22.10.2019., je po metodama Kursilja, održan prvi susret u ovoj pastoralnoj godini, za naše Kokotičeke. Da podsjetimo, „Kokotiček“ je Udruga za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Varaždinske županije. Do suradnje je došlo preko prof. Ivane Peček koja je nakon jednog ljeta provedenog u društvu dvoje prijatelja na Krapnju, zamolila da pokušamo nešto slično i sa korisnicima ove udruge. Od tada je prošlo 5,6 godina i suradnja nije stala iako… Iako je uvijek iznova, izuzetno teško naći nekoga da dođe i posvjedoči o svom životu s Kristom. Žalosti činjenica da od listopada do svibnja, praktički nema čovjeka u Vž biskupiji koji bi došao i bio s ovim divnim ljudima. Pričamo ovdje o jednom susretu na mjesec, a riječ je o svega osam susreta u jednoj pastoralnoj godini… No, dobro, krenimo na nešto ljepše, u vjeri i nadi kako će Gospodin uvijek providjeti radnike za svoju žetvu. Ovaj put je dogovoreno da pomognemo Kokotičekima upoznati sv. Franju. To smo i učinili uz pomoć vlč. Leonarda Šardija i suradnice Kursilja, gđe. Lidije Kovačić. Na samom početku smo se pomolili i zamolili Gospodina da bude s nama. Nakon toga pogledali smo crtani film kojim smo im približili život i djelo sv. Franje (https://youtu.be/B2Zmpa5grGY). Fasciniralo me kako su se samo smirili i pažljivo pratili filmić. Toliko su pomno pratili da su u jedno vrijeme postali zbunjeni riječju „guba“, pa smo zaustavili filmić kako bismo pojasnili što je guba. A kako nisu bili sigurni tko je to sv. Franjo, netko je komentirao kako je to papa Franjo 😉
Nakon filmića, povjerenik za osobe s invaliditetom i njihove obitelji Vž biskupije, i prijatelj Kursilja, vlč. Leonardo Šardi je kratko naglasio ono najvažnije iz crtanog filma, dodavši i osobno svjedočanstvo vezano uz sv. Franju. Između ostalog je rekao: „ Sv. Franjo je bio jednostavan čovjek koji je postao svet. Znamo da je nosio smeđu odjeću, koju zovemo habit i svi koji su ga slijedili, i koji ga i danas slijede, daju zavjet siromaštva, poslušnosti i čistoće i svi oni rade za Isusa. Za vrijeme studiranja na bogosloviji, razmišljao samo kako bih možda mogao biti franjevac. Bila mi je zanimljiva njihova duhovnost, odjeća i to što žive u zajednici. No, kako je vrijeme odmicalo, shvatio sam da trebam biti dijecezanski svećenik, ali da se trebam truditi živjeti ono što je živio sv. Franjo. Kako Bog im jako dobar smisao za humor, ređen sam za đakona upravo na spomendan sv. Franje, 04.10. A moje svećeničko ređenje je bilo 13.06. kada također slavimo jednog franjevca, sv. Antuna Padovanskog. Mi ne moramo živjeti tako strogo kao sv. Franjo, ali možemo uvijek biti zahvalni Bogu i pomagati jedni drugima: voljeti ljude i moliti se Bogu, i moliti se i pomagati ljudima.“
Nakon kratke okrjepe, poslušali smo svjedočanstvo Lidije koja je ispričala koji je to bio trenutak u njenom života kad je prepoznala da je Bog na djelu. Tako ona naglašava: „Moj susret sa živim Bogom je došao preko mog sina Luke. Naime, moja trudnoća s Lukom je bila skroz uredna i sve je bilo u redu, a onda je nakon poroda odmah umro. Reanimirali su ga i oživjeli. Danas znam da mu je Bog podario drugu šansu za život. Tada to nisam tako doživjela. Luka danas ima 20 godina i normalno funkcionira, povremeno ima nekih problema ali živi i studira kao i većina njegovih vršnjaka. Kad je bio krizmanik morao je proći Kursiljo, a na Kursiljo smo bili pozvani sudjelovati i mi roditelji. Nakon što sam čula koliko je njen sin oduševljen time, krenuli smo i suprug i ja. Tu prepoznajem Božju ruku u svom životu. Svijet vidim nekim novim očima. Razgovaram s Bogom svaki dan, i kad je dobro i kad je loše. Iako je moj sin već odrastao, ipak nastojimo obići zajedničke sv. Mise i molitve krunice četvrtkom. To nas doista nosi. Luka je mlad čovjek kojemu možda sad Bog i nije najvažniji, ali ja ga usmjeravam prema Njemu; no on se mora sam susresti s Njim. Uz svog sina, njegov vjeronauk, Kursiljo, doista sam puno naučila o vjeri. Danas Božju blizinu prepoznajem svaki dan: u pjevu ptica, toplini sunca, igri oblaka i neizmjerno sam Mu zahvalna što nam je vratio Luku i što nas sve ljubi.” Inače, V., rijetko sudjeluje u programu, većinom je na hodniku, a sad je pozorno slušao Lidijinu priču i sudjelovao na svoj način u dojmovima. Ali da, bio je tu, s nama. Kroz sve ove godine, doživljavamo koliko je velika i važna ona divna istina sv. Augustina koji je rekao: „Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubi ga!“ To je ono što i mi nastojimo iz susreta u susret s ovim krasnim dušama. Zahvaljujemo svima koji su se kroz ove godine odazivali i davali, i još uvijek daju ljubav ovim krasnim ljudima. I još jedna lijepa vijest je da je ovo za Lidiju bila premijera – po prvi puta je stala pred ljude i pričala im svoju priču 😉 Naravno, Kokotičeki su jako iskrena i direktna publika, a prihvatili su je kako to samo oni znaju – glasno i s otvorenim srcem.
Naravno da su Kokotičeki imali i par pitanja za našu Lidiju. T. je tako pitala
koliko se molila kad je Luka umro. Na to je Lidija rekla kako tada nije molila jer nije bila u vjeri, ali je zato to sve nadoknadila kasnije. A T. je pitao je li bila jako sretna kad su ga vratili u život. A Lidija je rekla da je bila neopisivo sretna i da svaki dan zahvaljuje Bogu na Luki. Naravno da smo ih pitali i za njihove dojmove, pa vam ih donosimo u cijelosti 😉
1.Što ti se najviše svidjelo na ovom susretu? 2.Što si naučio/naučila od svetog Franje? 3.Što za tebe znači biti svet/sveta? 4.Što nam imaš reći za kraj ovog susreta?
T. : 1.Filmić o sv. Franji i priča od Lidije. 2.Puno sam toga naučio. Zapamtio sam jednu rečenicu iz filma, kad se prijatelj obraća sv. Franji:“Franjo, kako to da ti imaš tako malo, a toliko si radostan? Ja imam toliko puno, a sve sam žalosniji.“Zato sam zahvalan i na malom ručku jer znam da neki nemaju niš za jesti. 3.Pomagati, biti dobar, moliti se. 4.Ima jako puno trenutaka kao što je bilo s Lukom, ali je važno da je na kraju osmijeh na Lidijinom licu.
E.: 1.Sve. 2.Sve mi je bilo super. 3.Biti dobar, moliti se. 4.Ništ.
M.: 1.Ništ. 2.Ništ. 3. Ne znam – biti dobra, poslušati druge. 4.Imam dva srca –
jedno pravo i jednu tu od žila na ruci.
T.: 1.Jako me je oduševila Lidija, jako je lijepa priča. 2.Sve mi je bilo poznato. 3.Biti dobra, pomagati, moliti se, redovito ići na misu. 4.Ja bih zamolila Aniku da idući put govorimo o djevici Mariji, sv. Josipu ili bilo što drugo.
M.: 1.Meni se svidjelo kaj je ovaj z batinom radil i gradil crkvu. 2.Naučil sam da treba pomagati. 3.Biti poslušan, pomagati jedan drugom. 4.Bilo mi je lijepo. Pa kaj velite na to da ja nekome pomognem?
L.: 1.Filmić mi se svidio. 2.Svidjelo mi se kako je Franjo gradil crkvu. 3.Pošten, pristojan, poslušan, biti prijatelj. 4.Jako lepo mi je bilo.
M.: 1.Sve. 2.Kad je dijelio novac. 3.Treba slušati mamu i tetu, voljeti. 4.Zamolil bih gospođu glavnu da netko dojde i pjeva nekaj od Vinka Coce.
T.: 1.Film. 2.Da nosi smeđu haljinu. 3.Moram biti dobar, paziti nećaka i mamu i vlč. Lea. 4.Ne.
K.: 1.Vlč. Leo je lijepo pričal. 2./ 3.Biti dobar, paziti na vlč. Lea i svoje doma. 4. Svi budite dobri.
S.: 1.Filmić i kad smo pjevali. 2.Sv. Franjo je bio dobar. 3.Biti dobar. 4. Bilo mi je lijepo.
V.: 1.Kad su se Mirko i Luka zezali. 2./ 3.Igrati se s Antonijom. 4. De je
velečasni doma? Od kud je Sebastijan?
A. S.
