Objava: 13.04.2018 | 12:19
Uistinu nije lako započeti pisanje osvrta na nešto toliko veličanstveno i lijepo poput Kursiljovog krizmaničkog tečaja, posebice meni kojem je dotični tečaj u Soblincu predstavljao prvijenac svjedočenja Kristove žive Riječi i evanđelja mladim ljudima u zajedništvu braće i sestara animatora i našeg duhovnog vođe, vlč. Lastovčića. Razlog našem sveopćem oduševljenju leži ne samo u činjenici da se tečaj odvio u sredini toplih i otvorenih ljudi, već i usred našeg duhovnog hoda kroz došašće u iščekivanju Isusova rođenja.
Priče o nestašnosti i neposlušnosti generacije osmaša s kojima smo bili pozvani družiti se tih dva-tri dana, brzo su ostale bez korijena dok je u našim srcima bujala neka nova nada u budućnost Crkve koja na mladima ostaje. Doista se primijetilo na svim krizmanicima, u grupama svih animatora, kako se radi o jednoj vrlo druželjubivoj i međusobno povezanoj skupini mladih ljudi. Divno je bilo posvjedočiti kako su zračili takvom iskrenom radošću svaki puta kad bismo ih u radu u grupama i u sličnim situacijama pogledali s malo više pažnje i s onim stavom da su vrijedni sudjelovanja u razgovoru.
Nakon klanjanja prvog dana uslijedilo je prvo pravo iznenađenje za sve nas animatore, i šire – nekolicina krizmanika upitala nas je bismo li i u subotu, dakle drugi dan po redu, ponovno održali klanjanje. Sudeći prema riječima i iskustvu našeg rektora Daria, bilo je to zaista jedno od onih pitanja koje se vrlo rijetko susreće. Svatko bi jednako zaključio kako je nepotrebno previše pisati o osjećaju koji nas je sve ispunio nakon što smo se poklonili po drugi puta našem Gospodinu u presvetom oltarskom sakramentu. Okrenuvši glave spram kora, ugledali smo kako gotovo trećina krizmanika sjede uredno raspoređeni, svatko razdvojen i sabran u svojoj klupi!
U razgovoru s krizmanicima mogli su se čuti različiti dojmovi na teme, mise i klanjanja, ali u konačnici svi bijahu obojeni sličnim tonom u kojem se očitovala čežnja takvih ljudi za češćim duhovnim obnovama na kojima bi u iskrenosti i otvorenosti mogli progovoriti o stvarima kojih se izvan takvih zajednica rijetko imaju prilike dotaći.
Na koncu tečaja upoznali smo roditelje krizmanika s idejom Kursilja i ljetovanjem na Krapnju, pri čemu je naš rektor vrlo dobro zaključio kako su nas svi roditelji „gutali očima“ u nadi da će se takvi tipovi susreta nastaviti održavati u njihovoj župi koja je desetljećima ostajala pusta po pitanju sadržaja za mladež, te da će se i njihova djeca pronaći na samom Krapnju.
Mojoj malenkosti poseban je blagoslov svoj prvi krizmanički tečaj doživjeti više kao duhovnu obnovu u kojoj sam dajući sebe u slušanju krizmanika otkrio kako iza njihovih riječi i želja stoji Jedan koji nas sve povezuje i ljubi. Molitvama u bunaru prije svake teme nekako se provlačio isti „lajtmotiv“, a to je da Krista bude više nego nas samih dok svjedočimo svoju vjeru i predanje Njemu. I eto, nekoliko dana nakon povratka u svakodnevnicu, uspio sam u toliko sitnih detalja primijetiti kako se baš ta molitvena nakana neprimijetno ostvarivala i sve nas vodila do ispunjenja koje će nam ostati na dugo sjećanje i jačanje vjere.
Za kraj, evo nekih dojmova naših krizmanika: