Već treću godinu zaredom suradnici Kursilja i njihovi prijatelji okupljaju se u Pastoralnom centru u Baškim Oštarijama, na pola puta između Gospića i Karlobaga, gdje se susreću kopno, planina i more. Upravo tako nam je i bilo: susret neba i zemlje, a duga koja ih je povezivala bili smo mi – Kursiljisti – u bojama.
Tri dana koja smo proveli zajedno protekla su u času, a ovaj, kako od milja zovemo »zimski Krapanj«, postao nam je već tradicija. Svake godine drugi suradnici organiziraju, svake godine poneka nova lica, a duh i radost – jednaki, »razliveni u srcima našim«.
Prvi dan obilježila nam je mlada obitelj Adanić iz Sesvetskog Kraljevca, čiji su mama i tata, Željka i Franjo, u šest godina braka svoja srca otvorili za četvero sinova te su nam u osobnom svjedočanstvu (dok su njihova djeca snivala snom pravednika 🙂 ), posvjedočili o istinskoj ljubavi, predanju, otvorenosti, služenju i vlastitu obraćenju. Bilo je to pravo kursiljističko svjedočanstvo te se tražila maramica više.
Sljedeći dan proveli smo u zajedničkom odlasku na vidikovac, a u popodnevnim satima suradnik Mario Ećimović govorio nam je o neverbalnoj komunikaciji te smo svi s oduševljenjem promatrali jedni druge, uočavali dotad uobičajeno te se divili jedni drugima. Duhovni dio programa u sva tri dana vodio je vlč. Marinko Miličević, dragi prijatelj pokreta Kursiljo s kojim smo imali svakodnevne svete mise, klanjanja, a mogli smo mu se obratiti i za osobnu molitvu, razgovor i/ili ispovijed. Njegova otvorenost, bliskost mladima, smisao za humor i jednostavnost, širina duha, dubina odnosa s Trojstvom, Marijom, svecima i anđelima povećavala je našu čežnju da i mi živimo od tih odnosa, »kako na nebu, tako i na zemlji«.
Posljednji dan gledali smo video s Kršćanskog vodstva o »Razmetnom Bogu« te poslije toga imali rad u skupinama. Tražila se minuta više za razgovorima, no čekao nas je gospićko-senjski biskup Mile Bogović s kojim smo proveli vrijeme u molitvi i razgovoru. Biskup je htio vidjeti kako mladi kršćani dočekuju Novu godinu, a mi smo htjeli vidjeti kako je to doživjeti osoban odnos s biskupom. U smijeh i radost te biskupski blagoslov krenuli smo se spremati za doček.
Novu godinu dočekali smo u zahvali Ocu za sve milosti u protekloj godini i molili ga za otvorenost u godini koja slijedi. Slavili smo svetu misu u 23 sata koju je predvodio mladomisnik, vlč. Josip Šimatović, zajedno s vlč. Marinkom, a pjesma se orila do iza ponoći kada je krenula zabava, ples i tombola u dvorani.
Uz planinarenje, mnogo slobodnog vremena za međusobna upoznavanja i društvene igre, radost, zagrljaje, smijeh, darežljivost i otvorenost, ali i iskustvo božanske i ljudske topline i ljubavi, svjedočanstvo pravog obiteljskog i svećeničkog poziva, uz dva blagoslova – biskupski i mladomisnički – ušli smo u ovu, 2014. godinu.
Neka je Vama i svima Vašima blagoslovljena, radosna i mirna nova godina!
Pozdrav uz himnu ovogodišnjeg dočeka: »Slavu Mu dajmo, slavu Mu dajmo, Isus je Gospod Bog. Njemu se divim, Njemu se klanjam, Isus je Gospod Bog.«
Katarina Markić
