Danima prebirem dojmove u srcu i razmišljam kako u nekoliko rečenica opisati što je Gospodin učinio u samo četiri dana. Otvorena srca dočekala sam tečaj Kursilja u našoj župi sv. Barbare, Velika Mlaka. Zajedništvo je prvo što sam osjetila kad sam zakoračila u župnu dvoranu. Nikad neću zaboraviti taj predivan osjećaj. Ljudi različitih godina okupljeni oko Isusa. Radosna lica naših rektora i sudionika koji su ranije prošli tečaj, obećavala su puno. To sam istaknula kad je na mene došao red da se predstavim. Prošlo je već nekoliko dana od duhovne obnove, a i dalje teško pronalazim riječi kojima bih izrazila oduševljenje i zahvalnost za primljene milosti. Tečaj je svakako nadmašio moja očekivanja!
Ima jedan neumoran radnik na Božjoj njivi… Svi koji ga poznaju, znat će da je riječ o vlč. Andriji. Radostan čovjek blaga i topla pogleda, pun razumijevanja za svakog čovjeka. Već prvi dan osvijestio nam je da smo sinovi i kćeri Nebeskog Oca koji ima plan za naš život. Kad shvatimo koliko smo Mu važni, nećemo imati potrebu, praviti se važni, kaže vlč. Andrija. Svoju, pak, vrijednost možemo spoznati tek onda kad znamo od kud smo došli i kamo idemo. Bog Otac stvorio nas je u svom krilu i poslao u svijet da proslavljamo Njegova čudesna djela. Naša je vrijednost u tome da smo ljubljena Božja djeca i da nas On voli takve kakvi jesmo. Dragocjena su bila tumačenja vlč. Andrije o svetim sakramentima. Sada bolje razumijemo značenje Svete Mise te kako srcem sudjelovati na Gozbi Jaganjčevoj. Hvala vam, vlč. Andrija.
Posebno mjesto na tečaju zauzimaju svjedočanstva. Ona su melem dušama koje vape za Bogom, dušama koje ga žele slijediti, ali ne znaju uvijek kako. Neizmjerno smo zahvalni za svaku osobu koja je otvorila svoje srce i posvjedočila čudesna Božja djela. Ohrabreni smo i potaknuti da Ga više i bolje slijedimo.
Obogatio nas je i rad u skupinama. Tijekom razgovora otkrila sam neke vrline, mane i nove Božje pozive. Jedva čekam odgovoriti na njih! Naučila sam bolje slušati i svakog čovjeka gledati kao ljubljeno Božje dijete.
Najbolji pokazatelj primljenih milosti su suze i riječi koje su sudionici radosno izrekli u nedjelju. Sada shvaćam da su sve izrečeno plodovi Duha Svetog. „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.“ (Gal 5, 22-23)
Upravo onda kad smo pomislili da je sve gotovo, uslijedilo je novo iznenađenje. Uputili smo se u kapelicu Svete Barbare na blagoslov i podjelu križića. Duboko su me ganule riječi vlč. Andrije prilikom davanja križića: „Marija, Krist ozbiljno računa s tobom.“
Naš Bog je velik i zato mi na kraju samo preostaje zahvaliti prepunim srcem.
Hvala Ti što si nas pozvao na Kursiljo.
Hvala Ti na vlč. Andriji.
Hvala Ti na župniku koji nam je omogućio tečaj.
Hvala Ti na rektorima koji su tjednima pripremali tečaj.
Hvala Ti na svim kuharicama koje su pripremale ručak, kiflice, pite, kolače, tortu, čaj, kavu…
Hvala Ti na svakom svjedočanstvu.
Hvala Ti na svakom sudioniku tečaja.
Hvala Ti, Kriste što ozbiljno računaš s nama!
Marija Bašić
Neki od dojmova polaznika tečaja:
Došavši ovdje nisam očekivala ništa osim mjesta u nekoj zajednici u kojoj bi mogla rasti. Čula sam većinu stvari koja se ovdje govorila već nekada u prošlosti no žar traje uvijek onoliko dugo koliko je potrebno da ja svima ispričam svoje oduševljenje i onda utihne i ja se vratim u neku kolotečinu i Boga ne stavim na prvo mjesto. Zato danas nastupa šutnja, više ne želim pričati nego čuti što mi Bog želi reći. Hvala vam što ste me podsjetili da sam UNIKAT i da svaku osobu tako promatram, da nemam pravo lijepiti etikete ni biti etiketirana. Hvala na svakom svjedočanstvu! Hvala na svakoj molitvi! Zajednicu sam pronašla, a pronašla sam i puno rupa koje treba popuniti i rana koje ne mogu sama riješiti. Pa od sada neka Bog bude broj 1 u našim životima.
Pomalo neobičnih nekoliko dana, dolaziš iz svijeta na tečaj da bi Krista Raspetog doživio. Prije bih rekla prepoznao, susreo u braći i sestrama. Trudila sam se ovih dana prepoznati ga barem u jednoj osobi te saslušati i razumjeti bližnjega. Posebno me se dotaklo Markovo svjedočanstvo s kolikim je žarom prenio brojne blagoslove i zahvate Boga u svome životu. Tamo sam Ga vidjela. U Markovoj vedrini prepoznala. Otac koji je blag, vedar nekada i strog. Nebeski Otac koji nas kori da bi slobodnije živjeli. Tata koji oslobađa okova, koji čeka da mu zavapimo i kažemo Abba, Oče. Tu sam. Sluga beskorisni sluša. Čini ono što Ti želiš od mene kako bi živjela nenavezano, slobodno u vječnosti punine.
Draga zajednico, briga je teret koji je pritiskao moje srce. Došla sam povjeriti Gospodinu svoje srce i ostaviti mu svoje brige. Vi ste me naučili da ne trebam biti zabrinuta ni zbog čega već da dođem Gospodinu ako sam opterećena. Došla sam opterećena brakom u raspadu. Došla sam spasiti brak, a spasila sam sebe. Hvala vam. Pronašla sam mjesto na kojem mogu biti radosna i u miru. Moje skrovito mjesto s Gospodinom. Hvala ti što me voliš, Gospodine, čak i kad ja sebe ne volim. Ispuni me svojom ljubavlju kako bih ja mogla voljeti sve koje mi staviš na put.
