S Kokotičekima o BD Mariji kojoj je Vinko Coce ispjevao pjesmu „Vilo moja“

Dana, 30.10.2018. održan je prvi susret s našim Kokotičekima, po metodi Kursilja, u ovoj pastoralnoj godini. Budući da je listopad Marijin mjesec, progovorili smo o Blaženoj Djevici Mariji.
Na samom početku smo se pomolili, a zatim smo pogledali filmić o Marijinom grobu (https://youtu.be/SylGgTC4yHo).

Nakon filmića vlč. Leonardo nam je još malo približio Marijin život, kao i Njenu ulogu u njegovom životu. Između ostalog je spomenuo kako je Marija bila čovjek poput svih nas, živjela je i umrla kao i svaki čovjek. Blagdanom Svih Svetih slavimo Sve Svete, pa tako i Mariju. Kod Marije je zanimljivo to što je poput Isusa, i dušom i tijelom uznesena na Nebo. A evo i Marijine uloge u životu vlč. Leonarda Šardija, on sam kaže: „Zamoljen sam progovoriti o Mariji u svom životu. Sjećam se slike iz svog doma. U mojoj sobi je bila slika na kojoj je Marija u naručju držala dijete Isusa. Kojim god smjerom da sam krenuo i napravio par koraka po sobi, činilo mi se da me Marija uvijek gleda. Danas, kad više nisam dijete, to za mene više nije samo slika jer znam da me Marija doista čuva i prati na mom putu. U mojoj obitelji se oduvijek, od kada se mogu sjetiti, molila krunica. Tata, iako je radio u Austriji, vikendom bi došao doma i uvijek je s nama molio krunicu. I danas, kad smo na okupu, izmolimo krunicu i Anđeo Gospodnji. Prije 18godina, moj tata je teško obolio i morao je na tešku operaciju. Tada smo svaki put kod molitve Anđeo Gospodnji dodali poseban zaziv za tatu da se oporavi. I je, oporavio se, a danas još uvijek, kod te molitve zahvaljujemo za tatu i njegov oporavak. Kako sam od malih nogu odlazio u crkvu, u meni je rasla čežnja da budem i ja ministrant. Fascinirala me njihova haljina. Sjećam se kako sam znao s čežnjom gledati ih i molio sam se da mogu i ja što prije biti ministrant. Znao sam da je sad još prerano, imao sam tek šest godina. Kod nas se ministrantom postajalo tek u 3.razredu. No, kako je bio baš mjesec svibanj, svakodnevno sam jedini odlazio na svibanjske pobožnosti i župnik je vidio da dolazim. Jednog dana mi je došao i rekao: „Čuj, Leonardo, nećemo čekati 3.razred. Od sutra možeš biti ministrant.“ I tako sam u Marijinom mjesecu svibnju, sa šest godina postao ministrant, znam da je to Njena zasluga i da je uslišila moje molitve. Znate da je moj brat osoba s posebnim potrebama i da je u kolicima, ali mi ipak imamo ispunjen i lijep život u obitelji. Prihvaćamo probleme i patnje uz molitvu i predanje Isusu i Mariji. Tamo gdje je najteže, Marija je prisutna (kao kad je primijetila da svatovi nemaju vina), Ona je kod Isusovog križa, ne bježi od križa. Kad je najteže, znam da se trebam obratiti Mariji, čvrsto stisnuti krunicu i sve će biti dobro.“

Susret smo završili sa dojmovima naših prijatelja u udruzi „Kokotiček“ koji su, kao i uvijek bili maštoviti u svojim iskrenim odgovorima. Tako su neki rekli da se Mariji mole za sebe i svoje obitelji, neki su rekli da se baš trenutno i ne mole, ali da se u crkvi gdje se posebno štuje Marija uvijek osjećaju lijepo. Kad smo ih pitali kakva je Marija, odgovori su uvijek bili da je Marija lijepa. Jedan je korisnik udruge posebno napomenuo kako mu je bilo jako lijepo na ovom susretu i da je dobro uvijek naći trenutke kad možemo biti uz Boga, ako ne inače, a onda barem prije blagdana Svih Svetih. Dok je jedan drugi naš prijatelj koji baš ne voli pričati, rekao kako mu je najvažniji od svega Vinko Coce. Kad smo ga pitali je li on otpjevao koju pjesmu BD Mariji, u trenu je „ispalio“: „Da, pjeval je „Vilo moja.“ 😉

Puna srca i zahvalnosti za ove sjajne ljude u kojima se tako jasno očituje Božja jednostavnost i ljubav, dogovorili smo idući susret, zadnji utorak u studenome. Svjesni, kako ovim ljudima ne treba puno filozofirati i pričati teške stvari, radujemo se idućem susretu jer smo se uvjerili u mudrost i istinitost riječi sv. Ivana od Križa: „Gdje nema ljubavi, unesi ljubav i ubrat ćeš ljubav.“ S tom razlikom da Kokotičeki imaju UVIJEK ljubavi za svakoga, a kad im čovjek podari malo svojeg vremena i ljubavi, u tim ljudima prepoznaje Onoga koji je sama Ljubav ?

A.S.

DOJMOVI:
1.Moliš li se Mariji? Za što/koga joj se moliš?
2.Jesi li kad posjetio neku crkvu u kojoj se posebno štuje Marija? Kako si se tamo osjećao/la?
3.Što želiš reći za kraj našeg druženja?

Melkior: 1.Ne trenutno. Inače za roditelje. 2.Bio sam u župi Marijina Uznesenja u Zagrebu, poseban mi je oltar.3.Volio bih da nam Leo još priča o svojim dogodovštinama. Lijepo je bilo sve ovo čuti.
Nikola: 1.Molim se Mariji, za bilo koga, za mrtve. 2.Bil sam u našoj katedrali, dobro sam se osjećal. 3.Bilo mi je jako, jako lijepo. Bilo je lijepo surađivati s Ivanom.
Dunja: 1.Da, za prvog i drugog dedu, prabaku i pradedu. Pokopani su kod sv. Ilije. 2.U crkvi se osjećam dobro, Marija je lijepa. 3. Bilo mi je lijepo, dopal mi se filmić i glazba.
Luka: 1.Je, za mamu i tatu. 2.Bil sam na Bistrici, lijepo mi je bilo. 3. Lijepo mi je bilo, svidjelo mi se kaj je Leo pričal.
Mario: 1.Da, za mamu, baku koja je umrla, za didu, rodbinu malo, za sestričnu. 2.Na moru. Crkva je iznutra prekrasna, izvana je dosta lijepa. Dobro sam se osjećao u crkvi. 3.Sve mi je bilo lijepo, dobro je da nađemo trenutke kad možemo biti uz Boga, barem prije Svih Svetih.
Tamara L.: 1.Tu i tam, za mamu. 2.Nikad nisam bila u crkvi. 3.Najljepše mi je bilo ono kaj je pričal Leo.
Ivana Kr. (suradnica Kursilja): 1.Krunicu kad stignem, za sve ljude. Za one koji su bili, koji jesu i koji će biti u mom životu. 2. Na M. Bistrici, u crkvi se osjećam lijepo i sigurno. Pred kipom Marije se uvijek osjećam posebno i kad molimo krunicu, znam da su osim Marije tu onda i svi anđeli. 3.Jako mi se svidjelo što je pričao Leo, bilo je baš inspirativno i jedva čekam čuti još toga.
Mateja: 1.Molim za dedu i baku. 2.U M. Bistrici. Bila sam s mamom i tatom, lijepo mi je bilo u crkvi. 3.Lijepo mi je bilo kaj je Leo pričal.
Antonio: 1.Da. 2.Za baku, dedu, mamu, tatu, brata, nećaka, nećakinju, šogoricu. 2.Bio sam na M. Bistrici, lijepo je svetište. Marijin kip je lijepi. 3. Svidjelo mi se što je Leo pričao.
Toni: 1.Ne. Molim se Isusu. Nekad molim Zdravo Mariju (čita nam direktno iz molitvenika). Molim kaj se čim prije oženim. 2. Na Bistrici, z mamom, Sandrom, Mateom i tatom. 3.Za kraj – kupil sam križ na M. Bistrici.
Mirko: 1. Ne, ne znam Zdravo Mariju. Molim se za dedu i baku i to je to, a malo se molim i Mariji. 2. U Lepoglavi, Marija je tam lepa. Lijepo sam se osjećal u crkvi, bilo je malo hladno. 3. Za kraj – Vinko Coce. Pjeval je „Vilo moja“ Mariji.
Ivana P. (profesorica): 1.To što sam živa mogu zahvaliti Bogu i Mariji od Kamenitih vrata jer po pravilima medicine nisam trebala biti ovdje. Krunica mi je jako važna, molim za sve ljude. Moj tata koji je bio teško bolestan, umro je upravo na blagdan Majke Božje Bistričke. 2.Bila sam u Međugorju, volim otići u našu katedralu. U Lurdu se osjećam posebno lijepo. 3.Sviđala mi se Leova priča i želim da poslije svi nacrtate Majku Mariju onako kakvom je vi vidite.
Marija C. (suradnica Kursilja): 1.Molim se Mariji, najviše za sebe, svoje potrebe i sve moje, ali i za one za koje mi je teško moliti i koji mi nisu dragi. 2.Bila sam. Najdraža mi je M. Bistrica. Bila sam na godišnjem odmoru na M. Bistrici i tam sam ko doma, nigde mi nije tak lepo ko tam. 3.Molim da se svi molite za mene Majci Božjoj. Pa i vi koji ste rekli da se ne molite Mariji, sad se molite zame. Jako mi je lijepo da sam opet ovdje među vama i jedva čekam idući susret.
Martina B. (volonterka koja je dosta kasnila na susret ;): 1.Pa tek sam došla! Je, molim se Majci Božjoj za se obitelj i prijatelje. 2.Bila sam na Mariji Bistrici i Međugorju. S tim da mi je M. Bistrica tak ko da sam doma, ali nakon Međugorja sam još 2tjedna imala poseban osjećaj i bila sam jako smirena. 3. Lijepo mi vas je sve vidjeti i lijepo mi je s vama.
Vlč. Leonardo: 1.Pa ja sam već odgovoril na sva pitanja. Bio sam u puno crkava posvećenih Mariji. No, u Lurdu sam vidio da se ljudi ponašaju dostojanstveno, ne guraju se i pristojni su. Tamo se osjeća poseban Marijin zagovor. Za kraj, ne znam da li uvijek dovoljno napomenem, ali iznenadim se kak Mario lijepo razmišlja. Svi lijepo razmišljate, ali Mario je ipak malo duhovniji. I zahvaljujem Mariji na ovom osjećaju ispunjenosti koji me nosi ova zadnja dva mjeseca otkako sam preuzeo dužnost povjerenika za osobe s invaliditetom i njihove obitelji.
Anika (suradnica Kursilja): 1.Pa baš se ne molim nekaj pretjerano Mariji jer molitva koja se najviše povezuje s Marijom je krunica. Ali, ja nemam koncentraciju da duboko proživim tu molitvu. Moj maksimum je da ujutro kad hodam do busne pokušam izmoliti barem deseticu krunice, ali i tu se pogubim. Pa onda kad dojdem u grad, a prije nek odem na posao, svratim u kapucinsku crkvu i jednostavno Joj velim: „Slatko srce Marijino, budi moje spasenje!“. Molim za sebe, sve svoje i sve ljude. Možda posebice za sebe da steknem tu blagost koju je imala Marija, ali i da sve udane žene i majke znaju služiti poput Marije. 2. Bila sam u više svetišta posvećenih Mariji, ali nekako me se najviše dojmilo svetište u švicarskom Einsiedelnu. Naime, tamo je crni Marijin kip optočen zlatom i samo jednom godišnje se makne željezna ograda pa se Mariju može vidjeti bez ikakvih zapreka. I „slučajno“ se dogodilo da baš kad sam ja došla u tu baziliku, ograda je bila maknuta. Osjećala sam se veličanstveno. 3. Za kraj, lijepo mi je s vama i molim lijepo da svaki put na susret dođete s prijedlozima za daljnje druženje 😉

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content