Ljubav prema bližnjemu, pokazatelj je moje ljubavi prema samoj sebi…
Kako ljubim samu sebe?
Kada u drugome gledam pogreške, nedostatke, negativnosti… znam li da je drugi – ogledalo moje duše?! A otkud negativnosti u mojoj duši, osobito one kojih nisam svjesna? Duša pamti prvo iskustvo. Savršenu ljubav Očevu iz koje je izišla. To je mjera njene potrebe. No svijet u kojem živi, narušen grijehom, nije savršen. Nesavršeni roditelji, nesavršeni ljudi oko mene, moja osobna sklonost grijehu, moje djetinje ja koje samo traži, a ne daje… Neopraštanje, osjećaj odbačenosti, bol, strah da će bol trajati vječno, nezreli racio koji ne može razumijeti ni spoznati i nesvjesno potisnuće u podsvijest… nema više bola ni bolnih događaja. Slične situacije i u odrasloj dobi, aktiviraju podsvijest… Svoju negativnost vidim projiciranu u drugom. Zreliji racio sad mi pomaže.

Spoznajući negativne osjećaje, imam izbor:
– Ponovo ih potisnuti (ja sam dobra i zla nema u meni…)
– Po njima postupiti i povrijediti bližnjeg (napad je obrana, ljutnja pravednost..)
– Poštivati Božji zakon i ne činiti zla bližnjemu svome.

Odlučujem se za poštivanje Božjeg zakona jer ” Bog je ljubav” (Iv4, 8), a moja duša željna Ljubavi. ” Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! (1Iv1, 5)” A ja trebam svjetlo Duha Svetoga da bi znala dalje..”U ovom je ljubav; ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas.” (Iv4, 10) Bog je napravio prvi korak, „od Duha nam je svoga dao“ (1Iv4,13) da bi ja u svojoj slobodi, imala izbor…Ostati u njegovoj ljubavi i ljubiti bližnjeg ili otići u tamu grijeha… Iz ljubavi prema sebi, ostajem u Njemu, iz ljubavi prema Njemu, ljubim bližnjeg svoga. “Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedni druge” (Iv 4, 11) Ljubeći drugog, činim najveće dobro svojoj duši. Ostajem u Bogu i Bog u meni. Dužnost postaje radost!

Spoznati svoju negativnost, ali se ne ponašati po njoj, znači ozdravljati iznutra te moći ljubiti sebe, prihvaćajući se u cijelosti, svoje mane i vrline, svoje svjetlo i svoju tamu, onako kako me
Gospodin prihvaća i ljubi – bezuvjetno! Kad naučim ljubiti sebe, ljubit ću ispravno i druge. U svakom je srcu neprestana borba između dobra i zla a crta prolazi mojim srcem. Zato je bližnji dar Božji, moje ogledalo, pokazatelj koliko sam napredovala u ljubavi po uzoru na Učitelja, moje vježbalište, moje čistilište, moje lječilište, moj blagoslov!
Blagoslovljen da si Oče, Gospodaru neba i zemlje što si otajstva Kraljevstva, objavio malenima! (Mt11,25)

Ivanka Samardžić