Tečaj Kursilja za krizmanike u župi svetog Martina biskupa, u Svetom Martinu na Muri – na samom sjeveru naše domovine – bio je vikend kakav se ne zaboravlja. Nije to bio samo skup svjedočanstava, rada u grupi i igara, nego vrijeme u kojem je Bog pokazao koliko mu je stalo do svakog čovjeka, a posebno do srca mladih. Tridesetak krizmanika ušlo je u ovu malu pustolovinu ne znajući što ih točno čeka, a izišli su s nečim puno većim od očekivanog – s iskustvom Božje blizine, dobrote i živosti Crkve.
Već na samom početku, u temi „Tko sam ja“, dotaknuli smo temelje – istinu da nas Bog nije stvorio usputno, nego s namjerom, iz ljubavi, s planom. Da smo Mu dragocjeni, jedinstveni i željeni. To su riječi koje su ušla duboko u naša srca. Potom smo čuli o potrazi za vlastitom vrijednošću – kako ljudi tragaju na razne načine, ali sve to traganje često završava u osjećaju praznine i nedovršenosti. No Bog nije ostavio čovjeka u toj praznini – On je otvorio put, došao nam ususret, ušao u ljudsku stvarnost.
Tijekom cijelog tečaja s nama je bio vlč. Krunoslav Sajko, koji je svojim riječima, ali još više svojom prisutnošću, donosio Boga među nas. Govorio je o milosti i kako milost nije samo riječ, ona ima lice – lice Isusa Krista koji donosi preobrazbu. Govorio nam je o vjeri, ljubavi, o Duhu Svetom i o tome kako nas Bog neprestano poziva k Sebi. Bio je to susret sa živom Crkvom, ne s idejom, nego sa stvarnim ljudima – s onima koji su u svom životu doživjeli i padove i traženja, ali su u svemu otkrili Boga koji nikada ne odustaje.
Svaki animator na svoj je način pričao o iskustvu Božje blizine. Pavla Kutnjak podijelila je s nama duboko svjedočanstvo o tome kako kršćanski život zaista jest drugačiji. Andrija Turković, uz gitaru i temu o apostolatu pokazao je kako vjera nije samo osobna stvar, nego poziv da se Božja ljubav širi dalje. Leona i Mihael Goričanec, kao animatorski par, bili su primjer jednostavne radosti i predanja. Ivana Krajačić progovorila je o svom traganju za vrijednošću, o pokušajima da dosegne sreću, i o tome kako ju je tek susret s Bogom doveo do prave punine. Petra Hudoletnjak je čak iz Ivanca došla podijeliti svoju borbu i svjedočanstvo o zaprekama na putu vjere – iskreno, otvoreno i hrabro. Luka i Anita Kapitanić, sa svojom djecom, svjedočili su o ljepoti čistoće, govoreći s toplinom i vjerodostojnošću o ljubavi koja se poštuje i gradi. Njihove riječi, bez moraliziranja, progovorile su srcima mladih, jer su bile iskrene i duboke.
Uz sve te teme, nije izostalo ono što je Kursiljo – duh radosti. Igrali smo se, pjevali, smijali, trčali vani po sunčanom, a skoro i kišnom vremenu. Hrana koju su nam pripremili domaćini bila je toliko dobra da smo se često šalili kako jedemo kao kraljevi – ali zapravo, to nije bila samo šala. U svakom detalju se vidjelo da nas se ne prima površno, već s ljubavlju. Poseban trenutak bio je subotnji sakrament pomirenja – mnogi su tu po prvi puta u životu zaista otvorili srce. Nisu to bile samo riječi, nego stvarni susreti s Bogom koji ne osuđuje, nego podiže. U nedjelju su krizmanici, na svečanoj Svetoj Misi kao kruni ovog malog tečaja kršćanstva, u prisutnosti roditelja, uručili osobna pisma koja su sami pisali – i to je bio trenutak u kojem su se vidjele stvarne promjene, susreti koji su se dogodili u nutrini.
I nije to bio samo „vikend“ – to je bio susret. S Bogom, koji je dobar, strpljiv i nježan. S drugima, u iskrenom zajedništvu koje se rijetko doživi. Sa samima sobom – u istini, ranjivosti i radosti. I kad su u nedjelju otišli kućama, možda se u nekima rodila želja da ovo ne bude kraj, nego početak – put prema Krapnju, prema novim susretima, možda i prema tome da jednog dana sami postanu animatori.
Jer kada Bog dotakne srce, ono se ne vraća više na staro. Tada sve postaje drugačije. Isus nas ne ostavlja ondje gdje nas je našao – On vodi naprijed. I to je ono što smo osjetili u Svetom Martinu na Muri – da je Bog stvaran, prisutan, dobar. Da nas poznaje po imenu, i da želi hodati s nama. Ono što je ostalo u nama nije samo osjećaj da se doživjelo nešto izvanredno i nedostižno, nego da je vjera moguća – danas, ovdje i sada. Bez velikih riječi, bez glume, bez savršenstva – samo s istinom, povjerenjem i srcem koje se usudilo otvoriti.
