Stupivši na otok i vidjevši samostan već sam bio dirnut Božjom prisutnošću: to je Krapanj! To je Kursiljo! Uhvatila me melankolija – ovdje sam dolazio sam, zatim s djevojkom, kasnije suprugom, a sada s kćeri i s najmlađom kursiljisticom u ženinoj utrobi. Prošavši vrata samostana ušli smo u Božji vrt: miris mora i cvijeća, zujanje pčela i Andrijin osmijeh koji nas grli poput Oca svoje izgubljene sinove koji su došli izdaleka. Već tad se u nama probudio duh Kursilja: radost!
Dragi rektori, Ana i Vedran Pavlović te ostale animatorske obitelji: Ćurković, Galinec, Jarnjak, Šarčević i Špar srdačno su dočekivali obitelji otvorene primiti sve što im je Bog u ovom tjednu pripremio. Posebni gosti termina bili su isusovac i psihoterapeut Antun Volenik i psihoterapeutkinja Nikolina Essert. Pater je na stručan, ali pristupačan način govorio o pretjeranoj brizi majke i premaloj zastupljenosti očeva u suvremenom društvu dok je Nikolina na humorističan i simpatičan način govorila o komunikaciji u braku, teologiji tijela i djeci. Želeći prenijeti autentičan duh Kursilja trudili smo se držati originalnog programa stoga je Andrija svako jutro uljepšao svojim temama o Duhu Svetom, sakramentima… a obitelj Špar je govorila o traganju za vrijednošću, Galinec o kršćanskom životu koji je drugačiji, dok smo Senka i ja govorili o življenju vjere u svakodnevnom životu. Rektori su govorili o tome kako su produbljivanjem odnosa s Bogom produbili međusobni odnos te kako je bitno u braku ne uzimati supružnika zdravo za gotovo.
Nakon intenzivnog rasporeda četvrtak je donio pravo osvježenje kako za odmor tako i za osvježenje u bračnom odnosu gdje su se supružnici posvetili jedno drugome te svoje odluke donijeli pred Krista u Presvetom Oltarskom sakramentu. Moja odluka bila je imati svaki dan „mali četvrtak“ u obliku provođenja vremena samo sa suprugom. Duh zajedništva širio se i kroz razigranu odbojku te radnu akciju pravljenja novih klupa i betoniranja u Betaniji što je posebno značilo muškarcima koji to u gradu nemaju prilike raditi. Ovdje Bog uvelike djeluje na muškarčevu samopouzdanju! Kako je iza teška rada potrebna okrjepa uslijedio je odličan roštilj gdje se nastavilo s pjesmom uz naše vesele svirače. Posebno zanimljive bile su ženska i muška večer gdje su se muškarci prvo u grupama, a zatim i u okupljenoj zajednici otvorili progovorivši o svom odnosu s ocem. Divno je bilo vidjeti toliko muškaraca na jednom mjestu koji su se međusobno otvorili te je i to bio put iscjeljenja njihovih rana i posvješćivanje kakvi zaista očevi želimo biti. Slijedila je obnova bračnih zavjeta u kojem smo, uz blagoslov prstenja, tražili oprost partnera za sve loše dosad učinjeno te tako krenuli u nov početak.
Naposljetku je bio bal anđela kao jedan od najdirljivijih trenutaka. Zašto? Jer se pred tobom otkriva netko tko je molio za tebe, prikazivao žrtve, darivao te i želio te što bolje upoznati. Meni jedan od najdražih trenutaka su dojmovi-dojmovi djelovanja Krista kroz Kursiljo. To je de colores, taj šaroliki spektar Božjeg darivanja nama. Kako? Kroz bližnjeg, jer na Krapnju stoji natpis: Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražih sebe i ne nađoh se. Pođoh k bližnjemu, i tu smo se u troje našli!
Mirko Miloloža
