„Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražih sebe i ne nađoh se. Pođoh k bližnjem i tu smo se utroje našli.“
27. do 29. ožujka 2015. godine održao se Kursiljo krizmanički tečaj po prvi puta u župi Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja u Županji. Desetero mladih suradnika pod vodstvom rektora Hrvoja Brčića zaputilo se u petak poslijepodne iz Zagreba prema Slavoniji.
Avantura s Gospodinom počela je molitvom i svjedočanstvom p. Mislava Skelina na temu „Tko sam ja?“. Da je već njegovo svjedočanstvo bilo plodonosno vidjelo se na osmjesima mladih krizmanika koji su s uzbuđenjem čekali naše zajedničko druženje u grupama. Nakon toga uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom gdje smo razmišljali o „zvjezdicama i točkicama“ u kojima smo se svi prepoznali.
Već je u subotnje jutro pastoralna dvorana odzvanjala pobožnim pjesmama te se dalo naslutiti kakav dan je pred nama. Osim Barbare Bambir, često bi i krizmanici sjeli za klavir i otpjevali nešto lijepo. Nakon pjesme prvu temu o ocu i čudesnoj promjeni njihovog odnosa, hrabro i iskreno svjedočila je Ivana Štrbić. Poslije nje je Maroje Burum na zabavan i krizmanicima blizak način svjedočio o svojem obraćenju i tako nasmijao i približio krizmanike Isusu. Zdravko Radić je svjedočio o svojim borbama i slabostima na putu vjere te dodatno začinio ukusan ručak koji je uslijedio. Nakon ručka, smijeh i trka zavladali su crkvenim dvorištem gdje smo svi zajedno igrali „uhvati zastavicu“. Poslijepodne smo čuli Krešimirovo svjedočanstvo o njegovom životnom putu i predrasudama prema društvu „crkvenjaka“. Subotnje druženje s krizmanicima završeno je Svetom Misom na kojoj su mladi imali prinos darova. Druženje suradnika nastavljeno je u toplom domu Tomislava i Ivane Perišić-Juzbašić, zaslužnih za ovaj Kursiljo krizmanički tečaj. Za vrijeme večernjeg okupljanja osjetila se radost i prisutnost Gospodina u našim srcima, a najviše nas je nasmijao suradnik Ante Čirjak, igrajući se s jednogodišnjim Noom. Na Cvjetnicu ujutro nas je Tomislav poveo u razgledavanje Županje i upoznavanje njenih povijesno-kulturnih znamenitosti. Osim Ivane, često puta bi se fotoaparat našao i u rukama našeg Roberta Pasarića. Nakon bogatog ručka po obiteljima gdje smo bili smješteni, svatko je od nas dobio poklon za uspomenu na ovaj grad. Nedjeljni susret smo započeli molitvom koju je predvodila Ilka Zadro, suradnica rodom iz ove župe. Posljednje dvije teme imali su brat i sestra Brčić, gdje je Hrvoje pričao o pretjeranoj upotrebi facebook-a koji mladima iskrivljuje pravu sliku stvarnosti te o važnosti osobne izgradnje i čuvanja za pravog životnog suputnika, dok nam je Marija vlastitim primjerom na dirljiv način pričala o oslobođenju od svojih strahova i snazi zagovorne molitve. Svi zajedno krenuli smo pozdraviti Gospodina na križni put i Svetu Misu „Cvjetnicu“ koju su animirali krizmanici zajedno s vlč. Ivanom Varoščićem.
Poslije Svete Mise svi zajedno, suradnici i krizmanici, zaputili smo se u slastičarnicu i kad je izgledalo da je došao kraj našem druženju, planirani odlazak kući bio je odgođen zbog spontane pjesme i plesa. Nakon toga uslijedio je najdirljiviji trenutak koji je jasno pokazao plodove ovog susreta. Krizmanici su uz silno i srdačno pozdravljanje zapriječili put našim vozilima držeći se za ruke i tvoreći živi lanac, negodovavši da je sve skupa prekratko trajalo. Nismo im mogli obećati kako ćemo im doći na krizmu, ali vjerujem da ćemo se već negdje ubrzo sresti.
Zdravko Radić
Na pitanje je li im drago što su izdvojili vrijeme za ovaj susret evo jednog dojma mlade krizmanice:
- Apsolutno, nisam očekivala nešto toliko posebno, prekrasno iskustvo. Svaka sekunda provedena tu, s animatorima, i sa svim krizmanicima nije potraćena nego najbolje moguće iskorištena. Sve teme su me oduševile, baš sve su posebne, svaka na svoj način. A poseban Božji dodir sam osjetila kada je animator pričao, zapravo ne, kada je rekao da zažmirimo i zamislimo Boga ispred sebe. Nisam morala razmišljati jer je On bio tamo. Sviđa mi se što su cure bile u grupi sa curama, a dečki s dečkima, na taj se način lakše opustiti, ali bi bilo bolje da je još duže trajalo. Ja volim pjevanje, zato mi je bilo prekrasno vidjeti nas sve kako pjevamo. Osjećam se bliže Bogu, osjećam Ga u sebi doslovce i želim se potruditi da tako i ostane. Jedini prijedlog za ubuduće je da bi trebao biti duži tečaj.
Poruka 2 dana poslije Kursiljo krizmaničkog tečaja u Županji od glavne i odgovorne za odvijanje susreta, Ivane Perišić-Juzbašić:
- Sinoć sam uobičajeno imala dramsku s ekipom od 15 krizmanika i malo sam kasnila. Ali nije me dočekao raspašoj kao inače, već su se oni u polumraku u krugu držali za ruke i pjevali „Naš Bog je velik“. Još ih drži duhovni adrenalin i odlično je što smo u Velikom tjednu…
