Čim sam ušla u dvoranu,pogledom zagrlila suradnike i sudionike, srce mi je radosno kliktalo: De colores!
Djevojke, mladići, srednja životna dob, bake, djedovi! Svi na istom mjestu! Svi zajedno. Predivno. Prava slika Crkve. Žive crkve, obitelji Božje.
Od srca hvala vlč. Marku Kovaču, župniku ove župe, koji je otvorio vrata crkve i vrata svoga srca. To se vidjelo na licu. Zračilo je radošću. Hvala župljankama koje su s puno vatre Duha Svetoga, sve organizirale.
Tečaj je samo tekao; od početka do kraja. Milina Božje ljubavi, koja se slijevala u srce vlč. Andrije, svakog suradnika, sudionika, koja je prebirala po Jeleninoj gitari, zajedno s nama pjevala, hvalila čaj, kavu, kolačiće, kojima su nas naše drage marljive sestrice, Mila i Slavica, stalno posluživale. Sve uronjeno u 24 satnu molitvu naših samozatajnih molitelja, sva četiri dana….
Već od prve Andrijine teme “Tko sam ja”, prezentacije “Drvenci” te Aninog svjedočanstva o “Traganju za vrijednošću” srca su se otvarala. U ozračju međusobnog prihvaćanja različitosti u dobi,spolu, obdarenonosti i iskustvu Božje blizine, lakše je bilo biti iskren i postepeno ulaziti u Istinu.
” Jedinstven si jer sam te ja načinio! A ja nikada ne radim pogreške!”
Kako su srcima izmučenim od traženja, slatke ove riječi, koje izgovara Eli iz prezentacije (slika Oca koji nas je stvorio i na ovaj svijet poslao). Iz razgovora u grupi, spoznajem da je to osnovni problem svake duše. Nedovoljno povjerenja u to,koliko nas Otac ljubi. Zato smo svi zajedno, tražili dotad „nevidljive” znakove vidljive Božje ljubavi. I sve je više bilo radosti, opuštenosti.
I kad je u petak Andrija imao nagovor na temu”Milost“, već je bilo moguće zakoračiti u iskustvo sina ili kćeri Božje.
Nakon Katičine teme ” Kršćanin u svojoj Crkvi” dobili smo i teološka znanja o svojoj Crkvi ali i svjedočanstvo kako smo svi Božja obitelj; braća i sestre koji se podupiru, pomažu, mole jedni za druge.Tada bude moguće prihvatiti radosti koje Majka Crkva pruža ali i bol i gubitke. Jer smo zajedno, s Ocem i jedni s drugima.
Andrijina tema ” Vjera, ufanje i ljubav”svima je pomogla doživjeti vjeru kao Božji pogled na život. A Bog je Gospodar života. Ljubav koja ne može ne ljubiti. Postaje lakše spustit sidro nade u najdublje dijelove svoga srca i posvjedočiti kako je ” Kršćanski život drukčiji” Lijepo je o tome svjedočio Valent. Vrlo iskreno, poticajno.
Ništa zato ako smo iskusili i ” krive korake“. Puno je jača radost kad se ponovno vraćamo Ocu, koji raširenih ruku, strpljivo čeka.
Svaki dan smo započimali na najbolji mogući način, svetim misnim slavljem, sa župljanima.
Nahranjeni Kristom, u subotu smo slušali Andrijin nagovor o Osobi Isusa Krista. Lako se moglo prepoznati u Petru, Tomi, Mariji Magdaleni, Ivanu, Pilatovoj ženi…Kao da su svi likovi u meni a nijedan nisam ja.
Još povećavaju radost zbog nezaslužene milosti. Krist ŽIVI u meni!
Koliko je puta Andrija ponovio taj “U”. Jer je presudan za našu sreću. A sreća dolazi od SUSRETA.
Koji su putevi “Produbljivanja osobnog susreta s Bogom” koji živi u meni?
Zahvaljujem dobrom Ocu koji me mudro, strpljivo i nenametljivo, upravljao “pravim putem” preko molitve krunice, meditacije Božje Riječi, svakodnevne svete Mise, Ignacijanskih duhovnih vježbi, Hagioterapije, meditacije Blaženstva, djela milosrđa, svakodnevnog razmatranje dnevnog Evanđelja, služenja u obitelji, Kursilju, župi…
Sve je više svjetla u mojim mislima, poniznosti u mome srcu, radosti u braku, obitelji i svakom vidu zajedništva. Sve više iskustva kako nisam “prosjak” koji stalno traži (razumijevanje, prihvaćanje…ljubav) nego kraljevna koja sve to može i želi, dijeliti drugima. Koji je samo ushit zbog iskustva, da je Izvor ljubavi u meni. Ne trebam moljakati okolo kapljice ljudske ljubavi, koja na suncu izazova, brzo ishlapi. Božji Izvor je nepresušan. U meni, u drugima.Temom “Sakramenti” Andrija nam je još jednom posvijestio znakove divne Božje ljubavi. Nakon njegovog nadahnutog nagovora koji zrači ISKUSTVOM onog o čemu govori, postaje jasna razlika između pobožnosti i živog ODNOSA s Bogom, Ocem koji nas neizmjerno ljubi,Sinom koji nam se svakodnevno daruje i Duhom Svetim koji u nama živi te oživljuje sve što je u nedaćama putovanja, usahlo. Koja je to radost! Eto, zato je kršćanstvo radosno! Jer mogu uvijek iznova, drukčije, bolje, radosnije.
Tada i brak doživljavam drukčije. O temi “Sakramenta braka” svjedočili su župljani, bračni par Dalibor i Ivana. Svi smo duboko dirnuti njihovim svjedočanstvom. Kako u svojoj različitosti, biti “jedno”, pravo istinsko jedno?
Prvi put sam na Tečaju slušala o “Teologiji tijela”. Vidjela sam da su i drugima bile ugodno iznenađenje, spoznaje koje je dobri Otac dao sv. Ivanu Pavlu drugom. Čvrsto vjerujem da će ovakva svjedočanstva učvrstit bračno zajedništvo muževa i žena. I silno sam zahvalna, što su upravo mlađi bračni parovi, na Tečaju bili u većini. Zahvalna i za mladiće i djevojku, koji promišljaju o braku. Divan si Bože, Oče koji se ne daš nadmašiti u ugodnim iznenađenjima.
Lijepo je bilo i zajedno ručati. Nahraniti i tijelo koje je dosad, služilo duhu.
Putnici smo. A putuje se u svakakvim vremenskim uvjetima; po kiši, suncu, blatu, preko stijenja i kamenja. Brojne su zapreke a snage se brzo troše. Pokorničko bogoslužje pruža priliku da dođemo Prijatelju koji nas ljubi, koji vida rane i daje svoju, božansku snagu. Njome je moguće dalje, više, bolje, radosnije. Ona PUNI srce pa je sve lakše razlikovati prave vrijednosti od lažnih.
U temi” Apostolat” Jelena nam je svjedočila, kako je služenje radost. Prilika da svijetu pokažemo lice Boga, Onoga koji uvijek i samo ljubi. Ne postavlja uvjete. Ne pravi razlike. Samo ljubi. I tko želi Njegovim Putem, On ga vodi, nosi, jača. On ljubi njegovim riječima, rukama, nogama, talentima!
Ma, divota do divote!
Spoznali smo da je Milost, odnos s Bogom. On je meni Otac a ja Njemu kći. On je Izvor radosti u meni. On je stalno sa mnom. Kako to da da se nekad bojim? Zdvajam? Očajavam? Koje su to istinske zapreke u mom odnosu s Bogom? Događaji? Osobe ili?
O tome sam također svjedočila. Nekada “zaboravim “tko sam i čija sam . Počnem gledati u zapreku namjesto u Oca ljubljenoga, Svemogućega. Ali On mene ne zaboravlja. Donosi Svjetlo mojoj trenutnoj tami. Ponovno kušam kako je vjera Božju pogled na događanja, osobe, situacije. Zahvaljujem za svoje neznanje, slabost. Bog postaje moja snaga koja vuče ne samo mene nego i druge koje mi je poslao u život.
S tom snagom, snagom Duha Svetoga koji živi u meni, mogu biti oslonac, kralježnica drugima. Proći kroz sve zapreke, čak i smrt ljubljenog sina. Jer Bog je veći i od smrti. I tko vjeruje Njemu, neće umrijeti nikada.
Zadnji dan, nedjelja. Svaka nedjelja je Uskrs. Jer je Isus uskrsnuo i svoga Duha Svetoga, nama poslao.
Posebno je bila svečana nedjeljna sveta misa kad smo na vidljiv način, prinosili darove; kruh, vino, obiteljsku sliku, bračne prstenove, tablete, veliko srce s imenima svih sudionika i suradnika. Sve Gospodinu na stol.
Da On uđe u naš rad, bračni život, u naše obiteljske situacije, radosti i naše tegobe. Da sve muke preobrazi u blagoslov!
U temi “Duh Sveti” Andrija je posebno govorio o komunikaciji. Sad mi je jasno zašto. Bog s nama komunicira samo jezikom ljubavi, koja podiže vrijednost. Naša ljudska komunikacija, nekada čini drukčije. Šalje krivnju i trga zajedništvo. Divno je, što je Duh Sveti, sama Ljubav i dobrota, stalna ponuda. Uvijek mogu reći “Oprosti” i krenuti drukčije.
Svijet nas gleda. Naša drukčijost “svijetli”. U temi “Mi i svijet” Ljiljana je svjedočila o tome kako joj Duh Sveti daje riječ, hrabrost i neustrašivost, da naviješta ” velebna djela Onoga koji nas iz tame pozva u divno Svjetlo svoje ljubavi”. Sad je samo važno ostati ZAJEDNO. Krist je rekao: Gdje su dvojica ili trojica u moje Ime, i ja sam tu”. Ivana je posvjedočila kao su ” Prijateljske zajednice, “velik blagoslov.
Velik je blagoslov i ovaj Kursiljo tečaj, jer smo se razišli s velikim osmijehom i punim srcem. I naravno, s brojnim odlukama gdje se mogu više uključiti; u obitelji, u župi, u svijetu u kojem sam poslan.
Hvala Isusu! Sve je ovo Njegovo! (I.S)
