Ove godine prvi srednjoškolski termin započeo je 25.6. večerom i misom u Betaniji gdje nas je sve dočekao vlč. Andrija. Upoznali smo naših 11 animatora, rektora Luku i naša 3 svećenika, vlč. Andriju Vrane, patera Borisa Jozića i vlč. Roka Ivnovića koji su nas ovaj tjedan pratili i družili se s nama te nam svjedočili o svojem životu kroz razne teme.
U nedjelju smo imali misu u crkvi nakon koje smo čuli prvu temu, tko sam ja, koju nam je držao pater Boris Jozić. Nakon podijele u svoje grupe i prvog rada u grupi, napokon smo imali prvo slobodno vrijeme koje smo dobro iskoristili kupajući se. Popodne smo imali još jednu temu, traganje za vrijednošću, u kojoj nam je Sara svjedočila gdje se ona tražila prije nego što je svoju vrijednost pronašla u Bogu. Navečer smo imali večernju molitvu gdje smo se osvrnuli na cijeli dan i pokušali pronaći jednu stvar na kojoj smo zahvalni. Također smo izvlačili svoje štićenike, za koje smo molili i bili njihovi „anđeli“ ostatak tjedna.
U ponedjeljak smo također slušali dvije teme koje su nam svjedočili pater Boris i naša Helena, a za popodne smo imali igru, potragu za animatorima, gdje smo se zabavili a i još više povezali sa svojim grupama. Nakon igre smo svi odmorili, imali zajedničku molitvu na Nazaretskom trgu te smo brzo utonuli u san.
Utorak nam je započeo svetom misom na kojoj smo u propovijedi čuli nešto više o sakramentu pomirenja, te smo kroz dan čuli dvije teme, Kršćanski život je drugačiji koji je svjedočila Mandalena te su nam Čistoću svjedočili Leona i Mihael, ali na potpuno drugčiji način. Ove godine smo po prvi put temu održali preko video poziva. Nakon teme smo svi uživali u slobodnom vremenu za druženje, kartanje, kupanje ili pak istraživanje otoka. Navečer su nam animatori složili kviz na kojem smo se svi zabavili, nasmijali i lijepo završili dan.
U srijedu je bio malo drugačiji dan od ostalih, nakon sv. Mise gdje smo pobliže upoznali osobu Isusa Krista te nakon teme produbljivanje koju je imala naša Karolina, započeli smo šutnju- vrijeme koje smo proveli u tišini, sami sa sobom. Šutnju smo završili klanjanjem u crkvi, gdje smo uz meditacije patera Borisa i uz duhovne pjesme doista mogli osjetiti Božju prisutnost svuda oko nas. Pružena nam je i predivna prilika da svatko od nas dotakne Presveto te da prinesemo neku svoju molitvu ili zahvalu. Klanjanje je na kraju trajalo skoro 3 sata, ali nitko se nije žalio jer je doista bilo predivno slaviti Boga u zajedništvu.
U četvrtak smo dan počeli jako rano, čak u 6, kako bi radnu akciju uspješno obavili bez vrućine. Nakon dobro odrađene radne akcije, imali smo zasluženi odmor, a nakon ručka nam je uslijedila tema Zapreke+kralježnica našeg Luke. Nakon rada u grupi, zaigrali smo turnir u odbojci, u kojoj smo se puno izranjavali, ali i odlično zabavili, a kasnije smo se osvježili u moru. Dan smo završili misom u Cezareji, gdje smo uz predivan zalazak sunca predali svoje grijehe Bogu, a onda smo nakon mise svi ostali zajedno uz pjesmu još malo slaviti Boga. Nakon ovako dugog i ispunjavajućeg dana, svi smo brzo zaspali.
Petak smo započeli jutarnjom svetom misom, a prijepodne smo poslušali zadnju temu ovoga termina, Hrvoje nam je u temi Apostolat svjedočio kako je važno biti apostol sam sebi, a onda i našim bližnjima. Iskoristili smo zadnje slobodno popodne za druženje i kupanje, a onda smo se polako krenuli spremati za bal anđela na kojem smo napokon otkrili kome smo bili anđeli ovaj tjedan. Nakon bala, okupili smo se za zajedničku fotku. Pošto je večeras vrijeme spvanja bilo nešto kasnije, otišli smo još malo uživati u ovom predivnom otoku s divnim ljudima.
U subotu nakon doručka, slijedilo je uhitreno spremanje za polazak. Pozdravili smo se sa vlč. Andrijom i polako krenuli na brod koji nas je preveo do Brodarice. Dovezli smo se do Lisinskog I svi se još jednom pozdravili sa osmjesima, a neki I u suzama na licu, te se nakon nezaboravnih tjedan dana uputili svojim obiteljima. Ovaj je tjedan mnogima bio nezaboravno iskustvo, teško je opisati kakva su se sve mala čuda događala kroz cijeli tjedan, ali smo zahvalni na svakom od njih. Krapanj nas je još jednom pomeo s nogu I ostavio oduševljenima, kao što to iznova čini svake godine.
Dojmovi sudionika:
Ovaj tjedan mi se najviše u sjećanje urezalo klanjanje. ta atmosfera u kojoj je vladala čista radost i veselje je za mene bilo nešto neopisivo. do pjesme Gospod je prisutan sam cijelo vrijeme plakao, a nakon toga me obuzela čista euforija. toliko ljudi na jednom mjestu, i svi slave Krista kroz pjesmu je stvarno bilo nešto predivno i žao mi je što nije potrajalo još duže jer smo ostali bez pjesama.
S Krapnja ću kući ponijeti posebno mjesto u srcu koje će služiti samo za Boga. Hrvojeva tema apostolat mi je pomogla da naučim bolje širiti vjeru i da se borim sa svojom ljenošću. također ću ponijeti suvenir koji će mi pomoći da ponovno proživim ovo predivno iskustvo.
Posebno sam zahvalna na razgovoru s vlč. Andrijom i njegovom savjetu. on mi je dao ključeve kojima sam otključala vrata iza kojih je put, a taj put me vodi do spoznaje Božje milosti u mom životu. također sam zahvalna na ispovijedi i odriješenju koje mi je pružio pater Boris jer su tada uistinu utihnule moje patnje i bol.
Ovaj tjedan posebno mi se dojmilo klanjanje jer sam osjetila i dotaknula živog Boga, dobila sam odgovore na neka pitanja, osjetila Božju blizinu i ljubav. Bog je došao do mojeg srca. Zahvalna sam na misama obogaćenim predivnim pjesmama i zborom. otkrila sam ljubav prema pjevanju. Krapanj (cijelo iskustvo) potaknulo me da se odlučim više angažirati u svojoj župi. Posebno sam zahvalna na svom animatoru Hrvoju Crnogaju i vlč. Borisu Joziću jer me njihov nevjerojatan pristup približio Bogu na način koji nisam mislila da je moguć.
Posebno sam zahvalna na tome što sam ljude koje sam upoznala doživljela kao obitelj gdje nema osuđivanja, već samo prihvaćanja i ljubavi. Zahvalna sam što je Bog produbio moju vjeru, a ja ću se truditi dalje je pridubljivati. Bog mi je dokazao da suhe kosti mogu postati žive
