Objava: 18.06.2016 | 18:44
“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 18,3).
Ova rečenica bi ukratko najtočnije mogla opisati ljepotu našeg druženja s članovima udruge „Kokotiček“ u Varaždinu. 07.06. 2016. ponovo smo bili s njima. Ovaj put je tema bila prijateljstvo.
Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije, progovorio je o tome kakav je Isus prijatelj, između ostalog napomenuo je:
„ Isus je imao puno prijatelja i sve je jednako volio. Hajmo čuti kakav je to Isus prijatelj. Zna čuti ljude oko sebe – objašnjava apostolima sve ono što ne razumiju. Pokazao se svojim prijateljima u jednom posebnom svjetlu kako Ga nitko drugi nije vidio – preobraženje. Ali Isus je bio i realan prijatelj – ukorio je kad nešto nije bilo dobro. Voli čovjeka i stalo Mu je da čovjek ne luta. Je li Isus imao najboljeg prijatelja? Da, imao je i zvao se Ivan. Ivan je jedini bio do kraja s Isusom i zato Mu je Isus rekao kad je bio na križu da je sada Marija njegova majka i da je on Njezin sin.“
Za kraj svog izlaganja vlč. Leonardo nam je ispričao kratku poučnu priču o dva prijatelja koja idu kroz pustinju i kako je kod svađe jedan udario drugog. Taj drugi je to tada zapisao pijesak, a kada mu je taj isti prijatelj spasio život – tada je to uklesao u kamen. Pouka priče je da sve ono loše valja zaboraviti i držati se onog lijepog i dobrog u prijateljstvu, ne se stalno vraćati na loše situacije. Za kraj, svi članovi su dobili kratku meditaciju koju je pripremio vlč. Leonardo Šardi.
Izlaganje smo završili kratkom prezentacijom „Posjet“, o mladiću koji je svaki dan u podne dolazio u crkvu i samo kratko rekao: „Isuse, Sven je.“ Kroz neko vrijeme zbog nezgode, mladić je završio u bolnici, ali nije bio loše volje već su u njegovu sobu dolazili mnogi pacijenti koje je tada on uveseljavao. Posjetio ga je i župnik i čudio se kako to može. Sven pojašnjava da je to sve zbog njegove posebne posjete u podne. Med. sestra upada u riječ i pojašnjava da nitko ne dolazi u podne. Sven se neda smesti i kaže: „Dolazi, dolazi točno u podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: „Svene, Isus je“ – i opet ode.“
Zatim je naša animatorica Doroteja Kontrec, progovorila o prijateljstvu u svom životu – stavivši poseban naglasak na to kako je važno oprostiti kad nas prijatelji povrijede. Napomenula je kako unatoč svih krasnih ljudi u našem životu, ipak ne postoji nitko tko bi bio uvijek tu. Svoju priču Doroteja je završila radošću spoznaje da je Isus taj koji je uvijek bio uz nju i koji je još uvijek tu, koji je hrabri i potiče i kome može reći baš sve.
I ovaj dio izlaganja završili smo kratkom prezentacijom o tome kakvi prijatelji trebamo biti, ista je oduševila i nasmijala naše Kokotičeke 😉 A zatim smo ih, ponovo, priupitali kako se njima sve ovo svidjelo. Njihove dojmove možete čitati u nastavku teksta.
Naše druženje smo završili kratkom meditacijom, a potom nas je sve blagoslovio vlč. Leonardo Šardi.
Dogovorili smo da se ponovo, zbog ljetne pauze, vidimo u listopadu. Pitali smo Kokotičeke o čemu bi oni željeli drugi puta slušati i pričati. Skoro svi u jedan glas rekoše: „O ljubavi.“ Dogovorili smo s prof. Ivanom Peček da ćemo vidjeti što i kako dalje, ali u svakom slučaju, uz Božju pomoć nastavljamo se družiti s našim prijateljima velikog srca.
Naravno, dužna sam pojašnjenje obzirom na prvu rečenicu teksta. Naime, neposredno nakon početka našeg duhovnog susreta po metodama Kursilja, u prostore udruge je stigao Davor, najstariji član udruge. To je čovjek od 51godine, slabovidan je, sporo hoda, slabo govori i ima Down sindrom, treba mu pomoć kod hodanja i nešto mu se pogoršalo stanje pa ga duže nije bilo u udruzi. Moram reći da mi nismo očekivale nikakvu reakciju kad smo vidjele da dolazi još jedan član. Ali, prevarile smo se. Svi su se počeli veseliti, živnuli su i dražesno izgovarati „Davor, Davor“, a ovaj čovjek se samo blago smiješio i uz pomoć prof. Ivane i vrijednog člana udruge, Melkiora uspio doći do svog mjesta za sjedenje. Zadnji put sam vidjela toliku količinu radosti i iskrenog ushita u dječjem vrtiću kod petogodišnjaka. Naime, jedan njihov vršnjak nije tjedan dana bio u vrtiću, pa kad su ga ponovo vidjeli oduševili su se. Animatorice su zajedno sa mnom ostale pod dojmom tolikog prijateljstva i razdraganosti. Hvala prof. Ivani koja nas uvijek radosno primi, vlč. Leonardu koji na jednostavan način dočarava Boga koji je ljubav i hvala animatoricama Nikolini Tomašić i Doroteji Kontrec koje su dozvolile da ih obogati druženje s ovim krasnim ljudima.
Doista, biti nam je poput djece – tek tada možemo rasti i tek tada može Bog rasti po svima nama. Bilo nam blagoslovljeno u tim i takvim nastojanjima.
A. S.
DOJMOVI:
1. Što za tebe znači imati prijatelja? 2. Što ti se najviše svidjelo u našem druženju? 3. Osjećaš li da je Bog tvoj prijatelj? 4. Kakav prijatelj želiš ti biti?
Objava: 18.06.2016 | 18:44
“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 18,3).
Ova rečenica bi ukratko najtočnije mogla opisati ljepotu našeg druženja s članovima udruge „Kokotiček“ u Varaždinu. 07.06. 2016. ponovo smo bili s njima. Ovaj put je tema bila prijateljstvo.
Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije, progovorio je o tome kakav je Isus prijatelj, između ostalog napomenuo je:
„ Isus je imao puno prijatelja i sve je jednako volio. Hajmo čuti kakav je to Isus prijatelj. Zna čuti ljude oko sebe – objašnjava apostolima sve ono što ne razumiju. Pokazao se svojim prijateljima u jednom posebnom svjetlu kako Ga nitko drugi nije vidio – preobraženje. Ali Isus je bio i realan prijatelj – ukorio je kad nešto nije bilo dobro. Voli čovjeka i stalo Mu je da čovjek ne luta. Je li Isus imao najboljeg prijatelja? Da, imao je i zvao se Ivan. Ivan je jedini bio do kraja s Isusom i zato Mu je Isus rekao kad je bio na križu da je sada Marija njegova majka i da je on Njezin sin.“