Dragi sudioniče, svećeniče ili animatore ovog termina, nadam se da će te čitanje ovog osvrta nostalgično vratiti u taj tjedan rujna 2026., dok prelistavaš rubriku u galeriji svog pametnog telefona pod nazivom najbolji tjedan ikad. Udobno se smjesti. To vrijedi i za tebe, dragi čitatelju i znatiželjni promatrače koji želiš saznati kako je izgledao tjedan u kojem je Bog preobilno blagoslivljao.
Pišem ovaj tekst dok se žice naših instrumenata još nisu ohladile i dok je još prisutan najljepši umor, onaj od služenja. Dok se glas još nije u potpunosti vratio i dok se nesuptilno potpisujem kao autor. Više volim ovakve signale od pseudonima. Prisjećam se Krapnja i tražim nadahnuće za obogaćenje ovog teksta jer želim da se svi osjećate kao da ste tamo. Na ponavljanju slušam pjesmu benda U2 pod nazivom Where the streets have no name, jer kada zatvorim oči, njen početak budi u meni osjećaj kakav imam na Krapnju. Pjesma me posebno inspirira, a i fun fact – omiljena mi je. Stoga, odgovara aktivnosti pisanja ovog teksta. Okej, digresija, nešto od inspiracije se nadzire, prosudite sami uskoro.
Ovaj termin tek je bio u najavi, a već smo znali da će biti malo jači. Ipak, tomu u prilog ide činjenica da je rektor ovog termina bio div iz Brezovice, Borna Babić. Molitvena priprema za termin, molitva za naše sudionike i svećenike, očekivano, počela je okupljanjem animatorskog tima. Bornin animatorski tim činili su: Ana Lipovac, Pavla Kutnjak, Anđa Alilović, Dora Dlaka, Magdalena Orehovec, Paola Ceković, Jakov Ancić, Luka Pintar, Martin Filipov, Filip Bambir, Vjekoslav Bambir, Petar Barunčić i Joško Martinec. Uz našeg dragog domaćina, vlč. Andriju, svećenici koji su obogatili i uljepšali ovaj termin bili su: vlč. Krunoslav Sajko, vlč. Tomislav Medić, i pater Vinko Vuković.
Uzbuđeno smo se probudili u subotu, spremni na put za Krapanj i tjedan pun događaja koji je pred nama. Već tada, molitelji na molitvenom satu, počeli moliti za sve nas. Na Krapanj smo stigli oblačnog subotnjeg poslijepodneva, spremni za služenje, a dobrodošlicu nam izražava naš vlč. Andrija. Pripremali smo prostor i komentirali tišinu. Znali smo da će biti kratkoga vijeka. Ubrzo nakon nam stižu i sudionici vedrih lica i znatiželjnih pogleda. Započeli smo termin na najbolji mogući način, svetom misom. Slijedilo je upoznavanje i prezentacija o drvencima, nakon koje smo imali divnu večernju molitvu pod vedrim zvjezdanim nebom. Ujutro nas budi zvono samostana sv. Križa. Oni koji su na neku foru uspjeli prespavati decibele zvona, sigurno nisu ostali u zemlji snova nakon Martinovih pjesama za buđenje. Što zbog plesnih i energičnih pjesama, što zbog toga da su neki htjeli što prije izaći iz toplog kreveta na jutarnju hladnoću kako bi taj zvučnik – ugasili. Nakon jutarnje mise i doručka započela je naša Kursiljo nit koja tumači životni put čovječuljka, kako je to tijekom tjedna simpatično ponavljao naš još simpatičniji rektor Borna. Prva tema vlč. Andrije pod nazivom Tko sam ja? tumačila je ljubav od Boga i pripadnost Njemu neovisno o našim karakteristikama i osjećajima i stanjem duše. „Mi smo darovani našim roditeljima.“
Prvu laičku temu, Traganje za vrijednošću autentično je svjedočio Jakov. U svjedočanstvu posebno je istaknuo da traganje smatra putem koji nije lagan, ali se jednostavno mora proći kakav god bio. Zatim je sa sudionicima zapjevao stihove „nešto me vuče na put, na put…“ omiljenog animiranog filma iz djetinjstva. Večer je bila rezervirana za igre i nemoguće izazove koje su animatori pripremili za sudionike. „Nema šanse da ih riješe u zadanom vremenu…“, ponavljalo se na sastanku uoči igara. Pogodite što se dogodilo. Jokes on you mate, rekli bi Englezi. Sudionici su bili vrlo koordinirani, ali pogoditi imendane svih animatora ipak je ostala nepremostiva prepreka. Na kraju je dogovoren šaljivi kompromis o kojem ćemo nešto kasnije.
Drugoga dana teme Milost i Krštenje nadahnuto je držao pater Vinko u kojima je svjedočio i iz osobnih primjera. Slijedila je tema Kršćanin u svojoj Crkvi o kojoj je Martin govorio kako neumorno vodi oratorij u svojoj župi i tu ljubav prema mladima prenosi na teren kao trener mlađih uzrasta u mjesnom nogometnom klubu. U popodnevnom terminu uoči Anine teme, već je počeo trend koji nas je sve razveselio, a to je da se sve više ljudi samoinicijativno uključivalo u molitvu u bunaru prije teme. Ana je svjedočila o temi Kršćanski život je drugačiji. Izdvojila je što znači živjeti sakramentalni život, drugačije od onog što svijet nudi, te koliko bitnu ulogu u tome ima njena obitelj. Navečer su bile karaoke. O da. Svi smo očekivali da će voditelji programa i nastupi biti na visokoj razini, ali malo tko je očekivao takvu pozitivnu energiju, vokale i veselje.
Sljedećega dana spremali smo se u potpunosti uroniti u dubinu svoje duše. Petar nakon što je izronio iz bunara, primjerima je iz svoga života govorio kako jača svoju vjeru u temi Produbljivanje i kojim bedemima učvršćuje svoju dušu. Slijedila je šutnja, te cjelonoćno klanjanje. Najljepši dio ovoga tjedna mi je bio doći na klanjanje usred noći. Zaista je to bio poseban trenutak blizine s Gospodinom. Probuditi se i u pozadini tiho čuti kako glazbenici slave Boga. Neki su ostali svirati tijekom čitave noći. Dolaskom jutra i zvonjavom zvonika crkve u 7 sati, završeno je klanjanje.
Slijedila je omiljena stavka vlč. Andrije u rasporedu – radna akcija. RADost. Zaista je bila prisutna. Okupio sam dečke na traktorčiću i zaputili smo se prema plaži izvaditi splav iz mora. Vjetar je puhao i temperatura zraka nije bila baš ugodna, ali jedva smo čekali baciti se na posao. I ja želim biti tu. La la la la. Operacija vađenja splavi iz mora uspješno je završena – doduše s određenim nuspojavama. Više o tome saznajte nagodinu na otoku Krapnju ili u anegdotama naših animatora. Slijedila je tema Predbračna čistoća koju su tumačili naši Karla i Gabriel. Došli su na Krapanj iz Jastrebarskog samo kako bi nam svjedočili o svom putu čistog hodanja. Duhovna kava, u kojoj su svećenici odgovarali na mnoga zanimljiva pitanja, bila je popodnevna aktivnost. Došla je tema Kralježnica i zapreke u kojoj je naš Joško svjedočio kako ostati uspravan pred životnim izazovima. U dirljivom svjedočanstvu govorio je i o uslišanoj devetnici na spomendan sv. Padre Pija koji se slavio baš taj dan. Na isti datum 9 godina ranije dogodilo se čudo po zagovoru tog velikog sveca.
Večernja misa bila je mnogima posebna i izdvojena kao vrhunac tjedna. Propovijed patera Vinka, obred pranja nogu i predivno slavljenje Boga glazbom. Toplina u srcu i ganutost preplavila me kada je svećenik nakon pranja nogu rekao „sada si čist“.
I tako ulazimo u finale ovoga tjedna. Posljednja teološka tema Duh Sveti bila je zadaća za našeg vlč. Tomislava. Od milja zlatni Medić, upoznao nas je s djelovanjem treće Božanske osobe. Nadimak ili fraza, kako želite, s početka prošle rečenice u društvu muških animatora budi dodatne pozitivne konotacije. Prijelaz na sljedeću temu i izlagača sasvim je slučajan i nenamjeran. Naš Luka slijedio s temom Apostolat u kojoj je govorio o svom poslanju, jer je nakon susreta s Gospodinom spreman širiti radosnu vijest, poput onih apostola u Emausu. Popodne smo iskoristili za igru odbojke i nogometa. „Ovo je baš dobar đir“, čulo se na terenu i oko njega. Na dojmovima smo zahvaljivali Bogu na mnogim milostima tijekom tjedna, neki uz suze, neki uz smijeh, neki uz oboje. Posebno je bilo čuti da naše življenje vjere motivira jednog bogoslova u njegovom pozivu. Na večeri smo mi animatori ispunili svoje obećanje, ako sudionici ispune nemoguće izazove na igrama. Večeru smo jeli bez ruku. Možete probati zamisliti kako smo se snalazili, nama je bilo bitno da smo se uspjeli najesti i da je bilo puno materijala za šaljive videe. Došao je i najslađi dio tjedna. Ne, ne samo desert nakon večere. Bal anđela. Trenutak kada otkrivamo kome smo skriveno tijekom tjedna pisali lijepe poruke, potpisujući se s „tvoj anđeo“. Sudionici su napisali i izveli pjesmice svojim animatorima. Posebnu pjesmu dobio je vlč. Krunoslav kojemu smo pjevali svoju verziju pjesme sweet but Sajko. Večer je bila posebna i puna veselja i zajedništva u pjesmi zahvaljujući našim sviračima i atmosferi.
Sljedećeg dana čekalo nas je spremanje i rastanak. Prije toga imali smo još jedan blagoslovljen trenutak. Posjetio nas je mladi par koji se upoznao na prošlogodišnjem studentskom terminu. Otišli su na obalu i vratili se kao zaručnici. Još jedan od brojnih trenutaka velike radosti u ovome tjednu. Tisuće zagrljaja dijelile su se kako su ljudi u skupinama ulazili na brod za kopno i povratak kući. Vratio sam se do kampa spremiti stvari i provjeriti jesmo li ponijeli sve stvari. Nismo.
Čudan osjećaj. U kampu se cijeloga tjedna osjetila energija, čuo smijeh, zrikavci, razgovori i svirka, dok nas je obasjavalo ugodno rujansko sunce. Sada samo tišina. Drugačija od one s početka tjedna. Zatim me preplavio osjećaj zahvalnosti za svaku osobu koja je bila ovdje. Bože, divno si nas stvorio i još divnije obnovio. Hvala Ti.
