Krapanj… kada ga ne bi bilo, trebalo bi ga izmisliti. Predokus Raja ovdje na zemlji … pregršt boja … plavetnilo, zelenilo … nigdje prometa, nema užurbanosti ljudi … Jutra tiha, mirna, sa pjesmom zrikavaca koji su svako jutro, u različito vrijeme, svi kao jedan, objavili početak dana. Dani ispunjeni opuštenom atmosferom, osjećajem slobode u predivnom moru … večeri u druženju, produbljivanju onog što jesmo … I u svemu tome jedna ”košnica”, duhovni centar ”Emaus” Malog tečaja kršćanstva, Kursilja. U ovom terminu sudjelovalo je ukupno 112 sudionika od čega više od pola djece. Rektorica Sonja okupila je ekipu animatora, netko bi mogao reći slučajno, ali s Gospodinom nikad ništa nije slučajno, koji su upravo bili njezina produžena ruka. Marko, Josip, Marta, Ivan i Sonja, kao rektor i animator. Uvijek svugdje prisutni, a opet nenametljivi, kako u svojim grupama tako i u ostalom druženju.
Dokaz tome bili su i dojmovi zadnjeg dana, gdje su svi oni bili spomenuti od drugih sudionika kao bitni dijelovi cijelog ovog obiteljskog tečaja, a posebno u otvorenosti u radu u grupama. A obitelji, roditelji i djeca, glavna su, ali i posebna priča ovog obiteljskog termina. Tolika otvorenost životu, toliko briga i kušnji, a opet toliko vjere i ljubavi, ponekad samozatajne, a ponekad otvorene i vidljive. VELIKA SVJETLA NAŠEG GOSPODINA TAMO GDJE ŽIVE I RADE … na razne načine, a da toga mnogi od njih nisu ni svjesni … Tete ”čuvalice”, njih četiri, nisu površno shvatile svoj zadatak. Sve je bilo puno bojanki, boja, knjiga sa igrama, igračaka i raznih drugih pomagala koja su potrebna kako bi se mogla zaokupiti pažnja pedesetero djece različite dobi, od jedne godine do trinaest godina. Vrhunac njihove povezanosti s djecom bio je veseli program kojeg su one pripremile a djeca nam izvela na BALU ANĐELA, predzadnji dan. Njima se ispunilo očekivanje kojeg je Marija, jedna teta ”čuvalica”, rekla na svojem predstavljanju na početku termina; da se nikome ništa ne dogodi lošega. I nije … Kao i svaki termin ovdje na Krapnju, i ovaj je obilovao laičkim i svećeničkim temama. Laičke teme su nam iznijeli Ivan, koji nam je kroz priču o svojem obraćenju iznio i temu TRAGANJE ZA VRIJEDNOŠĆU. Zatim bračni par Radoš koji nam je kroz vlastita svjedočanstva iznio temu PRODUBLJIVANJE – MOLITVA. I bračni par Adanić, koji su nam iznijeli prekrasnu priču o svojim obraćenjima, rastu u vjeri i svakodnevnom životu s Gospodinom a posebno o svojoj OTVORENOSTI ŽIVOTU, čime su nam iznijeli teme o PRIJATELJSKOJ ZAJEDNICI i MI SVIJET. Prekrasna svjedočanstva o tome da je GOSPODIN ISUS TU MEĐU NAMA, ŽIVI! Posebna milost bila je proslava Gospe od anđela kada smo sudjelovali na misnom slavlju i procesiji s Gospom na brodovima u kojoj su uz lokalne brodove sudjelovali brodovi s otoka Murtera i Biograda. Na kraju, posebno ispunjujući dio ovog termina su bila i tri svećenika koja su nas duhovno vodila kroz cijeli program. Mladi svećenik Marko, uvijek nasmijan, uvijek otvorenog lica i stava, spreman u svakom trenutku zastati i porazgovarati sa svakim koji bi ga nešto upitao. Velike oči i uvijek nasmijano lice odaju u njemu veliku prisutnost Duha Svetoga, po čijem je vođenju sigurno i došao na Krapanj. Otac Viktor … koliko se on davao svima nama … njegove teme o odnosima supružnika međusobno, odnosu prema djeci, prema Gospodinu, svemu oko sebe, toliko su bile prilagođene svima nama, koji se često u tim svakodnevnim odnosima osjetimo izgubljenim i napuštenim, da su olovke i bilježnice bile pred svima i stalno u korištenju …
PRETPOSTAVLJANJE JE NASILJE U KOMUNIKACIJI …
IMAŠ LI TOLIKO VJERE DA PUSTIŠ SVOJE DIJETE DA IDE KRIVIM PUTEM JER TI SI SVE SVOJE UČINIO?
ODNOS SA NAJBILISKIJOM OSOBOM MI JE POKAZATELJ KAKAV SAM PREMA SAMOME SEBI.
STRES JE POSLJEDICA NEDOSTATKA SMISLA … ISUS NIJE ”PUKAO” NA KRIŽU JER NJEGOVA PATNJA IMALA SMISAO DA VRŠI VOLJU OČEVU!
… i još mnogo toga što smo odnijeli kući u svojim bilježnicama, svojim mislima, svojim srcima. A dobri duh Krapnja, naš divni velečasni Andrija, samozatajni a opet svugdje prisutni Andrija… O njegovoj brizi da sve funkcionira, ali kroz obilje ljubavi i duhovnog davanja, najbolje govori jedna zgoda kojoj sam prisustvovao. Jedan mali dječak, jedva je hodao, možda nekih 15 mjeseci starosti, negdje tokom popodneva, bacakao je po terasi. I, onako bauljajući, dođe pred vrata kućice u dvorištu gdje je stanovao dragi svećenik, stane pred vrata i počne zvati: ”Andiiijaaa … Andiiijaaa … Andiiijaaa …” Nije još mogao pravilno izgovarati njegovo ime, nije mogao izgovoriti ”r” a iza svakog sloga je produžio samoglasnik. ”Andiiijaaa …”. Gledam ga i mislim si, pa dragi svećenik sigurno sada odmara i ne čuje pozive malog dječaka. Kad, nakon nekoliko poziva, otvaraju se vrata i pojavi se glava dragog svećenika. Malo razbarušena, snenih očiju. A mali radosno: ”Andiiijaaaaa!” i pruži ruke prema svojem dragom Andriji. Dragi svećenik se sagne, uzme maloga u ruke i krene terasom razgovarajući s njim. Andriji ništa nije teško … ponekad i jest ali to samo on tada zna … njegovo malo stado zajednice Kursilja koju je dobio od Gospodina da na nju pazi i da mu ju jednog dana dovede gore na nebo stalno je okruženo njegovom pažnjom, molitvom, savjetima, razgovorima … Naš dragi Andrija već hoda putem svetosti, putem kojim želi da i mi svi hodimo … Zato je i ovaj obiteljski termin poslužio svima nama kao jedna lijepa i uspješna stanica za duhovnu i fizičku okrjepu na tom putu …DE COLORES!
Ivan Hudoletnjak
Uz osvrt donosimo i nekoliko dojmova sudionika:
Tjedan dana Tabora na gori, odvojen od vanjskog svijeta. Najviše me se dojmilo to što nije bilo nikakvih svađa i galame roditelja međusobno i na djecu. Božju blizinu najviše sam osjetio u Euharistiji, donio sam odluku biti još bliži Bogu i bližnjima i osvjestiti si kako reagiram u situacijama kada sve nije onako kako bi ja htio da bude.
Nisam prvi put ovdje i imala sam već viziju kako bi ovo moglo izgledati. Sva očekivanja su mi ispunjena, čak bi rekla i nadmašena. Ne mogu shvatiti što je ovdje tako čudesno- da li mjesto, ljudi, svećenici, predavači? Tko ili što? Što god bilo, divno je. Možda zapravo kombinacija svega. Mir, odmor, rad na sebi, prijateljstva, ljubav, molitva, Isus. Sve je prisutno u savršenom omjeru! Kad bi barem Krapanj trajao cijeli život . 🙂 No znam, treba se vratiti u svakodnevicu i sve što se ovdje dogodilo živjeti dalje.
Nisam u mogućnosti reći dojmove jer je toliko toga posjiano u moje srce tijekom ovog boravka. Dirnut sam zahvalan i spreman nanovo raditi ono što sam bio zapustio. Ovu duhovnu obnovu i moj boravak s obitelji na Krpanju ću nazvati „Povratak sebi“. Kao što sam rekao na predstavljanju nisam tip koji bi izabrao ovakav tip početka svog godišnjeg odmora no imam iskustvo: Gdje se slavi Gospodin i gdje su ljudi koji traže „lice Gospodina“ ne mogu izgubiti. I nisam, ja sam dobio nmogo, čaša se moja prelijeva. Hvala vam i hvala i slava Isusu!
Boravak ovdje značio mi je povratak ljudskoj dobroti i zajedništvu uz veliku iskrenost što me se i najviše dojmilo. Uvelike je ispunio moja očekivanja jer se uz odmor, opuštanje doživi i duhovno nadahnuće. Mjera je dobra, a dan tako dugo traje- red molitve, red jela, red kupanja pa tako nekoliko puta. Svjedočanstva su uvijek najdojmljivija, rad u grupi je simpatičan jer kako dani prolaze sve smo otvoreniji. Ono što šosebno dugo nosimo su predavanja koja treba smjestiti u ladice i pomalo uključivati u život da sve ima još dužeg efekta.
Najviše sam dobio dijeljenjem tuđih iskustava. Uvidio sam da se može i sa više djece. Spoznao sam da moje dijete nije najzahtjevnije na svijetu i naučio ga voljeti još više.
Duhovni odmor i obnova, poticaj za rasti i raditi na sebi. Fizički odmor, kupanje i uživanje dokaz da odmor s malom djecom može biti lijep i koristan. Najviše me se dojmilo što sam mogla svaki dan biti na misi i što sam dosta dobro mogla pratiti program iako imam dvoje male djece koja imaju svoje potrebe i zahtjeve.
