Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mk12,29)

Ljubav prema bližnjemu, pokazatelj je moje ljubavi prema samoj sebi…
Kako ljubim samu sebe?
Kada u drugome gledam pogreške, nedostatke, negativnosti… znam li da je drugi – ogledalo moje duše?! A otkud negativnosti u mojoj duši, osobito one kojih nisam svjesna? Duša pamti prvo iskustvo. Savršenu ljubav Očevu iz koje je izišla. To je mjera njene potrebe. No svijet u kojem živi, narušen grijehom, nije savršen. Nesavršeni roditelji, nesavršeni ljudi oko mene, moja osobna sklonost grijehu, moje djetinje ja koje samo traži, a ne daje… Neopraštanje, osjećaj odbačenosti, bol, strah da će bol trajati vječno, nezreli racio koji ne može razumijeti ni spoznati i nesvjesno potisnuće u podsvijest… nema više bola ni bolnih događaja. Slične situacije i u odrasloj dobi, aktiviraju podsvijest… Svoju negativnost vidim projiciranu u drugom. Zreliji racio sad mi pomaže.

Spoznajući negativne osjećaje, imam izbor:
– Ponovo ih potisnuti (ja sam dobra i zla nema u meni…)
– Po njima postupiti i povrijediti bližnjeg (napad je obrana, ljutnja pravednost..)
– Poštivati Božji zakon i ne činiti zla bližnjemu svome.

Odlučujem se za poštivanje Božjeg zakona jer ” Bog je ljubav” (Iv4, 8), a moja duša željna Ljubavi. ” Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! (1Iv1, 5)” A ja trebam svjetlo Duha Svetoga da bi znala dalje..”U ovom je ljubav; ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas.” (Iv4, 10) Bog je napravio prvi korak, „od Duha nam je svoga dao“ (1Iv4,13) da bi ja u svojoj slobodi, imala izbor…Ostati u njegovoj ljubavi i ljubiti bližnjeg ili otići u tamu grijeha… Iz ljubavi prema sebi, ostajem u Njemu, iz ljubavi prema Njemu, ljubim bližnjeg svoga. “Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedni druge” (Iv 4, 11) Ljubeći drugog, činim najveće dobro svojoj duši. Ostajem u Bogu i Bog u meni. Dužnost postaje radost!

Spoznati svoju negativnost, ali se ne ponašati po njoj, znači ozdravljati iznutra te moći ljubiti sebe, prihvaćajući se u cijelosti, svoje mane i vrline, svoje svjetlo i svoju tamu, onako kako me
Gospodin prihvaća i ljubi – bezuvjetno! Kad naučim ljubiti sebe, ljubit ću ispravno i druge. U svakom je srcu neprestana borba između dobra i zla a crta prolazi mojim srcem. Zato je bližnji dar Božji, moje ogledalo, pokazatelj koliko sam napredovala u ljubavi po uzoru na Učitelja, moje vježbalište, moje čistilište, moje lječilište, moj blagoslov!
Blagoslovljen da si Oče, Gospodaru neba i zemlje što si otajstva Kraljevstva, objavio malenima! (Mt11,25)

Ivanka Samardžić

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content