke i učvršćivao našu vezu s Bogom svojim svjedočenjem – iz ljubavi.
- Kako duži period nisam bio na malo duljim duhovnim vježbama ove su došle kao pravo osvježenje duhovno kao i tjelesno ovdje u ovoj klimi. Nanovo sam doživio da zajedništvo i susret s dragim ljudima silno obogaćuje. Pa evo u sebi razmišljam da ne smijem dopustiti duži period bez duhovnih vježbi jer bi to bio grijeh propusta. Doživio sam zaista da se ostvaruje Isusovo obećanje: gdje su dvojica ili trojica u moje ime ja sam s njima.
- Prekrasan kraj, prekrasno druženje i predavanja. Doživio sam nova iskustva i novo saznanje o Isusu. Drago mi je što sam tu, makar sam bio na vagi da li da idem. Daj Bože opet takvo druženje.
- Ovo je prekrasan ambijent, ima sve za jedan kvalitetan duhovni i tjelesni odmor. Mi roditelji smo doživjeli da se naša djeca brinu za nas. Hvala ti, Gospodine!
- Oduševljena sam idejom susreta roditelja djece angažirane na duhovnom području. Drago mi je da su djeca nas poslala na obnovu. Raduje me što se mreža pozvanih tako širi, i što se krug zatvara u jednu obitelj. Želja mi je da nam duhovna obnove ove vrste bude tradicija.
- Hvala svima. Iako smo većinu ljudi na ovom susretu sreli prvi put, osjetili smo zajedništvo u Kristu. Dojmove je teško izraziti, nosimo ih u srcu. Mislim da ćemo ostati trajno povezani. Hvala Bogu za ovo za nas milosno vrijeme.
- Duhovna obnova bila je sadržajna i poticajna. Moja su se očekivanja realizirala. Vlč. Marinko je jednostavan i neposredan duhovnik koji je na više živih primjera pokazao kako bolje, uspješnije, pobožnije i čestitije živjeti. U neformalnom razgovoru s drugim ljudima mogli smo manje ili više izmijeniti svoja osobna iskustva. Tema braka i odnosi muža i žene su zapravo glavna okosnica naših života i zato o tome nije nikada naodmet govoriti.
- Daj Bože da sam se promijenio na bolje i da to primijete u mojoj obitelji i u društvu u kojem se krećem. Duhovni rast nikad ne prestaje pa su zbog toga nužne povremene obnove kako ne bi tapkao na mjestu. Ja sam sretan i tu sreću dijelim s vama.
- Vrijeme provedeno pred Isusom i s Isusom u jučerašnjem klanjanju neću nikada zaboraviti. Radost i milina u meni bila je neizmjerna. Isus me fascinirao preko naših dragih poslužiteljica a osobito preko našeg dragog Marinka – Isusovog strpljivog, skromnog i svetog svećenika.
- Imam osjećaj da mi duša pleše od radosti, molitve i slaganja u mojoj glavi.
- Bog nas je zbližio preko naše voljene djece.
