Osvrt na lipanjsku Ultreju u Španskom

Nakon večernje svete mise, nahranjeni Tijelom Kristovim i ojačani željom da Ga nasljedujemo u svemu, krećemo u dvoranu Pastoralnog centra, u podrumu ispod crkve. Za stolom, mladi bračni par Luka i Dubravka Rojc, roditelji četvero djece, naši župljani, samozatajni i vrlo nadareni. Dubravka prekrasno pjeva, a Luka svira violinu, gitaru i pjeva. Glazba im je hobi, glazba im je ljubav, način da hvale Gospodina za sve što im učini. Iz njih zrači mir, duboka spoznaja Božje blizine, želja da posvjedoče kako je „dobar Gospodin svima koji ga se boje“.
Svjedočanstvo su započeli pjesmom, zatim nastavili Lukinom spontanom molitvom Duhu Svetom koja nam je prenijela odnos bračnog para Rojc sa svojim Stvoriteljem. Ljubav za ljubav. Srce za srce, srce u Srcu!

Dubravka je već u djetinjstvu čeznula za Isusom. Čistoćom dječjeg srca sve je vjerovala svom župniku. Ako on kaže da je Isus Živ u svetoj Euharistiji, onda postoje samo dvije mogućnosti: da je stvarno tako ili da svećenik laže. Trećeg nema. Ona je odlučila vjerovati. I tako se njezino srce pripremalo za duboko prijateljstvo s Bogom. Kad je došao trenutak svete Krizme, Dubravkino srce je bilo spremno za obilje milosti koja se preko biskupovih ruku, čak i fizički, slila u njenu dušu. Ushit, zanos…iskustvo snažne Božje blizine, dioništva s Njim. Bila je sigurna da su i drugi iskusili isto. No, nisu.Odlazi kući, uzima Sveto Pismo (Novi Zavjet ) koji je dobila kao poklon, te upija svaku Riječ i kuša da je Živa , da ju dotiče. Slavljenički ručak i drugi darovi, bili su „sjena“ naspram ovog iskustva. Moj duh ponavlja Riječi starozavjetnog čitanja koje se te večeri čitalo na Misi. „Neka mi u dio padne obilje tvoga duha.“ To je Elizej rekao Iliji prije nego li je Ilija uznesen na nebo. U određenom stupnju čistoće srca, svi želimo isto….najbolje, najviše, sveto! Hvala ti, Oče, za čežnju utkanu u naše duše, u naša srca!
Iskustvo Božje blizine i želja da Mu ugodi, štitili su mladu djevojku od „svjetovnih zavođenja“ koja ju nisu niti zanimala.

Upoznaje Luku, čisto hodaju i naskoro, stupaju u sakrament braka.
Nakon nekog vremena, počinju Lukina „lutanja“. Luka svjedoči da nije bilo prigovora, kritika…a Dubravka, da je u srcu osjećala kako će Gospodin sve urediti. Namjesto mrmljanja, ona je imala duboku sućut za muževa lutanja. Znala je da je Luka upoznao Gospodina i da će mu se vratiti. Dirnulo me toliko povjerenja u Gospodina i podsjetilo na neka moja davna nepovjerenja. Hvala ti, Isuse, što su iza mene! I Luka se vratio. Privukla ga ljubav koja sve podnosi, sve ispričava, svemu se nada, sve vjeruje. I djeca su bila sudionici ovih previranja i danas svjedoče kako se tata promijenio. Dobro znaju da je to Božje djelo, iskusili su da je Bog živ, da živi u srcima svoje djece, da se na njega možeš osloniti, da na njega možeš računati, da je uvijek tu i da može sve. Nakon povratka, jača ljubav za Gospodina, svijest o snazi Njegova milosrđa i želja da mu se služi svim svojim srcima, svojim sposobnostima, svim darovima kojima ih je obdario. Luka je svoje, kako ga on naziva, drugo obraćenje doživio netom nakon kupnje stana te je tada Duhom potaknut molio da njihov dom postane dom molitve. I uistinu, k njima su počele samoincijativno dolaziti obitelji s malom djecom. Okupljaju se jednom tjedno, mole i slave Gospodina. Nakon otpjevane uvodne molitve djeca se povuku u neki dio stana i nastave igrati, a roditelji mole zajedno. Potpuno sam sigurna kako Otac Nebeski uživa, gledajući kako se ljube ljubavlju koja iz Njega izvire. A Izvor je nepresušan, svima dostupan. Valja samo imati „prazan vrč“ i zagrabiti. Po plodovima je vidljivo da naši dragi župljani poznaju 1. blaženstvo.
Reče mi Dubravka nakon Ultreje: “Nama se valja skloniti s vidika da se vidi Božje djelo. Nije to lako, još se učimo držati fokus na Isusu i umrijet ćemo učeći.“
Neka, dok ne umremo sebi, ne možemo živjeti Njemu.

Osim svjedočanstva, mladi su pjevali i svoje autorske pjesme koje su također svjedočanstvo. Svaki put bi dobili gromoglasan pljesak, u znak zahvale što darovanim daruju druge.
Nakon svjedočanstva, razgovarali smo u grupama. Bilo je pitanja za Luku, za Dubravku, poveznica sa svojim životom, pohvala Gospodinu, preispitivanja kao i šutnje koja također govori.
Hvala Gospodinu za Luku i Dubravku koji će početkom rujna u novu avanturu. Bit će animatori na zadnjem Obiteljskom terminu na Krapnju. Sve je to Božje djelo. Onaj koji poziva, taj i osposobljava, da se Njegovo sveto Ime slavi hvali, kako bi ga svi upoznali, zavoljeli i ostali stalno s Njim. Jer, za Sebe si nas stvorio, Bože, Oče naš!

Ivanka

Božji blagoslov i zahvala za zajedništvo na Božjoj njivi!

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content