Nas 28 zajedno sa velečasnim Marinkom Miličevićem okupilo se vikend uoči Valentinova u Baškim Oštarijama kod Gospića. Ovo je druga godina zaredom da se tamo organizira duhovna obnova za mlade.

Prvi dan smo nakon večere i mise imali kratko upoznavanje gdje smo se svi predstavili te rekli jesmo li u vezi, braku ili još tragamo za pravom osobom.Vel. Marinko podijelio je s nama neka svoja osobna iskustva, a zatim prepustio riječ bračnom paru Galinec, koji su pozvani da svjedoče, a u braku su 45 godina. Potom smo dobili zadatak da napišemo kakve bi kvalitete trebao imati budući muž/žena te kojoj temi bi htjeli da se posveti pažnja i da se ona obradi na obnovi.

U subotu ujutro smo razmatrali navještenje Josipu iz Matejevog evanđelja, a potom smo razmijenili iskustva u grupama nakon čega je vel. Marinko imao temu o hodanju i braku gdje smo ponovili, produbili i još mnogo toga naučili kakvi mi sami trebamo biti prije veze i u samoj vezi, a kasnije i u braku. Urezala mi se rečenica „Budite vi ta osoba s tim kvalitetama za koje želite da vaš budući/buduća ima.“

Nakon uvodne teme, zaručnici Marina i Ivan posvjedočili su nam o svojem odrastanju, o tome kakvi su bili prije obraćenja te kako je započelo njihovo upoznavanje, druženje te zatim veza i zaruke. Zapamtila sam kako je Ivan rekao da su Marina i on totalno različiti, ali kako ih Bog izgrađuje u toj različitosti i kako kad je Bog na prvom mjestu u odnosu ostalo sve jednostavnije funkcionira. Popodne smo imali divnu šetnju do vidikovca Kubus gdje smo osim prekrasnog pogleda na more i otoke i upijanja zraka sunca razgovarali, pričali viceve i fotografirali se. Predvečer su ponovno svjedočili Branko i Božica. Njih je bilo dovoljno samo promatrati i svaki put bi me podsjetili na ono što ljubav jest i kakva bi trebala biti. Zapamtila sam kako je Božica rekla da je dan prije vjenčanja shvatila da ona svoj “da” zapravo izgovara prvo Bogu, a onda svome mužu. Posebno mi je bio zanimljiv dio gdje je Božica pričala o tome kako je htjela promijeniti svoga muža, a zatim kao savjet od svećenika dobila da moli svaki dan molitvu „Ja ljubim i prihvaćam Branka onakvim kakvim ga je Bog stvorio“ te kako je ona bila ta koja se počela mijenjati moleći tu molitvu. Više nije toliko htjela da Branko zadovolji njene potrebe i njenu pažnju nego se usmjerila ka njemu i bila je ta koja je davala. Nas sudionice podsjetila je kako trebamo zavoditi svoje muževe uvijek, sve do svoje/njegove smrti. S nama je također podijelila svoje iskustvo gubitka vida te kako ju je baš kroz teškoće Gospodin okrenuo prema Njemu samome i dao joj sebe. Nakon svjedočenja slijedila je sv. Misa i prekrasno klanjanje koje je trajalo sve do ponoći te ispovijed i pojedinačna molitva.

U nedjelju smo pod sv. Misom razmijenili dojmove o obnovi, ručali i potom radosno krenuli kući gdje započinje naša iduća duhovna obnova, a to je živjeti ono što smo čuli u ova predivna tri dana.

Dojmovi sudionika:

• Pokazalo se vrlo korisno razgovarati sa ljudima na temu veze muškarca i žene pri čemu uviđam važnost poštovanja druge osobe, a i samopoštovanja. Dodatno osjećam, nakon svih predavanja, poticaj da ustrajem i da nastavim biti strpljiv umjesto dosadašnje prakse preuzimanja stvari u svoje ruke. Ipak valja Bogu prepustiti sebe i pokloniti mu više povjerenja. Dodatno sam spoznao da moram ozbiljno razgovarati sa svojom curom!
• … shvatila sam jasno ovdje da nosim veliki teret i da nisam povjerovala Bogu da mi je oprostio i da me voli i da bi mene netko mogao voljeti ovakvu kakva jesam.
• Misao, poticaj, koji mi je posebno ostao je: moliti za JAKOST! To će mi biti sad nova nakana. Prvo za svoju jakost, kako je i rekao vlč Marinko. No, jedan me dečko tu podsjetio da trebam moliti i za jakost svog budućeg muža.
• Posvjestila sam radost različitosti, svatko drugačije razmišlja. Svjedočanstva su me ohrabrila da ustrajem u traženju poziva.
• Bog me učinio sretnom, vratio mi je osmijeh na lice, zbližio s nekim ljudima, dao mi ispovijed – odrješenje grijeha, poticaj na molitvu…
• Tijekom ovog vikenda koji sam proveo daleko od kuće, s većom grupom nepoznatih ljudi, “zatvoren” u kući zbog kiša, oluja, vjetra i hladnoće, Bog je napravio malo čudo! Ili veliko?! Odlazim zagrijan, s puno novih prijatelja (braće i sestara) nakon puno zajedničkih molitava, promišljanja, razgovora i druženja.
• Vrhunac je bila sveta ispovijed i klanjanje gdje sam predala Bogu svoj život i oslobođena straha za budućnost, hrabro krećem dalje, jer vjerujem u njegovu providnost i plan za moj život.
• Trebao mi ovaj vikend da učvrstim svoja uvjerenja, koja su malo olabavila pod pritiskom okoline. Pater Marinko je divan, Bog ga blagoslovio i podario dugim i zdravim životom da može biti tako dobar pastir još mnogim generacijama!
• Na klanjanju i ispovijedi iscjeljivala sam svoje rane i Gospodin je blago srušio moju blokadu i konačno sam mogla plakati.
• Kada sam došao, donio sam pun ruksak tereta, a i nisam imao nikakva očekivanja. U ova 3 dana došao sam do spoznaje Josipove jakosti, da je dobro ne forsirati nego komunicirati kao kršćanin. Otvorenost, bliskost i veselje je nastupilo nakon prvog opreznog dana. Na klanjanju i nakon ispovijedi te razgovora/molitve s vlč Marinkom osjetio sam da nisam sam u nošenju tereta. Teret je nestao!