Search
Close this search box.

Katica Tunjić – Sve boje Kursilja

Ja sam Katica Tunjić, imam 27 godina. Završila sam ekonomiju, a radim u marketingu. Hobiji su mi animiranje u župi i u Kursilju, čitanje na Misi, pjevanje u zboru. Društvena sam osoba koja voli ići svugdje, na kave, na klizališta, u kazališta i kino i radi toga mi je raspored gotovo uvijek popunjen aktivnostima u kojima uživam.

Za Kusiljo sam saznala jer je u mojoj župi bio organiziran krizmanički tečaj. Moji prijatelji, animatori iz župe, animirali su u Kursilju pa su me pozvali da dođem neobavezno na tečaj. Pričali su mi svoja pozitivna iskustva u zajednici pa me pozvali da i ja dođem na Krapanj i to iskustvo doživim. Na tečaju sam vidjela kako su svi animatori međusobno jako bliski, te kako su svi sretni i veseli i ta radost me privukla toliko da sam i ja na kraju završila na Krapnju. Prvih nekoliko godina bila sam sudionik, primijetili su me, i jedne godine pitali želim li se uključiti i postati animator i predati toj ulozi. Nisam željela tu odluku donijeti sama pa sam te godine upitala Boga želi li On da ja budem animator. U trenutku šutnje na Krapnju imali smo za razmatranje evanđelje gdje Gospodin pita ljubiš li me? Naš zadatak je bio zamijeniti svoje ime, pa je Gospodin mene pitao: ,,Katica, ljubiš li me?’’ Ja sam rekla: ,,Da!’’ Ponovno me pitao, ja sam odgovorila: ,,Da!’’ Treći put me pitao i ja sam rekla: ,,Da!’’ Tada mi je Gospodin odgovorio: ,,Pa što onda čekaš? Ja želim da ti budeš animatorica.’’ I tako sam donijela odluku odazvati se kad su me pozvali u Kursiljo. Razgovarala sam prvo s Bogom jer animatorstvo shvaćam prvenstveno kao poziv i kao odgovornost kroz koje Bog djeluje.

Od rujna sam članica formativnog tima i radosna sam što imam priliku služiti u jednom od timova Kursilja. I dalje animiram na krizmaničkim tečajevima i od njih nosim jedno predivno iskustvo života s Bogom u zajednici. Doživjela sam da uopće nema veze koliko si blizak i koliko dobro poznaješ ljude s kojima ideš u neku župu jer Gospodin kroz vikend da priliku za upoznati te osobe i nerijetko se dogodi da ti postanu veoma dragi a nekad neki i bliski prijatelji. Za mene je to slika Duha Svetoga koji vodi Kursiljo jer smatram da samo On može toliko puta povezati različite nepoznate osobe i u par sati stvoriti jedno zajedništvo u kojem svi surađuju kao da oduvijek rade skupa. Često svi imamo svoje predodžbe kako će to biti, a onda na kraju ispadne mnogo bolje, jer Gospodin vodi tečajeve, a mi smo samo instrumenti koji smo se dali na raspolaganje.

Najveći i najvažniji blagoslov Kursilja u mojem životu je prijateljstvo s Bogom. Prije susreta s Kursiljom bila sam tradicionalni katolik (kako mi to volimo reći u svjedočanstvima), ali nisam imala prisan odnos s Bogom. Bio je On uvijek tu, ali je bio meni dalek, a sada shvaćam koliko mi je blizu, da je u mojoj svakodnevici, u prijateljima, u prirodi. Susret s Bogom na Krapnju donio mi je blagoslov da primijetim Božju ljepotu u suncu, prvim pahuljama snijega, u moru, da ga prepoznajem i izvan Krapnja, u svakodnevnici, te da osvijestim da je On sa mnom. Čak ga ponekad primjećujem i u lošim situacijama, da me i kroz njih Bog ljubi i da sam njegova ljubljena kćer. U Kursilju se osjećam kao Božji radnik i volim raditi za Boga čija je Ljubav preobilna, čiju sam Ljubav osjetila, koji uvijek vrati stostruko i Njemu želim kroz takav način apostolata darovati svoje vrijeme. Smatram da smo mi Kursiljisti Božji sijači, znamo da je život najljepši s Gospodinom i On nas šalje dalje da to podijelimo drugima. Veliki plod Kursilja u mojem životu je i rast u komunikaciji s drugima te razvoj empatije za druge, često kao animator trebam napraviti prvi korak, reagirati, pa mi je to donijelo velike plodove u privatnom i poslovnom aspektu života jer sam krenula razvijati svoje organizacijske, ali i ostale vještine. Uz to, Bog mi je kroz Kursiljo darovao prijatelje – nedavno sam bila kuma na vjenčanju prijateljici koju sam tamo upoznala. Volim reći da su prijatelji obitelj koju sami biramo, a u Kursilju sam upoznala toliko divnih ljudi koji su mi postali važni i bliski.

Ove godine na Krapnju, prvu večer na upoznavanju imala sam priliku odgovoriti na pitanje: zašto se uvijek vraćamo na kamp. Podijelila sam ovu sliku s Vira: kada sam s plaže ulazila u more, na početku sam osjetila oštro kamenje pod stopalima pa su me prilično zaboljela, no kako sam išla prema dubini, u jednom trenutku moja stopala dotaknula su pijesak. Tjedan poslije Vira išla sam animirati na Krapanj, u tom trenutku pomislila sam se da je pijesak za mene Krapanj. Kad sam tamo, svijet je utišan, a Gospodina čujem glasnije.


My name is Katica Tunjić, I am 27 years old. I graduated in economics, and I work in marketing. My hobbies are animating in my parish and in Cursillo, reading at Mass and singing in the choir. I am a friendly person who likes to go everywhere, to coffee shops, to skating rinks, to theaters and cinemas, and that’s why my schedule is almost always filled with activities that I enjoy.

I found out about Cursillo when a Cursillo for confirmation candidates was organized in my parish. My friends, animators from the parish, were animating there and had invited me to come to the course. They told me about their positive experiences in the community and invited me to come to Krapanj and have that experience as well. While I was there, I saw that all of the animators were very close to each other, and that everyone was happy and cheerful, that joy attracted me so much that I ended up going to Krapanj. For the first few years I was a participant, they noticed me, and one year asked if I wanted to get involved and become an animator and commit to that role. I didn’t want to make that decision alone, so that year I asked God if He wanted me to be an animator. During the moments of silence on Krapanj, we had to think about the Gospel where the Lord asks: “Do you love me?” Our task was to put in our name, so the Lord asked me: “Katica, do you love me?” I said: “Yes!” He asked me again, I answered: “Yes!” He asked me the third time and I said: “Yes!” Then the Lord answered me: “Then what are you waiting for?” I want you to be an animator.” And so I made the decision to respond to my invitation to join Cursillo. I talked with God first because I understand animation primarily as a calling and as a responsibility through which God works.

I have been a member of the formation team since September and I am happy to have the opportunity to serve in one of the Cursillo teams. I continue to animate at Cursillos for confirmation candidates from where I have a wonderful experience of living with God in a community. I have experienced that it doesn’t matter how close you are and how well you know the people you go to a parish with, because the Lord gives you the opportunity to meet these people during the weekend and it often happens that they become very dear to you and sometimes even become close friends. For me, it is a picture of the Holy Spirit leading Cursillo, because I believe that only He can connect different unknown people so many times and create a community in a few hours in which everyone cooperates as if they have always worked together. Often we all have our own ideas of how it will be, and then in the end it turns out much better, because the Lord guides the Cursillos, and we are just the instruments that we have made available for Him to use.

The greatest and most important blessing of Cursillo in my life is my friendship with God. Before meeting Cursillo, I was a traditional Catholic (as we like to say in our testimonies), but I did not have an intimate relationship with God. He was always there, but He was far away from me, and now I realize how close He is to me, that He is in my everyday life, in my friends, in nature. Meeting God on Krapanj brought me the blessing to notice God’s beauty in the sun, the first snowflakes, in the sea, to recognize him outside of Krapanj, in everyday life, and to realize that He is with me. Sometimes I even notice him in bad situations, that even through them God loves me and that I am his beloved daughter. In Cursillo, I feel like God’s worker and I like to work for God, whose Love is too abundant, whose Love I have felt, who always returns a hundredfold and I give him my time through this way of apostolate. I believe that we Cursillists are God’s sowers, we know that life is the most beautiful with the Lord and He sends us on to share that with others. The great fruit of Cursillo in my life is the growth in communication with others and the development of empathy for others, as the animator, I often have to make the first step and react and that has brought me some big fruits in my private and business life. In addition, God gave me friends through Cursillo – recently I was the maid of honor at the wedding of a friend I met there. I like to say that friends are the family that we choose ourselves, and in Kursiljo I have met so many wonderful people who became important and close to me.

This year on Krapanj, on the first evening of getting to know each other, I had the opportunity to answer the question: why do we always return to the camp. I shared this moment from the island Vir: when I was entering the sea from the beach, at the beginning I felt sharp stones under my feet, and they hurt quite a bit, but as I went deeper, at one point my feet touched the sand. A week after Vir, I went to Krapanj to animate, at that moment I thought to myself that the sand is Krapanj for me. When I’m there, the world is quiet, and I hear the Lord louder.

Podijelite objavu

Skip to content