Kad u Udrugu āKokotiÄekā dolaze gosti, korisnici Udruge uvijek zraÄe nekom posebnom energijom. KokotiÄeki jako vole ljude i uvijek uÄine da se, u druÅ”tvu s njima, svaki Äovjek osjeÄa posebno. I onda kad dolazimo do njih umorni, tužni, u svojim brigama oni nas odmore, razvesele i rasterete. Upravo danaÅ”nji tekst EvanÄelja najbolje opisuje ono Å”to Äovjek doživi kada je u druÅ”tvu s KokotiÄekima: āSlavim te, OÄe, Gospodaru neba i zemlje, Å”to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (Lk 10, 21).ā Oni su ti āmaleniā jer uvijek pokazuju ono Å”to je u srži Kristove poruke: ljubav.
Danas, 5. 12. 2017. godine, posebno nas je razveselio dolazak veÄ poznate goÅ”Äe Marije Cingula. Prema metodama Kursilja, nas je sve potaknula na razmiÅ”ljanje i dopustila nam je da budemo kreativni. Pa krenimo redom. Ponajprije, poÅ”to smo zapoÄeli vrijeme doÅ”aÅ”Äa, zapjevali smo, kao uvodnu molitvu, pjesmu āVisom leteÄā. NajjaÄe su se orile rijeÄi āSrca gore, evo zoreā, a u tome je prednjaÄio naÅ” vrsni pjevaÄ Toni Majcen. I upravo sa raspjevanim i raspoloženim srcima Marija nas je potaknula da napravimo āinventuru srcaā. Zajedno smo zakljuÄili kako je važno u vremenu adventa vidjeti kakav je naÅ” život, jesmo li dobri ili loÅ”i, gdje se možemo popraviti. A onda smo zakljuÄili kako je potrebno za BožiÄ pripremiti se preko sakramenta ispovijedi i kako je dobro Äiniti dobra djela. Tako se najbolje pripremamo za roÄendan Isusa Krista. Vremena imamo joÅ” manje od tri tjedna da Isusu pripremimo najljepÅ”i moguÄi poklon, a to je naÅ”e dobro, Äisto srce puno ljubavi.
Nakon uvodnog dijela o smislu doÅ”aÅ”Äa, veselje je izazvao spomen imena svetoga Nikole. Njemu se ne raduju samo djeca, veÄ i naÅ”i KokotiÄeki, ali i oni koji veÄ davno nisu djeca. Mnogih stvari smo se prisjetili o životu tog omiljenog sveca meÄu svim ljudima, a nauÄili smo i neke nove stvari o biskupu iz grada Mire. Posebno nas se dojmila priÄa kako je Nikola imao puno osjeÄaja za druge ljude i volio im je pomagati. Tako je jednom Äuo kako siromaÅ”ni otac nema dovoljno novaca kako bi udao svoje tri kÄeri. ÄuvÅ”i to, Nikola je potajice, tri noÄi zaredom, kroz prozor kuÄe ovoga oca ubacio novac. TreÄe noÄi nije to uspio uÄiniti skroz neprimjetno te je morao trÄati pred susjedom koji ga je vidio. Nikola se popeo na krov kuÄe te kroz dimnjak sipao vreÄu punu zlatnika. Kako su se u kuÄi kod kamina suÅ”ile Äarape, zlatnici su padali u njih. I od tada postoji obiÄaj da se u Äarape i Äiste Äizmice stavljaju pokloni na blagdan svetog Nikole. Jasno, svi smo znali da, kad doÄemo doma, trebamo oÄistiti svoje Äizmice da one ne ostanu prazne. TakoÄer, nauÄili smo da je Nikola zaÅ”titnik pomoraca, putnika, mladih djevojaka i, naravno, djece.
Nakon upoznavanja sa životom svetoga Nikole, svaki je dobio sliku svetoga Nikole koju je trebalo obojati s namjerom da se ova slika ostavi svetome Nikoli kao poklon kada doÄe ove noÄi ostaviti nam poklon. Nakon obavljenog posla, u obliku kratkog dokumentarnog filma, ponovili smo nauÄeno gradivo o svetom Nikoli. Uslijedila je pauza prožeta ugodnim druženjem i razgovorom o svakakvim dogodovÅ”tinama iz naÅ”ih života te smo izmijenili primjere gdje smo pokuÅ”ali drugima pomoÄi. A nakon pauze slijedi ono Å”to KokotiÄeki najviÅ”e vole ā pjesma. UÄili smo pjesmu Äije rijeÄi idu: āDoÄi, doÄi nam Nikola⦠Mi te volimo Nikola⦠Mi te trebamo Nikola⦠Mi ti pleÅ”emo Nikolaā¦ā A onda je uslijedio Å”ok! Vedran je neÅ”to primijetio u hodniku i otiÅ”ao otvoriti vrata, a kad ono, u naÅ”e prostorije je doÅ”ao sveti Nikola! OÄito je Nikola Äuo naÅ”u pjesmu koja se ori Äitavom ulicom, pa je odluÄio posjetiti nas.
NemoguÄe je rijeÄima opisati radost i sreÄu kako na licima KokotiÄeka, tako i na licu svetoga Nikole. On se pozdravio sa svima nama, pitao nas kako se zovemo, Å”to radimo, gdje živimo. Uputio nam je nekoliko poticajnih rijeÄi kako da živimo, ali nam je i ispriÄao kako je on zaÅ”titnik grada Varaždina te kako njegovu sliku možemo vidjeti u crkvi svetoga Nikole. Svi smo se na kraju poslikali sa svetim Nikolom i to ne samo zajedniÄki, veÄ svaki osobno. Na kraju Nikola nam je, naravno, podijelio i poklone koje je pripremio za nas, a mi smo mu darovali obojane likove na kojima je on prikazan. Nije se Nikola dugo mogao zadržati u naÅ”em druÅ”tvu (iako vjerujemo da bi on to volio), ali je obeÄao da Äe svakako i sljedeÄe godine navratiti kod nas. Sada ima puno posla obilazeÄi razna mjesta gdje se djeÄji smijeh i radost Äuju. A mi smo se oprostili od njega s osmijehom na licu, znajuÄi da ono Å”to nas je Nikola nauÄio, mi moramo nastaviti Äiniti dalje. Zato svima vama koji ovo Äitate KokotiÄeki poruÄuju: volite se i darujte ljubav jedni drugima!
VlÄ. Leonardo Å ardi