Kokotiček i sv. Nikola :)

Kad u Udrugu ā€žKokotičekā€œ dolaze gosti, korisnici Udruge uvijek zrače nekom posebnom energijom. Kokotičeki jako vole ljude i uvijek učine da se, u druÅ”tvu s njima, svaki čovjek osjeća posebno. I onda kad dolazimo do njih umorni, tužni, u svojim brigama oni nas odmore, razvesele i rasterete. Upravo danaÅ”nji tekst Evanđelja najbolje opisuje ono Å”to čovjek doživi kada je u druÅ”tvu s Kokotičekima: ā€žSlavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, Å”to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (Lk 10, 21).ā€œ Oni su ti ā€žmaleniā€œ jer uvijek pokazuju ono Å”to je u srži Kristove poruke: ljubav.

Danas, 5. 12. 2017. godine, posebno nas je razveselio dolazak već poznate goŔće Marije Cingula. Prema metodama Kursilja, nas je sve potaknula na razmiÅ”ljanje i dopustila nam je da budemo kreativni. Pa krenimo redom. Ponajprije, poÅ”to smo započeli vrijeme doÅ”aŔća, zapjevali smo, kao uvodnu molitvu, pjesmu ā€žVisom leteÄ‡ā€œ. Najjače su se orile riječi ā€žSrca gore, evo zoreā€œ, a u tome je prednjačio naÅ” vrsni pjevač Toni Majcen. I upravo sa raspjevanim i raspoloženim srcima Marija nas je potaknula da napravimo ā€žinventuru srcaā€œ. Zajedno smo zaključili kako je važno u vremenu adventa vidjeti kakav je naÅ” život, jesmo li dobri ili loÅ”i, gdje se možemo popraviti. A onda smo zaključili kako je potrebno za Božić pripremiti se preko sakramenta ispovijedi i kako je dobro činiti dobra djela. Tako se najbolje pripremamo za rođendan Isusa Krista. Vremena imamo joÅ” manje od tri tjedna da Isusu pripremimo najljepÅ”i mogući poklon, a to je naÅ”e dobro, čisto srce puno ljubavi.

Nakon uvodnog dijela o smislu doÅ”aŔća, veselje je izazvao spomen imena svetoga Nikole. Njemu se ne raduju samo djeca, već i naÅ”i Kokotičeki, ali i oni koji već davno nisu djeca. Mnogih stvari smo se prisjetili o životu tog omiljenog sveca među svim ljudima, a naučili smo i neke nove stvari o biskupu iz grada Mire. Posebno nas se dojmila priča kako je Nikola imao puno osjećaja za druge ljude i volio im je pomagati. Tako je jednom čuo kako siromaÅ”ni otac nema dovoljno novaca kako bi udao svoje tri kćeri. ČuvÅ”i to, Nikola je potajice, tri noći zaredom, kroz prozor kuće ovoga oca ubacio novac. Treće noći nije to uspio učiniti skroz neprimjetno te je morao trčati pred susjedom koji ga je vidio. Nikola se popeo na krov kuće te kroz dimnjak sipao vreću punu zlatnika. Kako su se u kući kod kamina suÅ”ile čarape, zlatnici su padali u njih. I od tada postoji običaj da se u čarape i čiste čizmice stavljaju pokloni na blagdan svetog Nikole. Jasno, svi smo znali da, kad dođemo doma, trebamo očistiti svoje čizmice da one ne ostanu prazne. Također, naučili smo da je Nikola zaÅ”titnik pomoraca, putnika, mladih djevojaka i, naravno, djece.

Nakon upoznavanja sa životom svetoga Nikole, svaki je dobio sliku svetoga Nikole koju je trebalo obojati s namjerom da se ova slika ostavi svetome Nikoli kao poklon kada dođe ove noći ostaviti nam poklon. Nakon obavljenog posla, u obliku kratkog dokumentarnog filma, ponovili smo naučeno gradivo o svetom Nikoli. Uslijedila je pauza prožeta ugodnim druženjem i razgovorom o svakakvim dogodovÅ”tinama iz naÅ”ih života te smo izmijenili primjere gdje smo pokuÅ”ali drugima pomoći. A nakon pauze slijedi ono Å”to Kokotičeki najviÅ”e vole – pjesma. Učili smo pjesmu čije riječi idu: ā€žDođi, dođi nam Nikola… Mi te volimo Nikola… Mi te trebamo Nikola… Mi ti pleÅ”emo Nikolaā€¦ā€œ A onda je uslijedio Å”ok! Vedran je neÅ”to primijetio u hodniku i otiÅ”ao otvoriti vrata, a kad ono, u naÅ”e prostorije je doÅ”ao sveti Nikola! Očito je Nikola čuo naÅ”u pjesmu koja se ori čitavom ulicom, pa je odlučio posjetiti nas.

Nemoguće je riječima opisati radost i sreću kako na licima Kokotičeka, tako i na licu svetoga Nikole. On se pozdravio sa svima nama, pitao nas kako se zovemo, Å”to radimo, gdje živimo. Uputio nam je nekoliko poticajnih riječi kako da živimo, ali nam je i ispričao kako je on zaÅ”titnik grada Varaždina te kako njegovu sliku možemo vidjeti u crkvi svetoga Nikole. Svi smo se na kraju poslikali sa svetim Nikolom i to ne samo zajednički, već svaki osobno. Na kraju Nikola nam je, naravno, podijelio i poklone koje je pripremio za nas, a mi smo mu darovali obojane likove na kojima je on prikazan. Nije se Nikola dugo mogao zadržati u naÅ”em druÅ”tvu (iako vjerujemo da bi on to volio), ali je obećao da će svakako i sljedeće godine navratiti kod nas. Sada ima puno posla obilazeći razna mjesta gdje se dječji smijeh i radost čuju. A mi smo se oprostili od njega s osmijehom na licu, znajući da ono Å”to nas je Nikola naučio, mi moramo nastaviti činiti dalje. Zato svima vama koji ovo čitate Kokotičeki poručuju: volite se i darujte ljubav jedni drugima!

Vlč. Leonardo Šardi

Podijelite objavu

Skip to content