Jeste li se ikad zapitali kako se odabiru majke djece s posebnim potrebama?
Pokušavam zamisliti Boga kako anđelima izdaje upute, a oni to zapisuju u veliku bilježnicu. „Armstrong, Beth – sin. Sveti zaštitnik Matej.“
„Forrest, Marjorie – kćerka. Sveta zaštitnica Cecilija.“
„Rutledge, Carrie – blizanci. Sveti zaštitnik…neka bude Gerard. Navikao je na mlake vjernike.“
Napokon, priopćujući anđelu zadnje ime, Bog se smiješi: „Ovoj ćemo dati sina s posebnim potrebama.“
Anđeo je znatiželjan. „Zašto baš ovoj, Bože? Ona je tako radosna.“ „Baš zato“, odgovara Bog smiješeći se. „Kako bih mogao povjeriti dijete s posebnim potrebama ženi koja se ne zna radovati? Bilo bi to odviše okrutno“.
„Je li strpljiva?“ pita anđeo. „Ne želim da bude previše strpljiva, mogla bi se utopiti u moru samosažaljenja i patnje. Kad nadvlada zaprepaštenje i negodovanje, priviknut će se.“
„Ali, Gospodine, mislim da ta žena i ne vjeruje u Tebe.“
Bog se smije. „Nije važno, sredit ću to. Ta žena savršeno odgovara. Obdarena je pravom mjerom egoizma.“
Anđeo je iznenađen. „Egoizma? Zar je to krepost?“
Bog potvrđuje. „Ako se kojiput ne bude znala odvojiti od sina, neće izdržati. Da, to je žena koju ću blagosloviti nesavršenim sinom. Ona to sada ne zna, ali toj će ženi drugi zavidjeti. Njezina riječ nikad neće biti posve čvrsta. Nikad neće ništa držati običnom pojavom. Kad dijete prvi put izgovori riječ ‘mama’, ona će biti svjedok čuda i to će je osvijestiti. Kad svom slijepom djetetu bude opisivala stablo ili zalazak sunca, vidjet će ga kao što rijetko tko zna vidjeti moja stvorenja. Dopustiti ću joj da jasno vidi stvari koje ja vidim – neznanje, okrutnost, predrasude i učinit ću da se izdigne iznad njih. Nikada neće biti sama. Bit ću uz nju svakog trenutka, svakog dana njezina života, jer ona će nepogrešivo obavljati moj posao kao da je neprestano uza me.“
„A sveti zaštitnik?“ pita anđeo s uzdignutim perom.
Bog se nasmije. „Bit će dovoljno zrcalo.“
Erma Bombeck
…iz knjige „Krugovi u vodi“ Bruno Ferrero